Hm, mislim da mogu reći da je moj odnos sa svekrvom sve bolji kako Andrej raste.
U početku sam bila prilično nepovjerljiva prema njoj, bilo je nekih detalja koji su me itekako nervirali, i stvarno nisam računala na nju kao na moguću pomoć. S vremenom, valjda smo uzajamno "pohvatale" pravu valnu duljinu, ne znam kako da se drukčije izrazim, uglavnom, sad mi uopće nije problem ostaviti Andreja s bakom na par sati (ljetos ga je i čuvala na dulje periode, kad nismo imali tetu čuvalicu). Čak mi je lakše pozvati u pomoć sveki nego svoju mamu (jer moja mama stanuje dalje i još radi, a sveki je u susjedstvu i u boljoj fizičkoj kondiciji).
Još uvijek ima stvari koje me kod nje ponekad smetaju, i ponekad se nađe nešto na što bih se mogla požaliti, ali sam shvatila da mi ona zaista puno može pomoći i da ima znatno više prednosti nego nedostataka. I zbilja sam uvjerena da i ona bolje komunicira s Andrejem otkako je on veći i da se bolje "kuže".