Koliko dugo dojiti?

[sis]

koliko dugo je za vas dugo dojenje? Godinu, dvije, do škole? i dalje?

koliko normalno? 9 mjeseci?

Dugo i normalno su pojmovi koje ne bih povezivala s dojenjem, ali mi se do škole baš ne sviđa pa aj'mo reći da je dugo.

koliko obavezno? mjesec-dva?

Šest - do godine, ovisno o okolnostima.

Ako ste dojile, koliko dugo ste dojile? Zašto ste prestale? Zbog problema koji su se javili, pa vam nije imao ko pomoći prebroditi ih?

Evo dojim trinaesti mjesec.

Ako ste prestale nakon par godine da li mislite da ste trebale još dojiti ili vam je to bilo sasvim dovoljno?[quote]

Vjerujem da bi mi nakon par godina prestanak bio jednako tužan kao i da prestanemo prije, ali bi sigurno osjećaj zadovoljstva nakon "dugog" dojenja bio lijep.

Jeste li se morale vratiti na posao? Koliko je to utjecalo i na koji način na prestanak dojenja?

Radim odkad A. ima 6 mj. Čini mi se da je to još pojačalo njegovo obožavanje sike. A jaslice su bile dodatni impuls. Sad dojimo nebrojeno puta od 16.00-7.00, a vikendom 0-24.

[quote]I zanima me da li ste imale podršku muževa ili partnera?
Što oni misle gdje je granica dojenja?[quote]

MM je uvjeren da sam većinom u pravu kad je dijete u pitanju. Doduše, odsutan je zadnja 4 mjeseca pa ne mogu tvrditi da do sad ne bi na neki način reagirao, ali riješila bih ja to lako (snagom argumenata).


Da dodam, kao trudnica nisam puno filozofirala o dojenju, nekako mi se to podrazumijevalo i ništa drugo nije dolazilo u obzir. Čak nisam ni puno informacija skupljala, jednostavno sam si utuvila da nema šanse da ne dojim. I sve je išlo nekako prirodno. Prvi cilj - šest mjeseci, mislila sam samo da izdržim. Onda sam shvatila da priču ima mlijeka-nema mlijeka. Kako se bližila godina (koja mi je bila slijedeći cilj) , nisam je vidjela kao kraj i potpuno sam odbacila razmišljanja o tome. Dok ide, ide... A da je bilo mastitisa- bilo je nekoliko puta.

[Luna Rocco]

ja ne priznajem dugo dojenje, samo potpuno i nepotpuno dojenje.
I dijete je ono koje odredjuje je li potpuno ili nepotpuno, ali samo u slucaju da nema "vanjskih cimbenika" (npr, prerano odvajanje od mame, nova trudnoca, dude varalice, nadomjesci nemajcinim mlijekom, mamino ohrabrivanje da smanji jer joj je vec dosta, naporno itd..)

meni se ne svidja ova klasifikacija na 'potpuno' i 'nepotpuno' dojenje. ok, shvacam da proizlazi iz jednog pogleda na stvari koji je meni poprilicno stran. ali valjda bas zato, ova terminologija mi zvuci nekako nepravedna za npr. majku cije je dijete, recimo, u dobi od 3 godine postupno i netraumaticno prekinulo dojenje zbog nekog od objektivnih cimbenika, ali eto, ne po svom izboru. i sad je takvo dojenje obiljezeno kao 'nepotpuno', sto ostavlja da je to dijete zbog takvog prekida jako uskraceno. a da ne govorim o tome da takvom terminologijom apsolutno svako poticanje prestanka s majcine strane dobija negativnu, sebicnu konotaciju... mozda pretjerujem, a mozda samo dokazujem koliko sam daleko od cjeline svjetonazora koji je iznjedrio ovakvu klasifikaciju .

ne bih znala postaviti osobnu granicu dojenja, doduse o njoj trenutno bas i ne razmisljam - vec sam debelo zagazila u trecu godinu dojenja svog najmladjeg djeteta, i jedino mogu reci da mi je osobno nezamisliva ideja o dojenju djeteta skolske dobi.

Potpisujem wildflower. Koliko sam shvatila, da bi se došlo do potpunog dojenja, mama nema pravo prestati kad njoj više (iz xy razloga) dojenje ne odgovara, a to mi se ne sviđa.

[wildflower]

da jos malo pojasnim svoju misao: ja razumijem zasto se dojenje dokle god dijete to zeli, bez majcinog odredjivanja trajanja, moze nazvati potpunim. ali zasto svakom dojenju koje nije zavrseno na takav nacin, prilijepiti negativan pridjev, ma koliko dugo ono trajalo? - to je ono sto mi se ne svidja.

ponavljam da to proizlazi iz mog pogleda na stvari, koji izmedju ostalog podrazumijeva i to da vaznost dojenja u svakom pogledu opada s odrastanjem djeteta (npr. u nepovoljnim objektivnim okolnostima u drugoj godini zivota djeteta teska srca bih prekinula dojenje, ali bih ih u cetvrtoj ipak puno mirnije 'iskoristila' kao povod za prestanak). i ne vidim nikakvu psiholosku stetu za 'veliko' dijete koje prestane dojiti na majcin nenasilni poticaj.

