Kad smo prvi put krenuli u sve to prije 4 god. ja sam rekla svima, jer smo htjeli da to ljudi znaju, mi se toga ne sramimo...Neki su govorili da je to ok., no međutim neki nama bliži su govorili da smo još mladi, šta nam to trba, pogotovo meni što se kljukam tabletama. Pa umjetna oplodnja je nešto neprirodno, nitko nije razumio što je AIH... E sada sam ja rekla ako ne mogu dobiti neku lijepu riječ, ne moram ništa. Zašto ću se ja sekirati :? Skim mogu razgovarati, ja uvijek normalno razgovaram, to svak zna. Ali što se sad događa nakon nekoliko godina, kada nije došlo do oplodnje, e sada i oni najbliži govore. Šta čekate, što nešto ne radite, pa tu su godine, a vidi sad :? E ona ja malo iz inata kažem, ma ne žuri nam se nigdje, pa mladi smo mi još, imamo posla, radimo... a naravno mi planiramo svoje uvijek drugi zna što je najbolje za tebe, pogotovo onaj tko nije bilo u takvoj situaciji... Šta me briga, najbitnije da MM i ja znamo šta hoćemo, ostali mi nisu potrebni sa svojim razmišljanjima, valjda čovjek s godinama sazrijeva...