Dijete mi je đak punih četrnaest radnih dana, a ja se svaki dan vraćam iz škole s hrpom novih zamjerki!?!
1. Škola ima barem pet ulaza, na nekima su dežurni učenici, na nekima nisu, ali u školu može ući tko i kada hoće.
2. Garderobe za tjelesni se ne zaključavaju, pa je normalno da stariji đaci rade inventuru po torbama i uzimaju što im se svidi.
3. Danas dovedem dijete na trening prije škole, a nastavnik viče za jednim starijim učenikom: " Kako si debeli! To ti je zato što više ne treniraš! "
4. Mliječni obrok je legendarni cao cao.
5. Učiteljica mojeg sina kaže da će se satovi predviđeni za dopunsku i dodatnu nastavu koristiti za dopunsku nastavu.
Ima toga još hrpa i ja sam fakat očajna zbog sigurnosti djece i njihovih stvari, načina na koje se " pedagozi " odnose prema njima, " zdravom prehranom ".... Namjeravam svoje zapažanja " istresti " ih na sljedećem roditeljskom, ali već unaprijed znam da ću ljudima ići na živce, a ne mogu to mirno gledati.
Dajte, ženske, recite mi da pretjerujem ili...


Odgovori s citatom
, što se moram složiti s ovim. Šimun je od malena obožavao djecu, društvo općenito. Bio je prepun povjerenja prema svima, od malena sam ga mogla ostaviti bilo gdje, a njemu je to predstavljalo samo veselje. Kratko vrijeme je išao u jaslice, nije mu trebalo privikavanje, ali smo odustali zbog boleština. Kad je krenuo u vrtić tjerao me kući ( ne poznajemo pojam adaptacije ). A sada, nakon samo tri tjedna škole, postao je nesiguran i ogorčen. Traži da ga uspavljujem što do sada nikada nije, vapi za sigurnošću, a ja mu je ne mogu garantirati...
