Trenutno smo u objektu (dvojni, nazovimo kući). Montažna kuća od 196x godine s 2/3 dograđivane 197x godine. Nad glavom još uvijek imamo trstiku jer se moj svekar nije usudio kad je proširivao stan bubnuti deku.
U par navrata smo dobili informaciju da bi najbolje bilo "sve strušiti", pa nanovo graditi, ali kad sam čula cijenu rušenja i odvoženja šute, više nisam sigurna. A i vlasnik susjednog stana nema mogućnosti ili interesa jednakih nama.

Ove jeseni smo srušili samo jedan montažni zid i našli super majstora koji ga je "sve samo ne super majstor". Zid je još gori nego što je bio stari. Rušili smo ga zbog mijenjanja cijele struje u stanu, dodavali smo uzemljenje.
Budući sam kao mala živjela u stanu - zapadni dio Zagreba, a sada u kući - ne moram lokaciju spominjati, sve prednosti dajem kući, ali moje mišljenje glasi ovako: "Tko ima stan dovoljne kvadrature, tko može spavati tam gdje je gusti tramvaj, nema zdravstvenih problema (poznanici s pojedinih kvartova s odselili iz stana i u okolici gradili kuće zbog tih problema) i sl. ..., ne gradite kuću, već si napravite u prirodi, u bližnjoj okolici vikendicu." Vikendi brzo dođu, a invensticija je manja.

Sanjala bih ja snove o novoj kući, o... mnogo čemu, ali cijene govore svoje. Zar vrijedi ukopati se u kredite "do groba", a kaj poslije?
Sanjala bih ja o novoj kući, ali ne želim da se ukopam u doživotne kredite (trenutna kvadratura kod mene je s kvalitetnim rasporedom kojeg nemam idealna za nas 4) i slično. :/