Ma sve ovisi o tome kakve smo. Ja nemam nikakvih problema pricati o tome i slazem se u potpunosti sa BHany. Imam osjecaj da kad pricam problem postaje manji i meni je laske. MM je puno zatvoreniji i nije mu drago pricati, tako da pokusavam svoje razgovore ograniciti na krug prijateljica i rodbinu. U principu su svi divni i puni podrske. Par ljudi za koje od prije znam da imaju druga misljenja - tipa izjava - ja se nikad ne bi mogla udati a da prije nisam trudna jer bi tako iznevjerila svog muza - e te ljude izbjegavam u velikom luku. MM i majka mi zadnjih godinu dana pokusavaju dati do znanja da njima beba nije toliko bitna vec nasa sreca i zdravlje, ali ja se jos nedam. Sef i kolege na poslu su mi jos najveca podrska. Jedina biserna situacija je bila prije par godina sa ravnateljicom koja se u jednom razgovoru izderala na mene da sam bolesno ambiciozna i da bi bilo vrijeme da idem na porodiljni, e pa sad..