Da li ste uopce razgovarale sa partnerima o posvajanju?

Ne mogu se odluciti izmedju 2 podforuma, pa evo na treci:

Malo sam se skitala po nekim nasim i stranim zenskim forumima i na vise mjesta sam naisla na tuzne price o nemogucnosti imanja djece. Jos tuznije od toga je da zene proganja ogroman nagon za majcinstvom a muzevi ne zele ni cuti o spermi donatora/surogat majci ili posvajanju. Dva braka sa tih foruma se ruse ko kule od karata zbog toga.
Pa sam tako i ja upitala svog zivotnog partnera sto misli o tome, s obzirom na nasu trenutnu situaciju. I kaze on meni da mu se ideja o donatoru/surogat ne svidja ali da nema nista protiv usvajanja.
Kaj drugo da kazem do: ma ljubi ga zena. Pojma nisam imala kad sam se udavala kaj sam ulovila. Na kraju krajeva, uopce si ne mogu zamisliti da covjek kojem ja peglam gace ne zeli o necemu (bilo-cemu) s menom razgovarati. To naravno ne ukljucuje da se uvijek i u svemu slazemo, ali o svemu otvoreno razgovaramo. Pogotovo o ovako ozbiljnim temama.

[TeddyBearz]

Uh... Nismo još ozbiljno o tome razgovarali, mislim da smo nešto spomenuli, ali znam da bi se oko toga oboje složili ako ne budemo mogli imati svoje klince.

[stray_cat]

kad si vec nacela temu, da li neko ima pojma kako je u hrvatskoj i sloveniji sa doniranjem jajasca. frendica sa posla htjela bi sestri donirati jajne stanice jer je seka usla u ranu menopauzu a problem je u tome sto je u nizozemskoj donacija nemoguca dok zena koja daruje stanicu i sama nema djecu, a ona nema djece

ako mi mozete pomoci sa informacijama i trebala bih cijene

[Daniela32]

Tek kad smo se ja i suprug složili oko usvojenja (dali smo si još samo par pokušaja IVF-a prije toga) uspio nam je IVF. Ta nam opcija još uvijek stoji, premda uopće nismo u kategoriji da bi mogli dobiti dijete na usvajanje (još nemamo vlastiti stan s odvojenom sobom za to dijete), već imamo dijete (to je minus kod zahtjeva) i imamo preko 35 godina. Ali još uvijek stoji ta opcija, ako uskoro razriješimo bar stambeno pitanje.

Stray-cat, u Hrvatskoj nije dozvoljeno doniranje jajnih stanica. Na čitanju je novi prijedlog zakona u kojem će to biti moguće, ali samo ako primatelj zaista ne može dobiti vlastitu jajnu stanicu. Ako se uskoro donese zakon, cijeli postupak oko donacije će biti potpuno besplatan, dapače, bit će strogo zabranjeno naplaćivanje (samih jajnih stanica). IVF procedura će se plaćati ukoliko par ne ispunjava uvijete propisane od strane HZZO (plaćeno osiguranje, dob ispod 38 godina za ženu).

Za Sloveniju ne znam, ali mislim da je kao i kod nas.

[Sanja]

Mi smo, iako nismo imali problema s trudnocom, razgovarali o opciji posvajanja djeteta i nijedno od nas nemamo nista protiv te mogucnosti. Dapace, da smo imali probleme sa zacecem, sasvim sigurno bismo se detaljnije raspitali o posvajanju, jer nam je bitno imati dijete, a nije nam toliko bitno da je dijete *bioloski* nase.

[Simone]

MM i ja smo jos dok smo bili prijatelji :wink: pricali o usvajanju i oboje smo se slozili s veeelikim somjehom da bi zasigurno usvojili dijete ako ga ne bi mogli imati, mislim biloski

Mislim ako se mogu zaljubiti u svog psa ili macku, pa kako se ne bi zaljubila u dijete

[LEA7]

prije tri godine kada su počeli naši problemi MM i ja smo porazgovarali o ostalim opcijama ukoliko ne budemo mogli imati svoje dijete.
I gle čuda, dok sam ja pričala o posvajanju MM je predložio da pokušamo s donatorom iznenadio me poprilično. Ali još uvijek nismo došli do te faze (pokušavamo iz njega iščupati nešto).

[sissi]

Ja sam nešto natuknula o usvajanju, no mislim da sam pogodila loš trenutak. Iza nas je prvi neuspjeli IVF. MM smatra da bismo si trebali dati neko vrijeme da pokušamo na ovaj način. Usvajanje je za mene definitivno prihvatljiva opcija. Za mene je roditeljstvo (jer se toliko teoretski bavim njime) stvar srca, a ne gena. Mislim da se o toj temi može mnogo diskutirati,a kao i u svemu ne postoji samo jedan ispravan stav.

