Gle, meni su vrata salno otvorena.
Ali to je moja stavr(kako me upozorila ravnateljica)
Uglavnom, škole NE stoje iza toga, čak roditelje zaustavljaju na ulaznim vratima i nema dalje(sad usporedba sa sudom....šećete li se od sudnice do sudnice da vidite tko kako radi)
Htjela sam pomoć; da je u ovom trenutku najvažnija komunikacija roditelj - učiteljica. Jer razgovorom se može postići mnogo.

U mom razredu je dijete koje je emotivno JAKo vezan uz majku, čak ide i na razne opservacije zbog tog problema.
Nisam tome pristupila kao problemu. Jednostavno sam zažmirila dok je mama dijete pratila čak u razred. U razredu sam nastojala stvoriti ugodnu atmosferu za njega i sve njih.
Mama je ponekad ostala 15 minuta sata, nekad samo par sekundi, a ovaj cijeli tjedan on ponosno sam dolazi u razred.
Zato ne vidim zašto puno filozofirati oko nekih stvari.
Svi smo različiti, različitih karaktera, različitih sklonosti....ONi su još uvijek djeca, mali ljudi kojima sam ja trenutno"zamjenska" mama i vodim se principom....prema njima sam onakva kako bih htjela da je netko drugi prema mom djetetu...
A stav škole je drugačiji(piše u svakom kućnom redu škole), ali kao što sam napisala, može se zaobići na jednostavan i učenicima/roditeljima prihvatljiv način.