Sa mnom je nakon poroda u sobi bila jedna mama koja se liječila radi psičke bolesti. U trudnoći je jedan dio lijekova prestala koristiti, a nakon poroda su joj rekli da će dobiti tu injekciju jer mora nastaviti liječenje a lijekovi se izlučuju u mlijeko.
Nama su na intenzivnu nosili bebe na dojenje, ona je svoju curicu hranila na bočicu. Jednom je spomenula kako bi htjela dojiti, i mislim da se nadala da će nekako to i moći, jer je baš bila potištena kad su joj rekli za injekciju.

Imala sam i ja jednu susjedu koja je još u drugoj trudnoći govorila kako ne misli dojiti jer je s prvim djetetom probala i grozno se namučila. Al kod nje sam stekla dojam da njoj nije samo dojenje bilo muka, nego općenito da su joj njena djeca muka. Ne kažem da ih nije voljela i brinula se o njima, nego je bila onaj tip 'pa nisi gladan, nisi žedan, šta me onda imaš svako malo zvati, daj igraj se lijepo sam'.