Ovi koje sam upoznala, cini mi se da se dobro nose sa institucijama. Stalno spominjem Chrisa, koji mi je najdirektnije iskustvo sa HE tinajdzerom, i on nema problema s nicim.
Ipak, cini mi se da to ovisi i o osobnosti djeteta, tj, tog mladog covjeka, a ne samo o tome je li bio HE ili ne.
Cula sam kako kazu da najveca razlika izmedju HE djece i ostale, sto se socijalnog aspekta tice , je ta da HE imaju puno normalniji i spontaniji odnos s odraslima, ukljucujuci vlastite roditelje. Vrlo gruba generalizacija, ali osjetis sto je pisac htio reci, kada upoznas neke od njih. Ne osjeti se taj raskorak izmedju mi (mladi) i oni (stari). Mozda zato sto vecinu zivota zive neizolirano od prisustva odraslih koji su opet u realnoj zivotnoj situaciji (a ne u ulozi ucitelja u skoli, jedan naprema 30).

Plemenare uvijek trebas, ali ne trebaju biti nuzno uzivo.
Sigurna sam da ih u Becu mozes naci i uzivo.
Kontaktiraj nekoga iz Austrije s one liste na linku Learnin Unlimited.