 |
|||
Zaista mislim da nisi nikome dužna ništa objašnjavati
Uostalom, nitko ne najavljuje šefu "noćas ćemo praviti djecu", pa zašto bi ti.
Mislim da je manja je pogreška ne reći nego reći, ovo prvo uvijek možeš promijeniti kad poželiš, a drugo ne možeš povući.
"Zdravstveni razlozi, ne bih o tome razgovarala" sasvim je dovoljno objašnjenje. Ili još bolje, "ginekološki problemi", nema muškarca koji će dalje pitati.
Sretno!
Ovo mi se čini još i najbolje. Ginekološki problemi začepljavaju usta svima, jedino što ćeš šefu vjerojatno dugoročno ipak trebat reći, ali drugi ne moraju ništa znati jer su takve srednje-velike sredine idealne ma... ne za tračeraj... ali dovoljno ti je da te njih 10 dobronamjerno pita "a kako se nije uhvatilo ako su ti vratili 3 oplođena" ili "u čemu je problem" to "make your day". A pitat je ljudski jednom kad izađeš s problemom. Meni je bilo OK i pasao mi je izravan pristup su oko mene bile 3 diskretne cure plus šefica koja ima sestru koja se godinama bavila MPO-om pa su imali razumijevanja i diskrecije, a ja bi im onda još i rekla "ništa me ne pitajte, reći ću vam sama" i to su poštovale. Ali, to ti ovisi od sredine do sredine, a nećeš sad bit "MPO evangelist" po cijenu da ekipa priča. Barem je lakše tako, "lay low" dok ne uspije. A kad uspije - go and shout it on the mountain
Mi smo rekli svim prijateljima, podrzavaju nas i hrabre, ne pitaju nista, vec pustaju da im mi govorimo kad hocemo i koliko hocemo. I vidim da su jako sretni sto smo to podijelili s njima i da se stvarno trude.
A sto se tice ljudi s kojima nisam bliska, ne vidim razloga zasto bih im otkrivala svoju intimu. Na kraju krajeva, to je iskljucivo stvar mene i MM.
e da, i ja ovdje i imam veliku dilemu...
mamama nismo ništa rekli, ali čisto iz razloga da se ne brinu (sklone su tome i bez ikakvog razloga)
znaju moja i njegova sestra i moja prijateljica koja mi je velika podrška u ovome - pošla je slično pa razumije (draga, ako čitaš
moja najveća dilema odnosi se na šefa, s kojim sam inače u dobrim odnosima.
za sada se izvlačim na "zdravstvene i ginekološke probleme", iako mi se čini da on malo sumnja.
mislim, on je stvarno dobar, ali šef je šef, a meni je trenutno zbog posla dosta nezgodno da ostnem trudna (iako se ne obazirem na to, jer sam obećala da 1g neću na porodiljni,a sad su prošle 2...)
bilo bi mi lakše da mu kažem o čemu se radi pa da svaki put kad izostajem ne moram izmišljati razloge, ali me nešto koči...
za sad sam odlučila šutiti, a reći ću ako stvarno bude neizbježno...
cure, nismo obavezne govoriti na radnom mjestu o svojim planovima reprodukcije !
ginger, koliko god pozitivac tvoj šef mogao biti, obećanje koje je od tebe iznudio je za početak protuzakonito!
Čak i pitanja od strane poslodavca o tome kanimo li i kada zatrudnjeti spadaju u diskriminaciju žena -vidi Zakon o ravnopravnosti spolova, Nacionalna politika za promicanje ravnopravnosti spolova, Hrvatski sabor-Odbor za ravnopravnost spolova, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova...
uh, opet ja huškam...
Da ne zaboravim, ako vam se nedajbože oduži cijela priča, kako će vam stagnirati karijera i sve što uz to ide (edukacija, prilika za napredovanje, povišice, planovi i odgovornosti) jer - "ona će i tako skoro na porodiljni"
A vi provodite godine u postupcima, gledajući kako sve one cure koje nisu najavljivale trudnoću, polako jedna za drugom odlaze na porodiljni (i napreduju u međuvremenu)...
Metvica, ma nije tako grozno kao što je zvučalo... nije od od mene iznudio ništa...
on me htio na to radno mjesto (bolje i bolje plaćeno) i ja sam htjela taj posao...
znao je da planiram uskoro porodiljni i to mu je bilo ok, samo je pitao jel se mogu bar malo strpiti jer će onda njemu nadređeni popi... s obzirom da je htio baš mene....
ja bi porodiljni u nekim normalnim uvjetima ionako planirala u tom roku, a kako mi je na prethodnom poslu bilo koma, htjela sam što prije, samo da se riješim tadašnjeg posla!
a inače, što se tiče karijere, davno sam to prestala tjerati... mislim hoću dobar posao i dobro plaćen posao, ali nije mi na prvom mjestu - daleko od toga!