Mee moji majčinski osjećaji toliko muče i proganjaju da bih o tome mogla napisati cijelu knjigu (ideja kojojm se ponekad ozbiljno bavim).

pusa svima

[lara01]

Cure, prekrasno mi je čitati vaša mišljenja i mislim da ste stvarno krasne i beskrajno humane.
Ali ja to ne bih mogla. I MM se slaže sa mnom. Nemojte me krivo shvatiti ali moje dijete je moje dijete i ne pristajem na kompromise.
Prvi IVF je tek pred nama mislim da imamo dovoljno snage za eventualne predstojeće godine borbe s neplodnošću i čvrsto sam uvjerena da ćemo imati našu bebu.

[SNOOPY]

Iako ja i moj MM još vjerujemo da možemo sami stvoriti to malo biće, naravno da smo razgovarali i o toj mogućnosti. Obadvoje smo za to, da ako ne preostane nikakva druga mogućnost, da usvojimo dijete.
Kao prvo: toliko ima te djece koja su željna roditeljske ljubavi (a mislim da smo spremni dati je jako puno)
Kao drugo: naš stariji nećak je usvojen i iskreno govoreći, više mi je prirastao srcu, bez obzira što biološki nije "naš" (kako to grubo i zločesto zvuči, uf!!!, al neznam kako da se sad izrazim), nego mlađi.
Ali imam ja dovoljno ljubavi za još puno djece!!!!!!!!!!! :D :D :D

[Mrs RIA]

Predivno.
Ja i MM smo svakako da. Nemamo nažalost uvjete, ali mislim da će se ubrzo riješiti i da ćemo u nekoj bližoj budućnosti usvojiti djete.
Zanimljivo, za razliku od mnogih, MM nema ništa protiv donogene inseminacije (donor), ali meni je trebalo malo duže da to prihvatim.
No. za sada u prvom mjesecu nadam se idemo na prvi IVF-ICSI (nas dvoje), ja prvo moram na operaciju jajnika (za cca 10 dana). Vidjeti ćemo kako će to sve izgledati.

[AnjaRijeka]

MM i ja smo jos kao cura i decko (dok nismo znali sto nas ceka) razgovarali o usvajanju. On je dijete ciji su se roditelji razveli i kojeg je od godinu dana preuzela baka koja je tada imala 60 godina i odgajala ga (i danas zivimo s njom - vitalnom staricom od 92 godine). Njegova je teorija da je samo ljubav vazna i osjeca zelju da pomogne nekom djetetu koje je osudjeno na zivot u domu. I onda je predlagao da imamo jedno svoje dijete i jedno usvojeno. Danas i ja puno vise razmisljam o tome, i ako ne bude islo sigurna sam da cemo pokusati usvojiti dijete, iako mi se ona njegova varijanta (jedno nase i drugo usvojeno) puno vise svidja :wink: Moram priznati da nisam nesebicna kao on, on zaista ne osjeca nikakvu sumnju prema usvajanju, ali ja ipak da, ipak sanjam o "svome" djetetu...
Pozdrav svima

[lalah]

prije Damjne i Gregora ja i mm pričali smo o eventualnom usvajanju
Ja sam bila malo rezervirana a njemu to uopće nije bio problem. Kaže:Bar sam siguran da neće imati gene moje none

[dantea]

MM i ja smo odlučili dati si još 2-3 godine vremena pa ako ne uspije prirodnim putem ili eventualno inseminacijom išli bi na usvajanje.
Iako sada nakon toliko razmišljanja vjerujem da ćemo u svakom slučaju jednog bebača kad tad u usvojiti.Mislim da je to nešto najljepše što čovjek može učiniti-dati jednom malom biću ljubav i toplinu obitelji.

[pikula]

Mi smo oboje jako za, ali izgleda da nemamo baš uvjete, imamo dobra primanja, ali imamo dijete i podstanari smo (po vlatitom izboru - vezani smo jako za svoje bake i dede, a na ovoj lokaciji si ne možemo baš samo tako kupiti stan), ako i kad ćemo kupovati stan sumnjam da ćemo kupiti stan sa sobom za svako dijete - naime mi bi možda u međuvremenu još koje dijete. Zavisi koliko traje ta procedura. Zasad još imamo dosta ispod 35. Mi nekako mislimo da gdje ima za jednog ima i za dvoje, troje. Ne znam da li imamo veće šanse ako imamo u vidu dijete koje nitko drugi ne čeka za posvajanje. Nismo još odlučili sto posto ali voljeli bismo se još detaljnije raspitati - informacije, iskustva, linkovi?

[Sonja29]

Ovdje sam nova ali me neke od roda već poznaju) Prvo pozdravljam sve prisutne na ovom forumu. Suprug i ja smo također razgovarali o usvajanj djeteta. Ni jedno od nas nema ništa protiv toga. Što se tiće stambenog i finansijskog stanja ne stojimo loše. Imamo svoju kuću, solidnu platu a i godine (Ivi je 27 a meni 29 god.) tak da mislim da to nebi predstavljalo problem. Na žalost prvi IVF mi nije uspjeo ali i da je razmišljamo o tome i da usvojimo jedno (za sada) djete. Upravo planiramo da se raspitamo kako to ide ovdje kod nas i koliko se čeka na to...

