Bitan dio našeg radnog vijeka provedemo na poslu, stoga, važno je dobro procjeniti hoće li nam otvorenost donijeti više problema nego ih u ovim okolnostima možemo savladati.
Osobno sam svoje namjere povjerila dvjema kolegicama s posla koje me pokrivaju ako je i kada potrebno. Šefu ni mrtva neću reći. Zato što ga ne cijenim i zato što to nije njegova stvar. Ako trebam izostati s posla, organiziram si aktivnosti tako da se stvari "vrte" dok me nema. Obrazloženje za sve ostale je - morala sam napraviti neke pretrage, ništa zabrinjavajuće! Ne tražim dopuštenje za bolovanje, jednostavno ga otvorim.
U obitelji znaju moja seka i šogor (koji se i sami bori sa neplodnošću ) i brat koji je liječnik pa nam dođe zgodno daviti ga s pitanjima (jadan čovjek, nema veze s reproduktivnom medicinom). Budući je cijela obitelj pokazala veliku podršku ali i brigu za seku, nisam im ništa govorila. Zbog mojih poodmaklih godina (u reproduktivnom smislu ) prešutno se prihvaća da mi nemamo djece a ja ih ne želim dodatno opteretiti. Znam da će, ako mi podarška bude potrebna, biti uz mene.
Obitelji mog ljubljenog nismo ništa rekli; roditelji su mu stari i mislim da bi im to bio datni udarac uz činjenicu da živimo "u grijehu", tj. ne uspijevaju nas natjerati da se vjenčamo. Što ne znaju - neće ih povrijediti.
Imam nekoliko dragih prijatelja kojima sam rekla i za koje sam unaprijed znala da će me podržati. Sve u svemu, ograničen i probran broj ljudi. Rekla bih, moćna gomilica!
Ali zato imam vas, drage moje virtualne (i manje virtualne) prijateljice
S vam dijelim svoje najtajnije misli, strahove, želje i nadanja, od vas učim i vama "pametujem" svojim savjetima (hehehe sva sreća da me ne morate i slušati). I svaki vaš uspjeh doživaljavam kao jedan korak bliže svom cilju.