Mi smo rekli prijateljima i svi nas podržavaju (bar ja tako mislim).
Roditelji znaju da imamo problema i da radimo na tome da dođemo do dječice. Nikakvih detalja nema budući da sam jednom rekla mami da idem na AIH i zvla me je doslovce svaka dva dana. Sad me samo bila jesam li bila kod ginekologa i ja kažem da jesam
Što se tiče posla, tu sam imala vrlo neugodno iskustvo i slažem se s Metvicom da je bolje ništa ne reć jer kad jednom kažeš više ne možeš povući. Zbog toga što sam rekla doživjela sam da mi je dva puta rečeno:
Prvi puta mi je uskraćeno dodatno obrazovanje i tada se nisam snašla i nisam ništa rekla. Drugi puta kad mi je to rekla eksplodirala sam i zaprijetila da ću ju tružiti za diskriminaciju.Budući da se na tebe više ne može računati.
Sada sam po malo i bezobrazna i ništa ne spominjem osim da moram izaći na dva sata do bolnice. Evo za primijer u petak kad sam išla na ET samo sam ranim jutrom poslala joj SMS da sam na bolovanju
ps samo napomena da moju šeficu svi smatraju izuzetno dobrom osobom i osobom punom razumijevanja. Valjda je to tako dok ti nije šef
još nešto,
kolegica koja je umjesto mene otišla na ono školovanje je u trenutku dok joj je šefica potpisivala putni nalog rekla da kad se vrati koristi godišnji i slobodne dane, te da potom otvara čuvanje trudnoće.
Ima netko gore tko vidi sve.
Kad smo prvi put krenuli u sve to prije 4 god. ja sam rekla svima, jer smo htjeli da to ljudi znaju, mi se toga ne sramimo...Neki su govorili da je to ok., no međutim neki nama bliži su govorili da smo još mladi, šta nam to trba, pogotovo meni što se kljukam tabletama. Pa umjetna oplodnja je nešto neprirodno, nitko nije razumio što je AIH... E sada sam ja rekla ako ne mogu dobiti neku lijepu riječ, ne moram ništa. Zašto ću se ja sekirati :? Skim mogu razgovarati, ja uvijek normalno razgovaram, to svak zna. Ali što se sad događa nakon nekoliko godina, kada nije došlo do oplodnje, e sada i oni najbliži govore. Šta čekate, što nešto ne radite, pa tu su godine, a vidi sad :? E ona ja malo iz inata kažem, ma ne žuri nam se nigdje, pa mladi smo mi još, imamo posla, radimo... a naravno mi planiramo svojeuvijek drugi zna što je najbolje za tebe, pogotovo onaj tko nije bilo u takvoj situaciji...
ma imate pravo, zato je ništa šefu niti ne govorim, ma koliko dobri bili...
reći ću mu ako baš budem morala....
ja se toga ne sramim, al mislim da niti ne moraju znati svi - pa mislim, ne znaju svi ni kad me glava boli...
Ina33 savijet Ti je zlata vrijedan!
Egzektli. MPO je koji put dug "work in progress", u stvari takav je za onih 40% ljudi koji ne uspijevaju u 2 godine. A i 2 godine je puno, firme propadaju, poslovni se mijenjaju, a treba i MPO financirat. Prema tome, prvo zaštititi svoje interese na poslu, to je prioritet br. 1, a onda, ako baš želite, i to samo u uskom krugu prijatelja, biti "MPO evangelist i edukator" - tipa to nije ništa za sramiti se (jer i nije) itd. itd. Dobro, mene to doguralo do stava da mi mama, evo još malo pa ću u 5. mjesec trudnoće, još ne zna da sam trudna, ali tu i ma i dodatnih momenata jer je ona labilne psihe pa bolje da kraće strahuje. Ljudi moji, evo uzmite samo mene - kad sam došla u sadašnju firmu sam šefici obznanila svoje planove, a do ostvarenja nam se Uprava i Nadzorni promijenio 3x, promijenila se vlasnička struktura firme, mijenjale su se Vlade itd. Sveukupno je to trajalo mic-po-mic jer kod idiopatije je dug put do prvog postupka, 7 godina. I sad samo zavrtite scenarij da vas 7 godina neko "kljucka" sa ima li što novo, kako nema itd. i u krajnjoj linij, da se svaki put razočarava s vama. Treba taj krug suzit, a onda kad uspije lipo bit MPO edukator i evangelist. Čak i starci ne znaju sve te detalje, a šta ću ih bidne opterećivat, ionako ništa ne razumiju - ma, čemu. Eto, tako ja mislim.Metvica prvotno napisa
Ovo se odnosi na post o Upali jajnika.... nitko ništa ne pitaIna33 savijet Ti je zlata vrijedan!
