Uh prođe godina od kada sam postala na ovoj temi
Moja se priča raširila i kad malo pogledam meni svi živi skoro znaju "šta se događa".
I ide mi to sve više na živce ali jednostavno nisam mogla izbjeć.
Svi me podržavaju, brinu, pitaju, traže da im objasnim, svi su krasni .
Savjetuju, pitaju treba li mi šta, pričaju priče o teti prijateljice koja je isto ko i ja bla, bla bla......pa tek kada je odustala...pa iz petog, iz prvog, pa vako, nako....uh.
Ja sve blago i nježno pokušavam objasnit da me ne pitaju puno, ali svi brinu, svi dobronamjerni.
Krasno je imati podršku, ali moja je mene malo ugušila.
A i da vratim vrijeme neznam kako bi to sve izbjegla.
Ovo me podsjeća na onaj oglas: ljepa, zgodna, pametna, bogata....ništa ne tražim, samo se hvalim .
Tako i ja, samo što se ja malo jadam, došlo mi. Ubi me podrška (nezahvalna ja )