Moje dijete (2g, 9mj) je prvi put dobilo upalu uha. Nikad neću zaboraviti kako me pogledala iznenađenim pogledom punim bola i rekla: Mama, uho me boli!
Sad smo na Zinnatu (srećom ga dobro podnosi) i već (drugi dan upale) joj je puno bolje.
E sad, prije ljeta joj je n Merkuru dijagnosticiran uvećani treći krajnik, kao uzrok stalno začepljenog nosa i disanja na usta i preporučena operacija.
Mi nismo bili spremni za operaciju, i mislili smo da će se preko ljeta na moru, stanje možda popraviti. Ali nije. Sad je dobila upalu uha, prije su to bile česte gnojne angine, da ne kažem da mi se dijete naočigled pati i da je nemogućnost disanja na nos jednostavno frustrira.
Vjerujem da (iako zbilja dobro jede) je to i uzrok što je sitnija od većine svojih vršnjaka.
Sad (kad ozdravi) idemo po drugo mišljenje. Ići ćemo kod dr. Tolića u Klaićevu. Ja sam gotovo sigurna da će i on preporučiti operaciju.
A onda kako i što? Čitala sam na forumu da u Klaićevoj ne možeš biti s djetetom. Kako onda to izgleda? Dovedeš dijete i ostaviš ga, pa dođeš kad je vrijeme da ide kući?
Muči me, čemu dati primat, da li operaciji u dječjoj bolnici gdje neću moći biti uz nju, ili u nekoj drugoj gdje ću više strahovati od operacije, ali ću moći biti uz nju?
Kako izgleda oporavak? Znam da treća mandula može opet narasti. Je li se to nekom s foruma dogodilo?
Svi kažu - rutinska operacija- ja znam da nije tako, jer nijedna operacija nije rutinska.
Eto, ja sam sve nade položila u tu operaciju, da će mi dijete konačno (opet) prodisati na nos. Jesam li u krivu?
MM je užasan paničar i totalno mu je koma od operacije, ali ja ne znam što drugo?
Moj sin je sa tri godine operirao treću mandulu na Šalati. Prije operacije obavili smo razgovor sa anesteziologom koji nam je sve objasnio i upozorio nas koliko je važno točno i precizno odgovoriti na sva pitanja od rođenja do toga dana. Nakon toga a u roku od 7 dana prije operacije obavili smo sve nalaze: krvne pretrage, ekg, težinu (vrlo važno zbog doze sredstva za uspavljivanje) i naravno pod uvjetom da dijete nije u infektu, tj.da je barem dva tjedna zdrav bez šmrcalica i ostalih popratnih stvari.
Nakon toga svega, svi izbezumljeni od straha, pogotovo nakon potpisa da se slažemo da nam dijete primi transfuziju krvi u slučaju "nedajbože" komplikacija, uplatili smo apartman da mogu biti s njim prije i poslije operacije.
Prvo su mu dali neki sirup koji ga je lagano "omamio" ali je bio pri svjesti mada sav zbunjen i sa nekim kiselim smješkom na licu. Zatim su ga odveli na kolicima. On nije plakao jer je od sirupa bio opijen. Ja sam isplakala tri potopa i molila Boga da sve prođe u redu.
Nakon pola sata su ga doveli ležeči bez gornjeg dijela piđamice, imao je nagon na povračanje i curile su mu slinice iz usta, bio je na boku i sestra ga je pokušavala probuditi. Jako je vrištao nešto nerazumljivo, ja sam bila u šoku. Sestra mi ga je dala u naručje i legli smo na krevet, ja sam ga grlila i ljubila, ali je još sigurno sat vremena bio izgubljen, samo kad bi mu na uho šapnula "mama je tu" umirio bi se i zaspao.
Sve u svemu nakon 3 sata spavanje probudio se žedan i gladan i počeo crtati. Pustili su nas isti dan doma i još je dva tjedna pričao nazalno.
Uglavnom koma, ali moraš "stisnuti srce" i izdržati, druge nema.
Pitaj doktore sve što te zanima, a mislim da je od velike koristi ako postoji mogučnost boravka uz djete.