Divim vam se svima iz dubine duše, mene je bilo presjeklo tokom dvije godine problema, a opet znam da ne mogu pojmiti kroz šta prolazite. Vibram vam za snagu i za ispunjenje vaših želja
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Hvala vam
pomogle ste mi svojim iskustvima. Tako da sam ja odlučila da tome do daljnjega neću ništa govoriti.
Bit će sigurno komplicirano jer u našoj firmi nitko ''samo tako'' ne ide na bolovanje, dakle, radiš dok ne padneš s nogu. Svi izbjegavaju bolovanje jer ako jednog nema, sav posao prelazi na nekog drugog i onda taj bolesni izbjegava bolovanje da ne ugnjavi kolegu i tako to ide... nemoguće je imati diskreciju.
Muči me i to što mi je šef ok, pa kad mu kažem ''joooj boli me trbuh'' on odmah kaže ''menga?'' i taj dan me ništa ne gnjavi. Onako, ima razumjevanja.
Pokušat ćemo nešto smislit, sada za početak šutit.
Zapravo presudno je kako će se odvijati situacija, hoće li biti uspješno prije ili poslije.
Ma u biti, možda se već svi i pitajukako to da nismo napravili bebu,pa sumnjaju da je nekakav problemčić. Ipak smo već dosta zajedno, a i vide da smo kao dva priljepka... sve u svemu logično bi bilo da jesmo.
Jao, što me sve ovo živcirat počelo!
Izvinite ako sam dosadna.
Ja bih bila oprezna sa povjeravanjem šefu, moje su informacije isto tako diskretno otišle dalje... :/
Upala jajnika, upala mokraćnog mjehura...
Najbolje ti je onda tako - ginekološki problemi, ako pita što - upala jajnika - ili stavi upala mjehura, to se može vraćat i onda će se pretvorit u "probleme s mjehurom ili jajnicima". Dijagnoza upala jajnika, štono bi se reklo u reklami za Dove, je bila "testirana na stvarnim MPO pacijenticama" - savršeno funkcionira. Koji je zez bio jednoj frendici kad je krenula po fizijatriji - tipa uštakla leđa - trilijun pitanja, s muške i ženske strane, je li joj bolje, kako se to dogodilo itd. Wrong, wrong. Sretno i samo vozi svoje i ne zamaraj se što tko u biti misli - a je li važno - u biti, nije, bitno je da ne gnjave pitanjima
Kako radim u firmi gdje nas četvoro radi i atmosfera je jako intimna (12 g. radim tamo,sa istim ljudima)tako da sam morala biti jasna sa svojim planovima u vezi zamjene smjena i izostanka.Kolegice podržavaju ,šefica također mada znam da ima malo čudne poglede na život pa tako i prema MPO.
Da radim negdje u velikom okruženju,nebi nikome govorila.Trač i bla -bla,užas.
Trenutno moj prvi AIH,i za njega nismo nikome rekli.Ne želim nikakav presing,ispitivanja i sažaljenje.
Imamo komplentnu podršku rodbine i najbližih. Moram reći da ni moja obitelj niti obitelj od MM nikad nije postavila pitanje "šta čekate", niti su ikad dali do znanja da su nestrpljivi jer žele unuče. Prema njima smo se postavili otvoreno i iskreno, sa velikim optimizmom, rekli smo im da će možda i proći neko vrijeme, i tako su prihvatili. Sretni su što imamo cilj i podržavaju nas 100%.
Od prijatelja znaju naši vjenčani kumovi (koji i sami imaju MPO blizanke), i isto imamo bezrezervnu podršku.
Na poslu nisam ništa govorila, al kako smo tek krenuli u postupak, mislim da ću obavijestiti šefove o čemu je riječ, i uopće ne sumnjam da će dobro reagirati.
Tako da mogu i ja potpisati perkicu i reći, moja će beta biti i njihova
Uh prođe godina od kada sam postala na ovoj temi
Moja se priča raširila i kad malo pogledam meni svi živi skoro znaju "šta se događa".
I ide mi to sve više na živce ali jednostavno nisam mogla izbjeć.
Svi me podržavaju, brinu, pitaju, traže da im objasnim, svi su krasni
Savjetuju, pitaju treba li mi šta, pričaju priče o teti prijateljice koja je isto ko i ja bla, bla bla......pa tek kada je odustala...pa iz petog, iz prvog, pa vako, nako....uh.
