Ja sam kao dijete dudala prst (kada bih išla spavati, koliko se sjećam, do prvog osnovne, a onda sam znala s vremena na vrijeme, kada bih bila tužna i sl. čak do osmog razreda - onda sam se zaljubila i zaboravila prst zauvijek :D ). Niti mi se prst izdeformirao, niti mi je smetalo zubima, i evo me sada sam mama jedne male curice koja ne želi ni pogledati dudu, a palac (ponekad i neki drugi prst) stavi u usta kada ona to želi - nema nekog pravila. Ako bude htjela dudati prst, neću joj to braniti, ali ako se slučano desi, da produži to dudanje nakon navršenih godinu, dvije, tri, e onda ću joj dati do znanja kako to više nije za nju. Iz iskustva znam da nikakvo crtanje po prstima, lakiranje noktiju, mazanje prsta sa ljutim, kiselim stvarima i mnoge druge stvari, ne pomažu, već, kao što je rekla brigita2, jednostavno će preko noći prestati.