[Maja]

ja ne priznajem dugo dojenje, samo potpuno i nepotpuno dojenje.
I dijete je ono koje odredjuje je li potpuno ili nepotpuno, ali samo u slucaju da nema "vanjskih cimbenika" (npr, prerano odvajanje od mame, nova trudnoca, dude varalice, nadomjesci nemajcinim mlijekom, mamino ohrabrivanje da smanji jer joj je vec dosta, naporno itd..)

meni se ne svidja ova klasifikacija na 'potpuno' i 'nepotpuno' dojenje. ok, shvacam da proizlazi iz jednog pogleda na stvari koji je meni poprilicno stran. ali valjda bas zato, ova terminologija mi zvuci nekako nepravedna za npr. majku cije je dijete, recimo, u dobi od 3 godine postupno i netraumaticno prekinulo dojenje zbog nekog od objektivnih cimbenika, ali eto, ne po svom izboru. i sad je takvo dojenje obiljezeno kao 'nepotpuno', sto ostavlja da je to dijete zbog takvog prekida jako uskraceno. a da ne govorim o tome da takvom terminologijom apsolutno svako poticanje prestanka s majcine strane dobija negativnu, sebicnu konotaciju... mozda pretjerujem, a mozda samo dokazujem koliko sam daleko od cjeline svjetonazora koji je iznjedrio ovakvu klasifikaciju .

ne bih znala postaviti osobnu granicu dojenja, doduse o njoj trenutno bas i ne razmisljam - vec sam debelo zagazila u trecu godinu dojenja svog najmladjeg djeteta, i jedino mogu reci da mi je osobno nezamisliva ideja o dojenju djeteta skolske dobi.

Potpisujem wildflower. Koliko sam shvatila, da bi se došlo do potpunog dojenja, mama nema pravo prestati kad njoj više (iz xy razloga) dojenje ne odgovara, a to mi se ne sviđa.

Ja sam prekinula Janovo dojenje na manje više vlastitu inicijativu, ali svejedno priznajem da mi se sviđa Saradadeviin pristup. I, nazvala bih njegovo dojenje nepotpunim, a opet, priznajem da ne osjećam nikakvu krivnju zbog toga. To što ja mislim da imam pravo odlučiti želim li još dojiti ili ne ne znači da sam nužno sigurna da sam napravila najbolje za njega (a za njega najboljim smatram "potpuno" dojenje). Samo da sam kompromizirala.

[lucky day]

To što ja mislim da imam pravo odlučiti želim li još dojiti ili ne ne znači da sam nužno sigurna da sam napravila najbolje za njega (a za njega najboljim smatram "potpuno" dojenje). Samo da sam kompromizirala.

ovako nekako i ja mislim...
'nepotpuno' nije lijepa rijec, doduse, mozda i nepoticajna, kontraproduktivna u promociji dojenja... ali mislim da stoji...
ja ju osobno necu nikad upotrebljavati...

'potpuno dojenje', s druge strane, mi je svakako bolji termin od 'produzenog'... poticajan i kao da zadire u srz stvari...

[VedranaV]

A kad se za dijete kaže da je donešeno ili nedonešeno? Onda nedonešeno nema negativnu konotaciju. Zašto bi je nepotpuno dojenje imalo?

[ms. ivy]

ajde i meni razjasnite, baš me zanima.

je li svaka inicijativa s mamine strane klasificirana kao put prema nepotpunom dojenju? rijetke su mame koje od neke dobi ne odgađaju podoje. uostalom, dojenje je dvosmjerni proces, mama nije frižider iz kojeg se dijete poslužuje.

drugim riječima, je li potpuno dojenje samo ono u kojem dijete doji apsolutno svaki put i isti tren kad poželi, sve dok samo ne odustane od dojenja?

recite mi sad što sam krivo shvatila.

[wildflower]

Vedrana, mislim da usporedba nije dobra.
jer kod nedonosenog djeteta, nije majka ona koja je svojom voljom odlucila da ce se dijete ranije roditi.
kod nepotpunog dojenja, majka najcesce (osim u slucaju vise sile) jest ta koja je odlucila da treba prestati. a prestankom ona odgovorno uskracuje djetetu nesto sto bi ono inace i dalje htjelo i imalo.

inace, i mene zanima isto sto i ivy.

ja nisam procitala nijednu knjigu o dojenju, sve pametno sto o njemu znam potjece iz osobnog iskustva i s ovih stranica pa je moguce da ne vidim cijelu sliku.

