šta mislite, kada je potrebno da dijete ima svoju sobu? ja o MM se ne slažemo po tom pitanju
šta mislite, kada je potrebno da dijete ima svoju sobu? ja o MM se ne slažemo po tom pitanju
kad samo izrazi želju...
h. ima 3.5 godine i još ne pokazuje nikakvu želju za osamostaljenjem, tako da do daljnjeg niti ne planiramo uređenje dječje sobe. možda dogodine, a možda i ne, ali do škole će nam se valjda iselit iz sobe 8)
isto kad izrazi želju.
sad ima 3 godine, i ja joj pričam kako ćemo graditi kuću u kojoj će ona imati svoju sobu, sa svojim krevetom i ormarom i stolićem i foteljicama i igračkama....
a jedino što me ona pita : ali mama, neću valjda tamo biti sama, ti ćeš biti sa mnom, jel da??
dakle, nije spremna za svoju sobu sad, a kamoli kad je imala 1 godinu
ako postoji mogućnost, ja sam za to da dijete odmah ima svoju sobu.
sad - kada će u njoj spavati, a ne koristiti je samo kao svoj maleni kutak za igru, ovisi sve o njemu.
I ja bih isti trenutak u javovljevu sobicujosie prvotno napisa
![]()
Ovako.josie prvotno napisa
Idući mjesec se upuštamo u ozbiljno namještanje sobice za igru i možda popodnevni spavanac. Ne izgleda mi spreman za pravo odvajanje pa neću ništa forsirati.
Mi smo H vec namjestili sobu, ali jos namo ne spava. U njoj drzimo velike igracke (sator, tobogan, guralice) i 3 kutije onih igracaka koje trenutno nisu atraktivne.
Igra se uglavnom u dnevnoj sobi, kada zazeli nesto drugo onda u svojoj sobi. Ali jos tamo ne spava. Finalno uredjenje (naljepnice i crtezi po zidu, tepih, zavjese...) zelimo da ona sama odabere kada bude spremna za preseljenje.
kod nas je bolje pitanje: kad cu ja u svoju sobu... fino sam mu se uvalila i ne pada mi napamet izaci![]()
prije nismo imali mogucnosti za djecju sobu, i dugo mi se to cinilo i nepotrebno jer m. ionako spava s nama u krevetu, a igraonica joj je bila dnevna soba - prakticno, jer smo ionako htjeli biti svi zajedno.
medjutim kako dijete raste ima sve vise interesa i potreba pa nam se tako s vremenom pocela pokazivati potreba za stolom na kojem ce crtati, pa onda vise mjesta i bolja mogucnost sortiranja igracaka itd., pa kutak za ovo, kutak za ono.
no da ne duljim, kad je m. navrsila 2 godine preselili smo se u veci stan gdje je dobila svoju sobu (doduse igraonicu jer i dalje spava s nama u krevetu) i mogu vam reci da smo se svi preporodili.
sada mi se cini da je vec u toj dobi djecja soba velika prednost. jednostavno je sve nekako urednije i preglednije, ima svoj stol na kojem radi svoje stvari, ima posebne police i ladice za pojedine igracke i polja interesa...
takodjer puno se vise zaigrava sama pa meni ostane malo vise vremena za druge stvari. sve u svemu imam osjecaj da joj je njezin prostor bio potreban.
kako koje dijete.
neko s godinu dana, neko s 14![]()
Petra isto ima svoju sobu koja služi kao igraonica.
A spava u našoj.
I svi smo s tim sretni.
