Vladimira, ja sam imala isto teške muke oko dojenja. Mali mi je imao žuticu i bio je lijen sisati, nikad nije naučio pravilno obuhvatiti bradavicu. Ja sam ga stavljala na sisu na zahtjev što je bilo svakih 45 min i mijenjala razne položaje (i sjedeći, i držeći ga kao loptu, i klečeći iznad njega, ležeći....) radila kompresije, stavljala obloge.... Zatim sam dobila u nekoliko navrata temp. pa mastitis, išla mi je krv iz bradavica, ragade i silne druge muke. Zvala sam S.O.S. tel. za dojenje i žene su stvarno divne, dobila sam hrpu odličnih savjeta i primjenjivala sam ih. Ta moja želja za dojenjem je bila toliko jaka da samse prvih mjesec dana posvetila isključivo dojenju; pila sam puno tekućine, vode, čaja za dojilje, kompota, jela zdravu hranu, odmarala što više, stvarno sam činila sve ali moj sin je bio stalno napet, nervozan i gladan
Zatim sam se počela i izdajati, najprije nakon svakog njegovog podoja a onda još i češće samo kako bi stvorila što više mlijeka ali on je i dalje bio gladan, gladan. Bile su mi dvije patronažne sestre i obje su rekle kako sve radim ispravno i pokušavale smo namjestiti njegova usta da pravilno obuhvate bradavicu ali nismo uspjele. Znam da veličina dojki ne utječe na količinu mlijeka ali ja nisam mogla na kraju nikako drugačije dojiti nego sjedeći i njega držeći u naručju jer kad bi legla nisam mogla spustiti dojku na krevet jer su mi stvarno malene a bradavice jedva ispupčene.
Nakon ta tri tjedna što me čuvala i pazila moja mama, mm i ja smo se morali vratiti u grad u kojem živimo i tada su počele naše prave muke, mali je bio stalno na sisi, ja nisam ništa uspijevala jesti a kamoli skuhati, mm je radio po cijele dane a ja bila sama s malim; nisam spavala ni odmarala. Zatim sam se onesvjestila kad sam bila sam kod kuće i utvrdili su da sam kronično iscrpljena i anemična. (a dijete je bilo stalno gladno ). Pitala sam se što sam krivo napravila i zašto nemam mlijeka. Bebo je bio jedva nešto dobio na težini ali ja sam mu nakon svakog podoja davala i ad. i jadničak bi sve popio Bila sam tako nesretna i mrzila sam svaku kap tog praška a dok sam se izdajala pazila sam doslovce na svaku kap mog mlijeka i čuvala ga kao blago.
Nakon 2. mj. otišli smo na redoviti pregled i tad je pedijatrica utvrdila da mi mali ima preponsku kilu. Mene je ulovila tuga i očaj, plakala sam 2 dana od muke. Do tad sam uspijevala izdojiti i do 100ml dnevno ali nakon tog dana sam iscijedila doslovce 2 kapi mlijeka. Počela sam ga stavljati na sisu svakih pola sata i nakon toga se još izdajati a on je samo vrištao a poslije bi popio još 100 ml i više tog nesretnog ad Ali nisam odustajala; nakon toga su mi se počele krvariti bradavice i dobila sam terapiju antibiotika mjesec dana, desna bradavica mi je doslovce izgledala kao da visi na koncu :shock: Nisam se mogla ni izdajati koliko je peklo
Tada je počelo sve češće uvođenje formule i da sam bila bolje upućena znala bi da na našem tržištu postoji raznih formula a ja se nisam imala kome obratiti za savjet. Mali je jeo (kršitelj koda) i imao ogromnih problema sa stolicom. Kada sam pitala pedijatricu za savjet ona se samo izderala na mene da sam se trebala više truditi oko dojenja, tad sam se u ordinaciji rasplakala a mm joj je sve ispričao a njoj je bilo neugodno i žao pa je odmah nazvala apotekaricu poznanicu i tad su mi preporučile koje ad. da uzmem.
To je moja tužna priča i užasno mi je žao što ne dojim, svaki put kad gledam fotografije gdje dojim plačem i bude mi teško i krivo ali nije mi žao što sam sve to prošla i znam da sam učinila baš sve što sam mogla a svojim savjetima i riječima podrške sam uspjela pomoći 2 mlade mamice koje su mi poslije rekle da nije bilo mene i savjeta (koje sam pronalazila isključivo na Rodi) da bi prestale dojiti.
Ali smatram da sam trebala biti bolje upućena u tajne ad. mlijeka jer sam se osjećala kao da radim nešto što ne smijem..
Zato se slažem s Vladimirom

(oprostite na ovako dugom postu, tek kad sam završila pisati vidjela sam koliki je)