ali onako laicki, moje misljenje je ipak da kod 'velikog' djeteta u konacnici nije bitan faktor nacin na koji ce dojenje zavrsiti - tu mislim, da li spontano ili na blagu majcinu inicijativu. po meni je to samo jedna nijansa koja relativno i nema neku tezinu, osim u kontekstu jednog mnogo cjelovitijeg, 'prirodnijeg' pristupa odgoju. a taj se bitno razlikuje od onoga kojeg u nasem drustvu djeci mogu priustiti objektivnim okolnostima ograniceni roditelji, makar i uz najveci trud, ljubav i educiranost.

u ovom, realnom kontekstu ja zbilja ne mogu shvatiti zasto bi bilo nepovoljno za, npr., petogodisnje dijete da prestane dojiti jer se tako dogovorilo s mamom, a na njezinu zelju. odnosno, koja je kljucna dobrobit za dijete ako ta ista mama, iako joj dojenje vise nije ugodno i rado bi prestala, ipak pristaje dojiti i dalje.

ponavljam, stalno imam osjecaj da u ovoj prici ne vidim cijelu sliku i voljela bih da mi netko sve ovo razjasni.

[dijana76]

U potpunosti se slažem sa Luna Rocco!!

S tim da sam se ja vratila na posao kada je moja D. imala 8. mjeseci i nismo niti smanjile dojenje niti povećale.Dojila je 4 puta dnevno,uzela sam stanku za dojenje i to je trajalo do njene godine dana!
Prestale smo dojiti sa 14 i pol mjeseci!

Inače,oko mene svi podržavaju dojenje,tako da mi nikada i nigdje nije bio bed dati djetetu cicu!!!!

[Maja]

Vedrana, mislim da usporedba nije dobra.
jer kod nedonosenog djeteta, nije majka ona koja je svojom voljom odlucila da ce se dijete ranije roditi.
kod nepotpunog dojenja, majka najcesce (osim u slucaju vise sile) jest ta koja je odlucila da treba prestati. a prestankom ona odgovorno uskracuje djetetu nesto sto bi ono inace i dalje htjelo i imalo.

inace, i mene zanima isto sto i ivy.

ja nisam procitala nijednu knjigu o dojenju, sve pametno sto o njemu znam potjece iz osobnog iskustva i s ovih stranica pa je moguce da ne vidim cijelu sliku.

ali onako laicki, moje misljenje je ipak da kod 'velikog' djeteta u konacnici nije bitan faktor nacin na koji ce dojenje zavrsiti - tu mislim, da li spontano ili na blagu majcinu inicijativu. po meni je to samo jedna nijansa koja relativno i nema neku tezinu, osim u kontekstu jednog mnogo cjelovitijeg, 'prirodnijeg' pristupa odgoju. a taj se bitno razlikuje od onoga kojeg u nasem drustvu djeci mogu priustiti objektivnim okolnostima ograniceni roditelji, makar i uz najveci trud, ljubav i educiranost.

u ovom, realnom kontekstu ja zbilja ne mogu shvatiti zasto bi bilo nepovoljno za, npr., petogodisnje dijete da prestane dojiti jer se tako dogovorilo s mamom, a na njezinu zelju. odnosno, koja je kljucna dobrobit za dijete ako ta ista mama, iako joj dojenje vise nije ugodno i rado bi prestala, ipak pristaje dojiti i dalje.

ponavljam, stalno imam osjecaj da u ovoj prici ne vidim cijelu sliku i voljela bih da mi netko sve ovo razjasni.

Meni je razlika (ponavljam - ne mislim da sam potpuno dojila Jana) u tome da se dijete pusti da samo izraste neku potrebu, da prestanak ne bude na ničiju želju zapravo, nego baš kao odgovor na tu djetetovu potrebu/nepotrebu. Ne mislim da je nešto posebno traumatično za dijete ovo što ti pišeš, ne mislim zapravo da uopće mora biti traumatično, ali mislim da se na taj način ipak uplićemo na neki način u tu djetetovu potrebu.

[cekana]

Ja bih voljela znati zašto Mamita sve ovo pita (čak se i rimuje hehe) rasprave radi ili da neke konstruktivne zaključke donesemo iz naših iskustava

[wildflower]

Meni je razlika (ponavljam - ne mislim da sam potpuno dojila Jana) u tome da se dijete pusti da samo izraste neku potrebu, da prestanak ne bude na ničiju želju zapravo, nego baš kao odgovor na tu djetetovu potrebu/nepotrebu. Ne mislim da je nešto posebno traumatično za dijete ovo što ti pišeš, ne mislim zapravo da uopće mora biti traumatično, ali mislim da se na taj način ipak uplićemo na neki način u tu djetetovu potrebu.

jasno mi je ovo. ali (ja se opet vracam na onaj primjer, recimo, petogodisnjeg dojeceg djeteta) pitam se koliku vaznost za njega/nju ima to sto ce majka, recimo, to dijete pustiti da doji dokle zeli (a vjerujem da se do te dobi dojenje spustilo dosta nisko na listi najvaznijih odrednica i interesa djetetovog zivota), ako se ta ista majka, kad je dijete imalo godinu dana, natjerana objektivnim okolnostima, grubo uplela u djetetovu gorucu potrebu za majcinom blizinom i otisla raditi puno radno vrijeme, a dijete ostavila na institucionaliziranom cuvanju? (a za pretpostaviti je da se to isto dijete tijekom svog zivota susrelo i sa drugim nezeljenim ali objektivno neizbjeznim uplitanjima u svoje najvaznije potrebe, pa makar imalo najbriznije, najpovezanije roditelje na svijetu.)

