stolčić je super ali nije presudan. važnije je sve ono što se događa oko njega, da postoji volja i želja da se rodilji omogući položaj koji joj odgovara ne samo za vrijeme izgona već svo vrijeme tijekom rađanja.
mi u čk imamo tu (famoznu) obiteljsku sobu koja stvarno nije ne znam kaj. velika strunjača na podu, stolčić, šipka za koju se možeš uloviti, mogućnost da upališ i ugasiš svjetlo, doneseš svoju glazbu ako želiš. MM koji mi je bio tamo od samog početka pa do kraja, kad i ja nisam izašla iz rađaone...mislim da sam zapravo mogla roditi i stojećki i čučeći i viseći svome mužu oko vrata. babice su bile famozne. ono, ljubila sam ih i grlila u euforiji nakon poroda. hoću reći da je tako malo potrebno. svi se vade na to da nema uvjeta, novca, stolčića (!). nećeš ti investicije- stolčić i soba ili sobičak.
ja sam nakon carskog dva puta rodila na stolčiću. tijekom jednog od ta dva poroda u par navrata mi je došla doktorica koja je zahtijevala da se popnem na krevet kad me ona pregledava. iako sam bila usred tzruda, očito je NJOJ više odgovarao taj položaj. u drugom slučaju, druga doktorica me pregledavala čučeći dok sam ležala na podu na strunjači ili stojećki već kako bi me zatekla. to su "sitnice" koje čine razliku.
no, stolčić ko stolčić JE super. kud ćeš prirodnije, ono, zakon gravitacije!
drugi put kad sam došla roditi jedna me babica svim silama pokušala nagovoriti na neki super novi krevet sa zilijun položaja. nisam se dala. pomisao na krevet i ograničenost kretanja mi je totalno neprivlačna.
kad sam se već raspisala, da napišem još ovo: moje su trudnoće i porodi bili skroz o.k. da je u bilo kojem trenutku nešto krenulo po zlu s bebom ili sa mnom, ne bih razmišljala, prepustila bih sve liječnicima.