Drage moje jadro, vesnare, ina33, asja, ive25, mija32, rvukovi2, mirakul, wonderwoman, bruna
Hvala vam, divne ste, ne mogu ni zamisliti kako bi bilo bez vas sve ove godine. Vase iskustvo, znanje, podrska, suosjecanje, sama prisutnost - me je uvijek "vadilo" iz kojekakvih stanja u koje bih zapadala i davalo vjetar u jedra za dalje.
Hvala Bogu kad smo se nasle!

Ja ne razmisljam o odustajanju, nego nekako, kako rece vesnare, sve mi je postalo rutina, samo da odradim sto je do mene, pa se pitah jel to normalno, al eto vidim da vas ima jos takvih pa mi je lakse. Valjda to sa godinama staza tako dolazi. Hm... naumpade mi kad sam nakon godinu dana bezuspjesnih pokusaja rekla MM-u da ako u narednoj godini ne zatrudnim da cu umrijeti, necu moci podnijeti, a vidi me sad.



Wonderko moja, moj plan za Zg stoji, samo da se podudari s Bozjim planom, da mi cista ode i eto nas za Zg. Lijekovi cekaju u frizideru.

Dao Bog nama svima da se uskoro selimo na nize podforume.

Ljubim vas sve, rodice moje