[ivarica]

ja za svoje dojenje mislim da je najbolji izraz bio odrzano.
dojila sam 4 godine dok ivar nije prestao.
ne zovem ga potpunim niti prestanak zovem child led jer mislim da je bio pod velikim pritiskom okoline barem pola svojeg dojeceg staza. ustvari ako gledas iz drugog kuta mozda je ipak child led jer je izdrzao toliki pritisak okoline :D


meni je potpuno dojenje ok izraz ali jos uvijek neprihvatljiv jer i mi same koje se trudimo poticati dojenje pristajemo zamagljivati pojmove kako bi se sto vise ljudi osjecalo dobro.

[Maja]

Pa napisala sam gore, kompromiziramo, koliko tko mora i gdje misli da mora. Ne mogu se pretvarati da mogu odvagnuti što je djetetu traumatičnije/problematičnije, možda mi je najtočnije da je dijete koje se institucionaliziralo tako rano možda već naviklo na takve nekakve životne kompromise. Nažalost. Možda će potpuno dojenje ipak malo pomoći. Odmoći neće. Naravno, ja govorim o situaciji u kojoj je majka voljna, ne radi to preko svoje volje, jer dijete tako želi. Govorim zapravo o jedinoj ženi za koju znam da tako doji tako dugo i ja joj kapu skidam Ali, svejedno, opet ponavljam, ne osjećam se loše niti radi mog izbora.

[Maja]

odgovarala sam wildflower

[Luna Rocco]

Nepotpuno mi ima izrazito negativnu i omalovažavačku konotaciju i na neki način ispada da je isto jesi li dojila 2 mjeseca ili dvije godine - i jedno i drugo je nepotpuno. Bar ako sam dobro shvatila terminologiju - nema sive zone, ili je potpuno, ili je nepotpuno. Po toj logici, ako ne mislim dojiti onoliko koliko dijete želi (npr. kad bi to bilo puno dulje nego što ja želim), neću postići potpuno dojenje i onda mogu i odmah prestati.

Na kraju krajeva, teorije o potrebnosti dojenja variraju (WHO je definirao nužnost isključivog dojenja 6 mjeseci i neki ideal od 2 godine, a dalje je nejasno sročeno "dokle odgovara i mami i djetetu" - što je, koliko vidimo iz primjera s foruma, siva zona - uglavnom se mama podredi djetetovim željama). Teorije o tome da je idealno dojiti između 2 i 7 godina su samo teorije, nekima odgovaraju, nekima ne, kao i sve druge teorije.

Da povučem paralelu, ja sam uvjerena da su cjepiva izuzetno štetna i mogu naći znanstvene potkrijepe svojem uvjerenju, a netko drugi je uvjeren kako su korisna i isto tako može naći argumente koje idu tom u prilog. Svatko od nas samo misli da je u pravu i donosi svoje odluke, ali to ne znači da je nečija odluka bolja.

Zato je meni bez veze kad se nečije dojenje od, npr., 18 mjeseci, nazove nepotpunim. Zašto bi bilo? :? To je samo terminologija koja odgovara ženama koje dulje doje, ali nije sveto pismo.

[wildflower]

meni je potpuno dojenje ok izraz ali jos uvijek neprihvatljiv jer i mi same koje se trudimo poticati dojenje pristajemo zamagljivati pojmove kako bi se sto vise ljudi osjecalo dobro.

jel tu mislis samo na trpanje potpunog dojenja u kos produzenog dojenja, zajedno sa svim visegodisnjim ali nepotpunim dojenjima? ako ne, bas me zanima koji su jos konkretni primjeri zamagljivanja pojmova u promicanju dojenja?

[Saradadevii]

Luna, ako se ja zamislim, meni je naziv produzeno dojenje ili dugo dojenje, omalovazacki i ima negativnu konotaciju; kao tu se nesto produzuje, oduzuje, odugovlaci, a normala je zadovoljena puno ranije.

To bi mi moglo biti omalovazavajuce jer moju situaciju proglasava pretjerivanjem u odnosu na normu.
A norma je toliko proizvoljna i socio-kulturno postavljena.

