Prvo uvod.
U našem gradu organiziranu su ljetni sportski kampovi za osnovnoškolce "Svaki tjedan sport jedan". Za 50 kuna djete može pohađati koliko god kampova želi. Svaki tjedan ima nekoliko sportova za izabrati. Traje od ponedjeljka do petka od 9-13 sati.
Moja Anja je (uz naš nagovor) izabrala 3: gimnastiku, bagminton i karate.

Ovaj tjedan bila je gimnastika. Danas, zadnji dan, su imali nekakvo malo natjecanje i podjelu medalja.

Anja je došla doma hlipćući od plača jer ona nije dobila medalju.

Ja sam ju pokušavala smiriti tako da sam joj rekla da su drugi možda bili za mrvicu bolji, da medalja ni nije važna, da smo mi na nju ponosni i bez te medalje, da to ni nije bilo neko pravo natjecanje već samo završnica kampa,...

Ali ona i dalje plaće, osjeća se zakinutom (zašto su joj dali tako mali broj bodova, kad je ona bila dobra), uglavnom, vrlo loše je (nije)podnjela poraz.

Što učiniti?