Sretno!
Rinama, hvala ti puno na odgovoru.
Je li nakon operacije bio zdraviji, tj. jesi li primijetila neku veliku korist od nje? Pretpostavljam da mu 3. mandula nije opet narasla?
I, koliko je stajao taj apartman na Šalati?
Dijana na Šalati možeš i bez apartamana biti sa djetetom. Mi smo tada platili samo dnevnu bolnicu. A ionako isti dan ideš doma. sad je to možda i besplatno.
Kod nas je nakon operacije neusporedivo bolje. Nije bio ozbiljno bolesta više od godinu dana (operairan lani u lipnju), čak je i sam sa 3,5 godine primjetio da bolje čuje. Progovrio je bitno drugačije vrlo brzo nakon operacije. I ono što je najbitnije, bubnjić koji mu je prije non stop pucao je sad skroz u komadu. kuc kuc
Naša je curka vadila treći krajnik na Sv. Duhu sa 19 mjeseci. Prvo su joj dali neki sirup da ju omami, nakon cca 20 min du došli po nju i odveli na narkozu i zahvat. Žena i ja smo jedva stigli pojest jednu jabuku i već su nas zvali da dođemo po nju. Najgori je taj dio dok je još omamljena, pa plače i od plača joj curi sukrvica na nos. Nakon par sati već je nažicala sestre klopu, i šefovala po hodniku. Isti dan doma.
Nakon toga, naviknuti na njeno hropanje i hrkanje do tada, smo znali slušat da li uopće diše. Kad gledam slike do onda na svima joj curi nos, a sad bi valjda mogla spavat u frižideru.
Operacija mu je pomogla puno u smislu da dosta boleština prođu kao blaži oblik, prorjedilo se uzimanje antibiotika, nema više jako gnojnih iscjedaka iz noseka pri običnim virozama, nosek je lakše odštopati, ne diše više na usta, ali ja ni nisam očekivala da će biti nekog velikog preokreta kaj se tiće skupljanja virusa, jer ide u vrtić i jednostavno je takvo osjetljivije dijete, što se nadam da će s vremenom biti bolje.
Mislim da nije loše odlučiti se za operaciju ako stvarno postoji dobar razlog za nju.
To je u biti "struganje" anoidne vegetacije koja se, kažu, s vremenom može ponovno pojaviti, a ja o tome ne želim razmišljati jer za sada je sve ok i nadam se da će tako i ostati.
Mi smo bili kod dr.Markov (doktorica) na Šalati.
mi smo bili također kod Tolića, i nama je bila sa tri strane preporučena operacija. nakon tri odgode zbog bolesti, napokon je luki operiran prošli utorak. Klaićeva je otpala odmah zbog nemogućnosti da budemo s njim, izabrali smo kb Dubrava, i nemam riječi hvale za njih.
od doktora do sestara na odjelu, sve je prošlo glatko koliko je moglo.
platila sam 295 kn što sam bila u pratnji-troškovi kreveta i hrane.
Detalje ću ti navečer, spremam se napisati cijelu priču, mi smo obavili i treći, i oba krajnika+ugradnju cjevčica kroz bubnjić.
ja bi tu isto imala svašta za napisati, ali nemam sad vremena. luka je vadio treću mandulu kad je imao manje od godinu dana. pomoglo mu je dosta jer je prije imao velikih problema. sad su nam opet preporučili operaciju (ima 8god) i te cjevčice za bubnjice (u merkuru), ali smo išli po drugo mišljenje i ispalo je da mu je sve to nateklo od alergije i nakon samo par dana terapije stanje se smirilo i sad je, da kucnem u drvo, super.
Kolko znam, moguce je u u nekim bolnicama biti prisutan uz dijete neposredno prije i poslije operacije, pa ako ti je do toga stalo (a ja bih svakako preporucila ovu opciju), istrazi.
Dobro si rekla da nijedna operacija nije rutinska i bilo bi super za tebe pa tako i za njega da se pripremis na to ako ide sami proces te moguce reakcije, ponasanje i potrebe djeteta nakon operacije.