Ustvari, nije mi to omalovazavajuce i sl. nego mi je netocno.
Kakav god naziv da smislimo, netko se moze naci opecen.

drugim riječima, je li potpuno dojenje samo ono u kojem dijete doji apsolutno svaki put i isti tren kad poželi, sve dok samo ne odustane od dojenja?

odgoditi dojenje starijeg djeteta jer si u sred pripreme rucka, nije isto sto i odgoditi dojenje dvotjedna bebe. Niti je ovakva odgoda ista kao, recimo, ukidanje nocnog dojenje, ili dojenja preko dana tog istog djeteta.
Svatko radi onako kako moze i umije, sa cime se moze i zeli nositi itd...vecina nas radi kompromise, poneke samo male kompromise, a rijetke su bez kompromisa. Nema smisla analizirati tko je gdje, ali je dobro stvari pokusati nazvati pravim imenom.

[Luna Rocco]

Luna, ako se ja zamislim, meni je naziv produzeno dojenje ili dugo dojenje, omalovazacki i ima negativnu konotaciju; kao tu se nesto produzuje, oduzuje, odugovlaci, a normala je zadovoljena puno ranije.

Slažem se. Meni je izraz produženo dojenje vrlo loš i nespretan, zvuči kao nekakvo opravdavanje. Već sam negdje prije spomenula da mi se sviđa dojenje bez granica, mislim da nije uvredljivo za nijednu skupinu dojilja.

[leonisa]

meni i neotpuno i potpuno i produzeno zvuci...skoro pa jadno.

[emily]

ja ne shvacam da iz izraza nepotpuno ispada da je isto dojiti 2 mjeseca ili dvije godine
niti mi taj izraz ima izrazito negativnu i omalovazavacku konotaciju.

nekako sam najbliza u razmisljanju Maji
N. je dojila do 4. godine, prestala je na moju blagu inicijativu, bez trauma i postupno, i ne osjecam se krivom zbog toga. a da je bilo potpuno prema definiciji - nije. da sam se uplela u prirodu - jesam. mozda bi ona sama prestala za par tjedana, a mozda bi jos par mjeseci cikala. ili godina. ne znam.
niti sam opterecena sitagmom potpuno ili nepotpuno.

odgoditi dojenje starijeg djeteta jer si u sred pripreme rucka, nije isto sto i odgoditi dojenje dvotjedna bebe. Niti je ovakva odgoda ista kao, recimo, ukidanje nocnog dojenje, ili dojenja preko dana tog istog djeteta.
Svatko radi onako kako moze i umije, sa cime se moze i zeli nositi itd...vecina nas radi kompromise, poneke samo male kompromise, a rijetke su bez kompromisa. Nema smisla analizirati tko je gdje, ali je dobro stvari pokusati nazvati pravim imenom.

i s ovim se slazem.

[Saradadevii]

ah, pa to bez granica bi tek bilo zaglib.
em, sto dojenje ima granice
em, sto bi se onima koje su "pomakle" granice, moglo reci da to sto rade je preko svakih granica

nikad na zelenu granu...

meni nekako full term (izneseno do kraja) zvuci najistinitije pa stoga i najbolje.
poredba sa trudnocom nije bas tako neadekvatna, kako netko rece, jer trudnoca se moze iznijeti do kraja (full term beba) ili se moze neopravdano prekinuti ranije (indukcija ili elektivni carski) , a ponekad se moze prekinuti prije vremena a da je oprevdano. Majka nije jedina koja o tome odlucuje, ali i u slucaju dojenja, isto nije jedina (okolina i njezini stavovi, ekonomski faktori).
Samo za trudnocu je lakse egzaktno bilo ustanoviti koliko je "normalno" da traje (iako ni tu ne postoje potpuna slaganja, neki kazu sve od 37 pa do 43 tjedna je normalno, ako su beba i mama ok), nego sto je to za dojenje.
Jedna studija ne cini proljece, ali postoje pisani materijali o tome koliko su zene, diljem svijeta, u proslosti dojile i koliko jos uvijek doje u drustvima u kojima dojke i dojenje nisu seksualni tabu.
Ne 7, ne 14, ne 20 mjeseci, nego u prosjeku vise.
Iako tamo imaju neke druge tabue.

[jadro]

ja sam rodino dijete tj.moje dijete je rodino dijete 8)
roda je nama "otvorila" oci i za dojenje, i odgoj, i AP (a ceka nas vrtic, skola...), i sve sam tu procitala, cula (mala skola), naucila...

e sad, da se ja vratim dojenju
imali smo iskljucivo dojenje 6 mjeseci, a s obzirom na kolicinu dohrane mogu reci 8 mjeseci, i ne vidim kraj. Dojit cu do kad god ona bude htjela.
Imam apsolutnu podrsku MM (okolina jos ne reagira negativno-ja strah i trepet ).

i super nam je

[anek]

meni i neotpuno i potpuno i produzeno zvuci...skoro pa jadno.

i meni.
mislim da se žene koje su dojile prema definiciji potpunog dojenja ovdje iznesenoj mogu doslovno na prste izbrojati. svaka priča o dojenju i svako iskustvo je jedinstveno, ne treba ga klasificirati.
dojenje je ....pa, dojenje

[wildflower]

svaka priča o dojenju i svako iskustvo je jedinstveno, ne treba ga klasificirati.

eto!