Ja sve blago i nježno pokušavam objasnit da me ne pitaju puno, ali svi brinu, svi dobronamjerni.
Krasno je imati podršku, ali moja je mene malo ugušila.
A i da vratim vrijeme neznam kako bi to sve izbjegla.
Ovo me podsjeća na onaj oglas: ljepa, zgodna, pametna, bogata....ništa ne tražim, samo se hvalim
Tako i ja, samo što se ja malo jadam, došlo mi. Ubi me podrška (nezahvalna ja
Drago sunce, poznata mi ta faza. Ne brini, bit će bolje i prestat će nekako samo od sebe - samo im lagano počni ukidat detalje i priča će stat, a njihovu podršku (diskretnu ili onako da te drže u mislima) uvijek ćeš sigurno imati.
Niti svojoj okolini a niti svojim bliznjima ne govorim o MPO, nemam potrebu za time. Moja muz je moja radost i podrska u svemu i to mi je dovoljno. Volim ove stranice rode odnosno drage forumasice jer ne osudjuju vec razumiju, a razumjeti drugog je dar koji nije svakome dan
komplentnu = kompletnu
OT : tu sam dragaGinger
e da, i ja ovdje i imam veliku dilemu...
mamama nismo ništa rekli, ali čisto iz razloga da se ne brinu (sklone su tome i bez ikakvog razloga)
znaju moja i njegova sestra i moja prijateljica koja mi je velika podrška u ovome - pošla je slično pa razumije (draga, ako čitaš )
Samo da se nadovežem... kad smo bili u postupcima znali su najbliži prijatelji, uža obitelj, a rekla sam i šefici o čemu se radi zbog izlazaka s posla radi ovih-onih pretraga... Moram pohvaliti šeficu koja mi je pružila podršku i pomogla kad je zapelo ( dogovorivši mi "drugo mišljenje" jednog liječnika koje mi je donjelo totalni preokret...)...
Ujedno me prilično razočarala jedna prijateljica obzirom da su njena vjerska stajališta postala nepremostiva prepreka, pa smo o tome prestale razgovarati....
moje iskustvo je tak, da na poslu ne treba ništa govoriti. svi te počnu nekako čudno gledati, i boje se da ćeš otići svaki čas iz firme na "nekakvo bolovanje", šef te više ne doživljava kao radnika i pozdravi se sa napredovanjem i da će te više cijeniti jer si iskrena.
mene su maltretirali na poslu kao da se spremam umrijet a ne na MPO, tak da sam se totalno iscrpila i bila sam na kraju snaga.
a kraj priče ide ovako: dala sam otkaz.
bolovanje se je svelo da su me zvali po sto puta na dan, i stalno pitanje: kad ćeš doć? i sad kad se sjetim, kakva sam budala bila. samo posao, posao i posao...a za koga i kaj? i na kraju nevaljaš.
upala bubrega ti je najbolje rješenje, i tvoj šef ima bubrege pa će te razumijeti....
a o MPO: ŠUTI.....
vjeruj mi znam kaj govorim......noćna mora
PotpisujemMa ja sam svima pričala o tome...(osim onima kojima mi je moja mama zabranila reći..
I nadodajem...da za sve one koji bi imali zločeste primjedbe na problem MPO imam jasno mišljenje, pa me takvi komentari uopće ne bi dirnuli.
Bitan dio našeg radnog vijeka provedemo na poslu, stoga, važno je dobro procjeniti hoće li nam otvorenost donijeti više problema nego ih u ovim okolnostima možemo savladati.
Osobno sam svoje namjere povjerila dvjema kolegicama s posla koje me pokrivaju ako je i kada potrebno. Šefu ni mrtva neću reći. Zato što ga ne cijenim i zato što to nije njegova stvar. Ako trebam izostati s posla, organiziram si aktivnosti tako da se stvari "vrte" dok me nema. Obrazloženje za sve ostale je - morala sam napraviti neke pretrage, ništa zabrinjavajuće! Ne tražim dopuštenje za bolovanje, jednostavno ga otvorim.
U obitelji znaju moja seka i šogor (koji se i sami bori sa neplodnošću
Obitelji mog ljubljenog nismo ništa rekli; roditelji su mu stari i mislim da bi im to bio datni udarac uz činjenicu da živimo "u grijehu", tj. ne uspijevaju nas natjerati da se vjenčamo. Što ne znaju - neće ih povrijediti.
Imam nekoliko dragih prijatelja kojima sam rekla i za koje sam unaprijed znala da će me podržati. Sve u svemu, ograničen i probran broj ljudi. Rekla bih, moćna gomilica!
Ali zato imam vas, drage moje virtualne (i manje virtualne) prijateljice
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom