http://www.jutarnji.hr/clanak/art-20...e_sad,57657.jl
Datum objave 09.01.2007 23:13
Zadnja izmjena 09.01.2007 23:13
Pošalji na mail Ispiši Komentiraj
--------------------------------------------------------------------------------
Milijun američke djece školuje se kod kuće
Piše: Iz New Yorka Tamara Jadrejčić
--------------------------------------------------------------------------------
U SAD-u je broj djece koju poučavaju njihovi roditelji porastao za trećinu
Devetogodišnja Bianca Bhea iz New Yorka ujutro ustaje kad se probudi, nekad u 7, nekad u 8 ili čak 9 sati. Nakon toga doručkuje pa, ovisno o tome kakve je volje, čita knjigu, gleda televiziju, crta ili odlazi s roditeljima u kino, muzeje, a popodne na satove klavira. Ponekad s mamom rješava matematičke zadatke ili se preko interneta spaja s virtualnim razredima gdje uči strani jezik, povijest i zemljopis. Najčešće se njezin radni dan ne razlikuje mnogo od vikenda.
Bianca je normalna djevojčica koja je do ovog ljeta bez problema svladavala školski program za treći razred. Njezini su roditelji, majka Njemica i otac Afroamerikanac, bez obzira na njezin dobar uspjeh, bili nezadovoljni hijerarhijskim ustrojem škole, sadržajem školskih programa i učenjem ex katedra te su na njoj sve češće primjećivali strah od školskih testova, teškoće i nesigurnost u druženju s vršnjacima i sve veće zatvaranje u sebe. Uvjereni da je uzrok promjena u njezinu ponašanju upravo škola, odlučili su je ispisati i podučavati kod kuće. Čini se da je bez školskih klupa, odmora i testova Bianca procvjetala.
Bianca nije izgubljen slučaj neodgovornih roditelja, naprotiv. Prema podacima američkoga ministarstva za obrazovanje, između 1,2 i 1,5 milijuna američke djece u dobi od sedam do 16 godina ne pohađa nastavu u školi, nego se školuje kod kuće. Zakoni koji reguliraju “home-schooling” ili kućno školovanje razlikuju se od jedne savezne države do druge. Neke imaju vrlo liberalne zakone, poput Teksasa, Oklahome, Illinoisa i Michigana, prema kojima nepohađanje nastave nije potrebno niti prijaviti, a druge, poput New Yorka i Pennsylvanije, zahtijevaju da se redovno testira razina usvojenog znanja. Što je još značajnije, broj djece koja se školuju kod kuće posljednjih je nekoliko godina porastao oko 30 posto. Kućno školovanje sve je organiziranije i konkurentnije u odnosu na državni i privatni školski sustav.
U svakom većem američkom gradu postoje udruženja roditelja koji nisu zadovoljni službenim obrazovnim modelima pa su sudbinu svoje djece doslovce uzeli u svoje ruke. Udruženja su povezana on line, često održavaju predavanja o određenim nastavnim jedinicama, razmjenjuju adrese tzv. tutora ili privatnih učitelja i organiziraju tradicionalnija predavanja u privatnim kućama. Na federalnoj razini djeluje HSLDA, Home School Legal Defense Association (Udruženje za obranu prava na kućno školovanje), koja pruža informacije i pravne savjete.
Razlozi naizgled tako drastičnih odluka veoma su različiti. Prednjače vjerska uvjerenja, u ime kojih je u Americi dopušteno gotovo sve, iako stereotip pripadnika ultrakonzervativnih evangelističkih crkava, alergičnih na Darwina i koncentriranih uglavnom na Bibliju, nije jedini koji u američkom školskom sustavu ne nalazi svoje mjesto.
Veoma su brojni i oni koje zajednički svrstavamo pod naziv “alternativci” i koji pokušavaju živjeti u Americi praveći se da žive negdje drugdje pa, osim škole, odbijaju sudjelovanje u političkim i drugim izborima, plaćanje poreza, priznanje državljanstva i dobivanje putovnice. “Alternativci” svoj izbor uglavnom objašnjavaju tezom da je dijete “natural learner”, tj. da je prema svojoj prirodi sklono učenju, a da svaka prisila - u obliku programa, satnice ili brzine usvajanja - samo guši taj urođeni instinkt.
- Stvari koje trebaš naučiti, važne su ako ti koriste. Svi želimo naučiti hodati zato što nas na to navodi naš instinkt i zato što nam to treba. Ne treba biti doktor znanosti da se to shvati, nego samo jednogodišnje dijete. Mog sina Willa nitko nije učio čitati, pa ipak čita od sedme godine. Trebalo mu je sedam godina da iz iskustva shvati kako mu je čitanje korisno - objasnila je Karen Tucker iz Arkansasa, majka trojice dječaka koji nikad nisu pohađali nastavu u školi.
Prema podacima američkoga ministarstva obrazovanja, između 1,2 i 1,5 milijuna američke djece u dobi od sedam do 16 godina ne pohađa nastavu u školi, nego se školuje kod kuće. To je školovanje sve bolje organizirano u odnosu na državni školski sustav
Na kućno školovanje odlučuju se i roditelji bolesne djece, one s poteškoćama u učenju, kao i iznimno nadarene djece koja velik dio vremena provode u sportskim ili drugim aktivnostima. I na kraju, djeca bogatih i slavnih, koji zbog privatnosti, nomadskog ili lakšeg načina života jednostavno “uguravaju” dječje obaveze u dnevni raspored, ne pohađaju školsku nastavu. Upravo je ta grupa ona koja najvećim dijelom koristi privatne podučavatelje i zato što si može priuštiti cijenu od 70 do 150 dolara po satu.
Međutim, problem previsokih cijena privatnih satova ne muči samo roditelje djece koja se školuju kod kuće, nego i onih čija djeca iz škole donose loše ocjene i kojima su potrebni dodatni privatni satovi. Sve više američkih roditelja, kad se suoče s lošom ocjenom i istodobno ne žele ili ne mogu za desetak privatnih satova izdvojiti između 1000 i 1500 dolara, pronalaze rješenje na internetu. Indijski profesori, osobito matematike, vrlo su cijenjeni. Preko interneta komuniciraju s učenikom na savršenom engleskom, zadaju mu zadatke i u realnom vremenu ih ispravljaju. Sve to za 25 dolara po satu.
Porast djece koja ne pohađaju službenu nastavu, što otvoreno pokazuje sve veće nezadovoljstvo školskim sustavom, zabrinjava mnoge.
- Meni nije jasno kako će se ta djeca jednoga dana prilagoditi na 'strogoću' radnog mjesta - izjavio je Luis Huerta, profesor pedagogije na Teachers Collegeu sveučilišta Columbia. No, rezultati o razini znanja te djece, koji se u određenim saveznim državama prikupljaju, još su pogubniji za američke škole. Naime, djeca koju roditelji podučavaju u prosjeku su bolja u engleskom, kako u čitanju, tako i u pisanju, te u povijesti, a mali zaostatak za djecom u tradicionalnim školama zabilježen je jedino u matematici.