[Saradadevii]

pa sve sto dozivljavamo i o cemu na ovome forumu pricamo je na neki nacin jedinstveno, zar ne (jer smo jedinke, razlicite a podrucja emocionalno prosarana)
I porod je jednistven pa opet moze biti ovakav ili onakav.
Moze se necemu dati ime , a da se ne okrnji jedinstvenost.

kada se pita dojenje postaje dugo, priziva se kvalifikacija.
Ja sam samo htjela reci da mi nista nije dugo. I ako dijete samo prestane dojiti, bez pritiska vanjskih faktora , da je to potpuno.
Nije preskripcija da se tako treba raditi.

[Saradadevii]

mislim da se žene koje su dojile prema definiciji potpunog dojenja ovdje iznesenoj mogu doslovno na prste izbrojati

ne slazem se. poznajem dosta takvih zena, a jos vise onih koje su se jako trudile.

[VedranaV]

Vedrana, mislim da usporedba nije dobra.
jer kod nedonosenog djeteta, nije majka ona koja je svojom voljom odlucila da ce se dijete ranije roditi.
kod nepotpunog dojenja, majka najcesce (osim u slucaju vise sile) jest ta koja je odlucila da treba prestati. a prestankom ona odgovorno uskracuje djetetu nesto sto bi ono inace i dalje htjelo i imalo.

Osim što potpisujem Saradadevii u njenom razmišljanju, pada mi na pamet da postoje postupci i ponašanja (majčini) koje skraćuju trudnoću ako se gleda prosjek, a žene ih rade. Npr. pušenje, alkohol, droga, indukcija da bi se rodilo kad je dr u smjeni, elektivni carski.

Mislim da se trajanje dojenja može promatrati s (barem) dva aspekta, jedan je djetetov, a drugi majčin. Ako gledamo s djetetovog, potpuno i nepotpuno, održano i neodržano, izrazi su koji su mi točniji. Biološka norma za to dijete postoji, kao što je postojala za trajanje trudnoće s tim djetetom i ona ili može biti dosegnuta, ili ne. S majčinog aspekta mi imaju smisla dugo, produženo i ostalo, jer su referentna majčina očekivanja i nekakav prosjek dojenja u društvu. Tu je opet teško dobiti univerzalni odgovor jer je za svaku majku to drugačije. Ja se dvoumim između toga da kažem da je dugo dojenje kod nas svako dojenje duže od 4 djeteta i toga da kažem da je meni dugo dojenje dojenje duže od godine dana i to zato što je u mom mozgu godina dana prilično dug period za puno toga, u godinu dana se puno toga dogodi. Ja dojim skoro pet godina i meni je to dugo, puno vremena mi je proteklo. Ali volim dojiti, moje dijete želi dojiti, i lako mi je u tome poštovati prirodu i dojiti dok bude pokazivao želju.

S druge strane, krenuo je u jaslice s godinu dana. To je bila moja potreba i ja sam donijela tu odluku. S time sam mu naštetila, nisam poštovala ni prirodu, ni njegovu potrebu, ali sam svejedno ok s tom odlukom. Bila je informirana, rekla bih , i zato mogu biti ok s njom. Isto mislim da se ne može očekivati da majka nikad neće donijeti nijednu odluku koja je štetna za dijete, s obzirom da smo društvene životinje i valjda nam je i u prirodi raditi kompromise. A svatko bira kakve i kada i nastoji sagledati posljedice.

[flower]

cijeli je zivot kompromis...i zapravo bez ucenja kako se nositi s kompromisom nema drustvenog zivota, stvaras jedinku koja je naucila samo zadovoljavati potrebe (svoje) ne postujuci drugoga...
dojenje - ne znam sto bi bilo dugo/kratko/iskljucivo...i nije mi bitno ...meni bi bilo bitno pitanje - kako vam je islo, jeste li uzivali, koja je kvaliteta tog odnosa...

plase me razmisljanja u kojima roditelji sluze samo za zadovoljavanje potreba djece - pa tako i gledanje na dojenje samo kao na pravo djeteta koje je ispunjeno ako se predje neka duzina...plosno i rekla bih - netocno...

mama je osoba sa svim onim sto cini njenu osobnost - i zaposlenje i zena muzu i kci ocu i majci, i majka jos nekome...ucenje u kojem dijete vidi cijelu sliku vrlo je bitno - nema do majke i vjezbanja granica... zato mi je suvisno govoriti o potpunom dojenju, kao da to znaci potpuno roditeljstvo ili nepotpuno...

iskreno (mislim da je Ivka rekla) ne vjerujem u potpuni prestanak djeteta - citajuci sve price uvijek je to ispalo nekako bas u neki trenutak za tu obitelj (preseljenje, drugo dijete, posao majke, intenzivno razmisljanje kad ce dijete prestati - pa ono samo rijesi dilemu majke)

[Luna Rocco]

flower, izvrsno. To je to.