MM rekao da je rano uređivat sobicu. Meni bio ćeif, ja je opiturala, ionako još nismo pribavili namještaj, tamo nam stoje igračke, kad nije zima, tamo se igra...da nije sad hladno, možda bi tamo spava po danu, ionako se mislim stavit veći krevet pa da mu se ja uvalim, ko lucky day :D
josie prvotno napisa
slazem se. mi smo sobicu kompletno namjestili kad je imao godinu u pol, poceo je u njoj spavati kad je navrsio 4, sad je to njegovo carstvo.
iako se i sad zna vratiti u svoj djecjji krevetic, a pred jutro i u bracni...![]()
Slazem se sa vecinom. . .kad dijete pokaze interes. . .ali pokusati ga lagano privikavati sa cca 2,5-3 godine. Mi nemamo djeciju sobu i pitanje kada cemo i da li cemo uopce ikada imati prilke za kupiti veci stan, tako da je Ema s nama i bit ce jos tko zna koliko. . . :/
potpisjosie prvotno napisa
![]()
Isto sam mišljenja da treba gledati djetetove potrebe i spremnost.
Mi smo se neko vrijeme spremali urediti dječju sobu, ali nikako da nam se poklope oni najvažniji čimbenici - vrijeme i novac, jer smo željeli sami napraviti sobu baš onako kako nama i, naravno, Lauri odgovara. Na kraju, rezultat je tu! Moram reći da smo svi sudjelovali u njenoj izradi. Laura se veselila za svakim zabijenim čavlićem u nju (kao i mi), sa svakom bojom stavljenom na zid... Čim je bio krevet gotov, htjela je već spavati u njemu... nije bilo važno što nema madraca ni jastuka!Nije mogla dočekati da soba bude kompletno gotova, pa da se u nju preseli! (Nismo ju mogli pustiti ranije jer smo sve radili na licu mjesta). Imala je dvije godine i 10 mjeseci kada je prvi puta spavala u njoj. I od tada nam se ne vraća u sobu. Da se razumijemo, nikada nije spavala sa nama u krevetu, ne zato što joj mi to nismo dali, nego jednostavno nije htjela. Čak ni sada, kada bi mi vikendom možda odspavali mrvicu duže, zovnemo ju kod nas, ona dođe, legne 5 minuta (i to sam puno rekla) i gotovo, hoće ići u boravak.
Mislili smo, kada dođe beba da će se nešto promijeniti, ali ona sada sa još većim guštom odlazi spavati u svoju sobu, jer ona je velika i sama spava u svojoj sobi. Možda tu važnu ulogu igra i sama priprema djeteta, jer mi smo joj puno pričali o tome kako će kada joj napravimo sobu ona sama tamo spavati, igrati se...
E sada, što se igre tiče... još uvijek se igra u boravku, jer volimo svi biti zajedno, pa onda igračke donosi tu, ali kada joj dođu prijatelji, onda su obavezno tamo (jer ona tako želi). Ali često se i mi svi preselimo u njenu sobu pa se svi zajedno igramo!![]()
![]()
Kako sada gledam sve to, mislim da smo joj možda mogli i ranije sklepati sobu!
Pia ima svoju sobu od 1.5 godine. U njoj i spava, ali ne uvijek cijelu noć. Kada smo joj uredili sobicu, bilo mi je prirodno da i spava u njoj. Prvih tjedan dana smo MM i ja spavali s njom ( stavili smo madrac na pod ) . Onda sam ja svaku večer bila s njom u sobi dok nije zaspala. Poslije smo se izmjenjivali MM i ja. Sada više ne moramo biti s njom u sobi jer zaspi sama.
Imali smo jedno jedino pravilo, a to je bilo da u slučaju buđenja u toku noći Pia odmah završi kod nas u krevetu. To još uvijek prakticiramo i mislim da je to najsretnije rješenje za sve.
Dora neće dobiti svoju sobu tako brzo, ali će zato jednoga dana kada bude spremna, dijeliti sobu sa Pijom.
O uređenju Dorine sobe razmišljamo kada Pia krene u školu...
