Svašata se ovdje da pročitati.
Moje iskustvo je sljedeće prvo dijete, ležeći, polupodignut naslon, nalijeganje na stomak bez razloga, rodnica raspuknuta - šivanje 45minuta.
Drugi porod: stolčić, na koji sam kroz 45 minuta rađanja sjela i digla se nekoliko puta, kako mi je odgovaralo jer bih osjetila nagon za tiskanje, no posustao bi kad bih sjela i sve tako dok maleni nije izašao.
E sad, prvo bolovi su neusporedivo manji, leđa nisam ni osjetila, tiskanje manje naporno. S obzirom da sam imala gadan šav s prvoga poroda bilo mi je "napeto" da se ne ponovi ruptura, ali nije, a to je i bio razlog zašto sam stjela roditi na stolčiću, naime ako i dođe do pucanja, onda koža ne puca prema anusu i međici, već prema usminama jer bebičina glavica je zbog drugačijeg položaja tijela usmjerena direktnije prema vaginalnom izlazu, a ne vagionalnom izlazu i međici/anusu.

Osjetila sam preporod, jer za razliku od provoga poroda, sama sam se ustala, otišla na krevet, kasnije se sama pošla otuširati, kao da nisam rodila.
I zato me ljute, doista ljute ginekolozi u našoj bolnici koji ženama tvrde da je jednako roditi u ležećem i sjedećem položaju te tako sve one i koje žele pokušati roditi na stolčići, odgovore.

Izbor načina poroda bi trebao isključivo biti stvar žene, ako je sve u redu s porodom, a ne ovisiti o stavovima/komociji osoblja, kao što je slučaj u dubrovačkoj bolnici gdje dio žena ne dospije na porod jer ih se odgovori ili im se odbije zahtjev da žele roditi na stolčiću, a da ne govorim da se na tečaju za porode ne govori o tome kako stolčić nije nikakav prednost pred ležećim položajem, a kao autoritet za to pitanje navodi se stav jednog hrv.ginekologa.