[leonisa]

flower potpisujem!!

[iki]

Mislim da je flower završila topic.

[VedranaV]

Ja ipak vjerujem u spontani završetak dojenja, iniciran od strane djeteta. To što ne znam nikoga u HR mi, s obzirom na okolnosti, nema težinu.

[Maja]

Ja se slažem da je cijeli život kompromis, ali kad radimo bilo koji kompromis svjesni smo valjda što kompromiziramo, odnosno, što koja strana gubi a što dobija.
Ja bih se osjećala kao da sama sebi zamagljujem nešto ako ne bih priznala da ne mislim da je moj sin "dovršio" dojenje do kraja, odnosno, da su njegove potrebe u tom smislu ispunjene do kraja.

[Maja]

Ja ipak vjerujem u spontani završetak dojenja, iniciran od strane djeteta. To što ne znam nikoga u HR mi, s obzirom na okolnosti, nema težinu.

I ja se slažem.

[sis]

svaka priča o dojenju i svako iskustvo je jedinstveno, ne treba ga klasificirati.
dojenje je ....pa, dojenje

Flower

[Luna Rocco]

Majo, ja se slažem s tobom u smislu da ću sasvim sigurno "priznati" tko je bio "krivac" za kraj kad jednom prestane. Odnosno, neću si "mazati oči" uvjeravanjem da je to učinio on, ako to učinim ja, osim toga, takvo mazanje mi ni ne treba.

A što se tiče spontanog prestanka, meni se čini da bi o baš apsolutnom spontanom prestanku mogli govoriti samo u slučaju da mama i ono dijete od npr. 5 godina doji uvijek na zahtjev, u svakoj situaciji, bez iznimke, bez odgode... U suprotnom mogu pretpostaviti da neko dijete od 4-5-6 godina prekine dojenje naizgled spontano, a u stvari zato što je dovoljno veliko da "čita između redova" i zaključi kako mu je mama povremenim odgađanjem podoja i preusmjeravanjem pažnje davala do znanja kako želi kraj (Jesper bi rekao da to dijete onda surađuje ).

Ako postoji mama koja to nikad, ama baš nikad nije učinila (a mislim da je to tehnički nemoguće - pa i ja sam već sad znala dati ciku 2 minute kasnije nego što je tražio iz nekog objektivnog razloga), u tom bi se slučaju prestanaka dojenja mogao nazvati potpuno spontanim.

[Maja]

Majo, ja se slažem s tobom u smislu da ću sasvim sigurno "priznati" tko je bio "krivac" za kraj kad jednom prestane. Odnosno, neću si "mazati oči" uvjeravanjem da je to učinio on, ako to učinim ja, osim toga, takvo mazanje mi ni ne treba.

A što se tiče spontanog prestanka, meni se čini da bi o baš apsolutnom spontanom prestanku mogli govoriti samo u slučaju da mama i ono dijete od npr. 5 godina doji uvijek na zahtjev, u svakoj situaciji, bez iznimke, bez odgode... U suprotnom mogu pretpostaviti da neko dijete od 4-5-6 godina prekine dojenje naizgled spontano, a u stvari zato što je dovoljno veliko da "čita između redova" i zaključi kako mu je mama povremenim odgađanjem podoja i preusmjeravanjem pažnje davala do znanja kako želi kraj (Jesper bi rekao da to dijete onda surađuje ).

Ako postoji mama koja to nikad, ama baš nikad nije učinila (a mislim da je to tehnički nemoguće - pa i ja sam već sad znala dati ciku 2 minute kasnije nego što je tražio iz nekog objektivnog razloga), u tom bi se slučaju prestanaka dojenja mogao nazvati potpuno spontanim.

Velika je razlika između majki koje odgađaju podoje jer žele na taj način (prorijeđivanjem) zapravo završiti dojenje i majki koje fakat odgađaju PODOJ, a ne namjeravaju skroz prestati.

[VedranaV]

Velika je razlika između majki koje odgađaju podoje jer žele na taj način (prorijeđivanjem) zapravo završiti dojenje i majki koje fakat odgađaju PODOJ, a ne namjeravaju skroz prestati.

Ja isto mislim. Kad kažem ne mogu sad, onda je to stvarno zato što ne mogu sad, a ne zato što želim prestati dojiti pa nastojim prorijediti podoje.

[Luna Rocco]

Razumiju li djeca tu razliku?

[VedranaV]

Da. Kad se želi prorijediti podoje, onda je to nešto što je tako svaki dan, stalno se ponavlja izbjegavanje. Ovo drugo je povremeno, ovisno o situaciji.

[Zorana]

Ja sam uvjerena da djeca razumiju i osjete razliku.

