Ja bi sa svojom gore opisanom imala sasvim OK odnos kada bi se sa njom dalo razgovarati. Ali sto god da joj ja kazem ona po svom. Mislim... jednostavno nemam povjerenja u nju i frustrira me da se ne mozemo normalno porazgovarati. Pa niko ne ocekuje da se slozimo oko svega. Ni moja mama se ne slaze bas oko svih mojih postupaka sto mi i kaze. Istinabog najcesce se dogovorimo da bude po mom ali ona to postuje.
Razmisljala sam ja o tome kako cu jednog dana i ja biti svekrva ali mislim da ne mogu biti bas toliko losa. Kod mene se bar zna na cemu si. Jednostavno sam takva. Volim reci sto mislim i volim da su ljudi isto takvi prema meni. Nema mi goreg kad mi se neko umiljava, smjeska i govori da..da..da..nema problema... a misli si i radi po svom. Takve nanjusim na kilometre i odma mi je lose