I meni je malo bed, s obzirom da ću i ja jednom biti svekrva. Ali ja ću biti super sveki 8) , nadam se.

Najbolje je sve imati dozirano i s mjerom. A kako to postići? Kad joj stoput kažem da ja pečem kolače i kuham, ali ona uporno šalje hrpu tanjura kad idemo od njih s nedjeljnog ručka. Na kraju sve to stoji u hladnjaku, i moje i njeno pa nakon par dana bacim. Ne želim odustati od svojega, a ona ne sluša. Evo sad ovu nedjelju koristim kao slavlje svog rođendana, mada mi je u četvrtak, samo da nas troje budemo sami doma za stolom. A fućka mi se za ročkas. Uvijek moram smišljati neke razloge i opravdavati se za nešto što je po meni sasvim normalno.
Veliki dio krivnje je sigurno na meni, jer popustim. Morala bi se derati. Jednom jesam, pa joj je bilo žao. I bilo je ok, ali ne za dugo. I kaj sad, da se opet derem? Možda hoću.