[tridesetri]

Ja sam uvjerena da djeca razumiju i osjete razliku.

tvrdim isto.
m. je vec bila preko 20 mjeseci, a jos uvijek je dojila svakih sat vremena ko novorodjence. onda sam ostala trudna i krenula sam prorjedjivati podoje metodom preusmjeravanja paznje. u roku od mjesec, dva podoji su se drasticno prorijedili! s dvije godine smo vec potpuno prekinuli dojenje...

[wildflower]

a ako neka mama odgadja podoje ne zato sto ne moze u konkretnom trenutku, nego ih samo zeli opcenito prorijediti, ali ne i prestati sasvim?
onda dijete i to osjeca. da li mu majka s takvim ponasanjem salje neku losu poruku, da li takvo dojenje uopce ima smisla, da li bi joj bilo pametnije da svoje napore jednostavno usmjeri prema sto skorijem prestanku?

inace, svidja mi se razmisljanje od flower.

[Maja]

Ja sam uvjerena da djeca razumiju i osjete razliku.

tvrdim isto.

i ja.

[Maja]

a ako neka mama odgadja podoje ne zato sto ne moze u konkretnom trenutku, nego ih samo zeli opcenito prorijediti, ali ne i prestati sasvim?
onda dijete i to osjeca. da li mu majka s takvim ponasanjem salje neku losu poruku, da li takvo dojenje uopce ima smisla, da li bi joj bilo pametnije da svoje napore jednostavno usmjeri prema sto skorijem prestanku?

Ma ja ne mislim ni da mama koja želi prestati sasvim ne šalje nikakvu lošu poruku. Jednostavno šalje poruku da bi ona željela prestati. U ovom slučaju, da bi željela dojiti manje. Ništa mi tu nema loše. Samo nije "potpuno" za dijete. Ne mislim da je dijete osakaćeno za cijeli život radi toga (ukoliko se to loše ne izvede). Samo ja recimo volim biti svjesna da sam mogla i više.

[AdioMare]

Meni se čini da jedino kod dojenja nikad nismo uspijevale naći kompromis, jer je emocije nemoguće odgoditi. Za starijeg sisavca sika je tu za pocrtavanje poz. osjećaja ili ublažavanje onih manje sretnih, njena prehrambena vrijednost trogodišnjeg klinca ne zanima.
Ostaje samo njegova potreba da se iz nekog, gore navedenog razloga, privije uz mamu.
Pojam potpunog dojenja mogao bi prilično točno zaokružiti osjećaje uz završetak dojenja s djetetovog gledišta, mada .. ja nisam sigurna da bih dočekala prestanak dojenja isključivo na njenu inicijativu... Ostaje nam da vidimo, VedranaV , valjda ćemo negdje pročitati kako i do kada je teklo?
Zašto mislim da znam prilično točno kako se osjeća dvoipogodišnje dijete čijem je prestanku dojenja prethodila mamina inicijativa?

Unatoč tome što sam se iz petnih žila trudila pružit joj svu pažnju, ljubav i vrijeme ovoga svijeta dok sam joj postupno uskraćivala siku, ostala je njena potreba da mi gurne ruku u grudnjak isto onoliko puta koliko bi me, prije šest mjeseci, podoja tražila ili da koristi svaku priliku da mi privije glavicu uz gole grudi. Očito još uvijek nije bila spremna i na taj način pokazuje kako još uvijek gaji duboke osjećaje prema tom mom spremniku za tješenje, hrabrenje, izvoru svakoga dobra.
Zato mislim da je dijete koje je uskraćeno za dojenje dok samo želi - dojeno nedovoljno dugo, ako već bode riječ nepotpuno.
A do kada bi to trajalo? E, na to pitanje ovdje do sada nitko nije dao odgovor, jer dojenje bez granica - uvijek presječe neka granica.

[Maja]

Unatoč tome što sam se iz petnih žila trudila pružit joj svu pažnju, ljubav i vrijeme ovoga svijeta dok sam joj postupno uskraćivala siku, ostala je njena potreba da mi gurne ruku u grudnjak isto onoliko puta koliko bi me, prije šest mjeseci, podoja tražila ili da koristi svaku priliku da mi privije glavicu uz gole grudi. Očito još uvijek nije bila spremna i na taj način pokazuje kako još uvijek gaji duboke osjećaje prema tom mom spremniku za tješenje, hrabrenje, izvoru svakoga dobra.
Zato mislim da je dijete koje je uskraćeno za dojenje dok samo želi - dojeno nedovoljno dugo, ako već bode riječ nepotpuno.
A do kada bi to trajalo? E, na to pitanje ovdje do sada nitko nije dao odgovor, jer dojenje bez granica - uvijek presječe neka granica.

prekrasno

[anchie76]

AdioMare zaista lijepo receno

[VedranaV]

Ostaje nam da vidimo, VedranaV , valjda ćemo negdje pročitati kako i do kada je teklo?

Aha. Kad bude.