Duje se već neko vrijeme prema meni ponaša kao da sam mu najgori neprijatelj
Smatram da postoji određena doza ljubomore na mlađeg brata, no nisam baš sigurna u potpunosti da je to baš skroz razlog, a uostalom to je neki drugi problem.
još uvijek nalazim vremena da s njim popričam, da se poigramo. 100 puta dnevno kažem mu da ga volim,a toliko puta ga i poljubim. Mazimo se prije spavanja, te sam se trudila da u njega usadim osjećaj za ljubav, dobro i loše. I je takav.
Inače je dijete kojemu se ne da jesti, tvrdoglav je i ako ga nešto ne zanima pravit će se da me ne čuje (kao npr. jutarnja higijena), pa ja tako često vičem na njega.
Moja vika je prazna prijetnja jer ga jako rijetko kaznim.
Al sam glasna.
Možda preglasna jer očekujem od njega da razumije stvari koje još ne može svladati (da ne viče kad braco spava, da ne pojačava TV, da pazi koje igračke ostavlja na krevetu jer ih Luka može stavit u usta, da ne lamata nogama blizu njegove glave i sl.)
Shvaćam da je on još dijete. Razigrano i djetinjasto. Kadkad se zaboravim prema njemu ponašati u skladu s njegovim godinama.
No prije mjesec dana iz usta mu je izašlo nešto šta od mene i ukućana nikad nije čuo.
NE VOLIM TE.
Šok. Zaprepastila sam se kad sam to čula. Srce mi se stislo, knedla zapela u grlu.
Nisam znala šta da mu kažem, al je on primjetio da me duboko povrijedio. Okrenuo se i otišao.
Nakon tri minute vratio se i rekao mi da me voli najviše. Zagrlili smo se. Mislila sam da neće više to govoriti.
Ali kako je primjetio da me povrijedio tom izjavom, sada je redovito upotrebljava kad god je na mene ljut. Al se uvijek nakon par minuta vrati da mi kaže da me voli. Najviše.
Ne znam gdje je to čuo. Ima prijatelja Matu koji je lakše mentalno zaostao. Mate ima 8 godina. Često se nakon druženja s njim vrati s pričama o smrti, bolestima, govori mi kako će on biti jako tužan ako ja umrem i sličnim jako ružnim temama.
Ne volim takve teme i smatram da je dijete od 5 i pol godina još malo da bi o tome pričao. Imali smo nažalost smrtni slučaj u užoj obitelji i tad je saznao šta to znači.
Dal da mu zabranim da se s njim igra iako vidim da ga Duje obožava?
Dal da popričam sa Matinim roditeljima?
Bila sam kod ljudi u kući i skroz su normalni. Puna kuća. Mate ima četvero braće i sestara i nitko nije tako mračan kao on. Jako ljubazni ljudi.
Ne znam šta da radim. To je moja beba. Moj Dujica.
Jako me boli šta moje dijete uopće ima u glavi misli o smrti, tuzi i bolesti.
Trebao bi misliti na igru, pjevanje, ljubav.