![]()
moj ima svoju sobu od 2. godine koja je još igraonica (sad ima 3) i nema ni krevet unutra,a tako će biti još barem godinu dana ili dok on ne poželi drugačije
ivor ima svoju sobu od 8 ili 9.mjeseca. to je nasa stara spavaca, mi smo odselili u boravak. mislili smo se odselit kasnije, zapravo nismo o tome ni mislili, ali je zvjerko dosao u fazu da ga probudi cim netko udje u sobu, svjetlo nikako, a MM škripi zubima dok spava (ivor je na njega par puta bacio medu) zapravo nas je istjerao iz sobe. no dobro je da imamo te dvije sobe spojene vratima koja su dok spavamo obavezno otvorena pa sve čujemo.
ne znam kako da odgovorim na tu anketu, ali mislim da je 4.ta godina neka gornja granica dokad bi dijete trebalo bar svoj krevet ako već ne može dobiti sobu. sve prije toga ovisi o bebi, mami..tati..stambenim uvijetima..
zašto bi 4 godine bila gornja granica za krevet, ako ga dijete ne želi?
ma to sam nekak okvirno odredila, nemam neki pravi argument![]()
jednostavno mislim da je bi dijete od 4 ili 5 godina trebalo biti dovoljno neovisno o svojim roditeljima da može spavat samo.
a do kad vi mislite da je ok držat ih u krevetu? do 10te? do 17te? 45te? ne bih voljela da se itko osjeti napadnutim, ja sam na nepoznatom teritoriju s tim, i moje je mišljenje možda bezvezno![]()
mi smo se kao klinci svi trpali starcima u krevet svako jutro cijelo djetinjstvo, ali smo imali svoje krevete
Mi smo Laru stavili sa mjesec dana u njezinu sobu...i bilo je sve super, dapace uzivala je...Ali u 9 mjesecu je bila operirana, pa smo je stavili u nasu sobu kraj kreveta i mislim da dosta nemirno spava i pocele su joj lude ideje padati na pamet, od spavanja u nasem krevetu do jutarnjeg bacanja flašice u moju glavu da me probudi... Odlucili smo je s 1.01. vratit u njezinu sobicu pa cemo vidjeti reakcije, mislim da nece biti nikakvih problema.
Mi ćemo na proljeće maloj složiti sobu, prvenstveno da većinu igračaka maknemo iz dnevne, kupili smo joj i dvorac u TL i to doista zauzima puno prostora. tak neka joj to bude prostor za igru i kako je netko ranije napomenuo za popodnevni pčinak, a kako još još uvijek doji po noći, spavat će s nama i u kindaču, kao i dosad.
Ja se veselim uređenju, već imam bezbroj ideja...
Mi ćemo uskoro tri godine i još mi se ne čini da je vrijeme da ih iselim, redovito zaspu navečer u svojim krevetićima, ali se isto tako redovito u toku noći presele k nama u veliki krevet.
Nikad ne bi mogla staviti sasvim malo dijete (ili bebu) samo u sobu, volim kad su mi blizu i na oku, a kad izraze želju za vlastitom sobom dobiti će ju, najprije zajedničku, a zatim kad još malo porastu svaki svoju.
Kako dijete od mjesec dana može uživati samo u svojoj sobi?
V ima 3.5 god i još nismo uredili sobicu, ali planiramo, bar kao igraonicu u početku, da se DB malo oslobodi igračaka.
Samo što je u maloj sobici koju smo njoj namjenili sad baka, bez koje zasad ne možemo jer ni jedan vrtić ne može pokriti moje i MM-ovo radno vrijeme, a i ta sobica je stvarno sobica, čak mislimo da bi njoj uredili spavaću sbu, a MM i ja se preselili u DB.
Oprosti ali moram pitati kako je ona to uživala? :?Maya83 prvotno napisa
Dora spava sa mnom jer tako odgovara i meni i njoj,kad curka izrazi želju dobit će svoj krevet i sobu.Po noći mi je tako i puno lakše,ona se otkriva,nemirno spava i ja bih se najvjerovatnije trebala dizati par puta svaku noć da ju pokrijem ili pomazim...........ovako se ona samo privuče i u polusno mi veli "doćla Doja,gili me mama"
Mi imamo samo jednu spavacu sobu. Pa smo svi skupa tamo. I za sada ne vidim neku realnu potrebu za djecjom sobom. Vidjet cu je onda kada se netko od djece pocne izjasnjavati da bi je volio imati.