Lijecnicima je operacija mozda rutinska ali tvom djetetu nije - njemu je, nadajmo se, jedina.
Iz vlastitog iskustva bih ti preporučila da se ne odvajaš od djeteta. Ako će mu vaditi sve tri mandule, onda obavezno mora ostati u bolnici preko noći, samo za treću isti dan ide doma. Kod nas je nemogućnost boravka roditelja preko noći s djetetom bio razlog zašto smo odustali od Klaićeve i obavili operaciju na Šalati.
Operacija treće mandule se kod ovako male djece obavlja u općoj anesteziji, morat ćeš obaviti brdo pretraga (krv, EKG, anesteziolog), a neki nalazi ti ne smiju biti stariji od par tjedana (krv), što je zeznuto ako ti se dijete razboli pa moraš otkazati termin operacije, a slijedeći kojeg možeš dobiti je u pravilu kad ti neki nalazi više ne vrijede. Tako smo i mi ponovo vadili krv iz prstića i iz vene i ponovo išli kod anesteziologa.
U svakom slučaju, obzirom da ti je dijete mlađe od 5 godina, dobro ti je znati i da imaš pravo na plaćeno bolovanje za dijete i dok je ono u bolnici taj jedan ili dva dana. To prije nije bio slučaj, pa su se roditelji snalazili tako da su uzimali godišnji ili kemijali bolovanje za sebe da bi bili u bolnici s djetetom. Kad se vrati kući, pedijatrica će ti dati bolovanje radi oporavka djeteta (ja sam mogla dobiti čak 3 tjedna za dvoje djece i sve tri mandule, kako je za treću to ne znam).
Za opraciju treće mandule u Klaićevoj dođeš ujutro do 8, čeka se opracija u sobi zajedno s djetetom, odvode dijete u salu i to traje jedno 30 minuta, dovode dijete i od onda si stalno s njim zajedno. Ako je sve u redu (nema temperature, povraćanja...) idete doma oko 18 sati.
Tako je bilo kod nas prije 2 tjedna.
Još jedno pitanje, u kojem zakonu je navedeno da imaš pravo na bolovanje ako je dijete u bolnici?
Prošli tjedan bili u Klaićevoj, kod Tolića. Imam sve pohvale za tog doktora. Kad ga usporedim sa onim mesarom na Merkuru (nemam ljepše riječi za njega) bude mi smiješno da su obojica doktori, štoviše, kirurzi.
Na Merkuru joj je pogledana treća mandula i, gotovo, preporučena operacija. Pregled je trajao pola minute.
Kod Tolića smo bili pola sata. Pregledao joj je uho, grlo, nos, aspirirao nosić jer je bilo puno žilavih šmrklji koje više ni sterimar nije uspijevao razbiti. Puno razgovarao s nama, razmotao veliku sliku uha i objašnjavao.
Potom izmjerio tlak u ušima.
Rekla bih, posvetio se pregledu u potpunosti.
Rekao nam je da naše dijete nije kandidat za operaciju, a misli da neće ni biti. Takvo je njegovo mišljenje, što ne znači da je stoposto u pravu, ali nikamo nećemo zakasniti ako se sada ne operira.
Nadalje, kad dijete ima upalo uha, da bi trebalo napraviti bris da se vidi koja je bakterija, pa prema tome propisati terapiju, a "ne nabadati ko ćorava koka zrno".
Trenutna terapija je ništa posebno, puuuno sterimara (5x dnevno), c vitamina i čaja. I ništa više. Pa ćemo vidjeti. Ja sam presretna što nam operacija ipak nije potrebna (nadam se neće ni biti), ali se mislim šta bi bilo da smo (opet) naletjeli na doktora koji bi poluminutnim pregledom dijete poslao na operaciju...
Evo sad vidim da se piše nešto o inhalataru, možda ćemo i mi biti kandidati za to, pa idem čitati detaljno.
Treći krajnik (opet) :(
Odgovori s citatom
i ponovo išli kod anesteziologa.
!