[Sonja29]

Draga Anja svi mi sanjamo i o svom djetetu i mislim da zbog togaq nismo sebični .Slažem se i sa Danteom mislim da je to nešto najljepše da se jednom malenom nevinom biću pruži dom, ljubav i toplina

[emanuel]

Nas dvoje smo kao crkveni misevi, i nemamo nista, osim jedno drugo,posao, hvala Bogu zdravi smo i mi i nasa uza obitelj, Boze hvala ti na tome!
Razgovarali smo vise puta o usvajanju i iako za sada nemamo nikakvih uvijeta, usvojili bi dijete kada bi stvorili uvijete za usvajanje i bez obzira imali svoje djete ili ne, jer i "usvojeno" dijete bi bilo NASE!
Jako bi volila! Znam da bi djetetu pruzila svu ljubav koju imam i znam da bi bili happy family!!!!!!

[Noa]

Mi ćemo sad pokušati s ivf-om par puta pa što bude. Mm ima curicu od 13 god. iz prvog braka tako da je on svoj nagon za potomstvom uvjetno rečeno zadovoljio i želio bi dijete sa mnom , ali ako ne ide ne ide. Čini mi se da se previše ne uzrujaje oko toga, a meni je u jednu ruku i lakše da ne moram misliti i "optuživati " se da mu ne mogu roditi dijeta jer je s njim sve ok. Nadam se da me shvaćate, a kad smo razgovarali o usvojenju, on nije spreman na to. A naravno ka d ima i briga s jednom djetetom, a i ja se s malenom dobro slažem. Ne mogu mu zamjeriti, bar za sada iako ja imam želju odgajati dijete... Ali nisu mi jasni muškarci koji ne mogu imati djece i imaju zdrave žene da se ne protive usvajanju a li se protive doniranju sperme. Zar nije lakše kad znaš da je to barem dijete koje nosi gene tvoje voljene žene, nego kada je to dijete totalnih stranaca. Ovako si bar siguran za jedne gene da si ih izabrao, a onako neznaš. Meni je to nerazumno. Vjerojatno im je to nagon kao moja žena, tuđe sjeme...shvaćate, ona muževnost koja je ipak jača od ostalih okolnosti, ali kako ne dozvoliti ženi da barem ona rodi vlastitio dijete. Na kraju krajeva nije li to puno prihvatljivije , realno gledajući, no posvajanje. Neznam, ali da minetko može donirati jajašca, što je puno teže nego donirati spermu, svakako bi mužu rodila dijete "tuđe" žene, ili bi odgajala dijete surogat majke i mog supruga. Tražila bi njega u djetetu i bilo bi mi čini mi se lakše.

Nadam se da nisam nikoga uvrijedila, znam da je lako govoriti, ali doista tako mislim s dobrom namjerom.

[Sonja29]

Paola imaš pravo na svoje mišljenje i mislim da se ne možemo zbog toga ljutiti na tebe

[klara]

Naravno da nisi nikoga uvrijedila -svatko ima pravo na svoje mišljenje. I nevjerojatno je koliko se ona mogu razlikovati.
Malo ljudi zna da ja ne mogu imati imati djece- uglavnom samo najbliži prijatelji. No u tom uskom krugu ljudi naišla sam na dva potpuni suprotna stava.

Jedan prijatelj: kada moja žena i ja ne bismo mogli imati djece ja bih se odmah odlučio na usvajanje. Ne bi malo smisla da se ona pati odlascima na mučne procedure, kada ima toliko djece koja trebaju ljubav.
Jedna prijateljica: Ja ne bih nikada mogla usvojiti dijete. Jednostavno nemam hrabrosti za odgajanje djeteta za koga ne znam tko su mu roditelji. Pronašla bih neki drugi smisao života.

Ono što hoću reći je da su to životni problemi u kojima je teško(i besmisleno) utjecati na nečije mišljenje. I sreća je kada se partneri slažu u mišljenju. MM i ja se u principu slažemo da ćemo sva pokušati, ali se obično ono što poduzimamo svede na moje odluke koje on podržava. To olakšava stvari, naravno, ali je i odgovornost obično samo moja.

Nadam se da se moderatorice foruma ne ljute što mješam pitanja IVF-a i usvajanja. Za mene je i jedno i drugo prihvatljiva opcija.

[zora]

mm i ja smo pricali o tome jos davno, na pocetku veze i kad sam ponovo spomenula tu opciju prije nekog vremena i opet smo se slozili da je to ok...medjutim, nakon dva spontana ja sam htjela krenuti i ozbiljnije o svemu porazgovarati, no on je samo odbrusio da to ne zeli...nismo se vise dotakli te teme i ne znam sto je uzrok reakciji, no osjecam se glupo, prevareno mozda...kako on ne zeli pricati ni o lijecenju ili pretragama, moram priznati da se vise ne osjecam tako "dobro" u nasem braku...

[Matea]

zora draga, muskima je nekad tesko reci da su zalosni, povrijedeni, umorni, razocarani - pa nam onda odbruse i zatvore vrata komunikacije.
ja imam dvoje divne zdrave djece (Bogu hvala na njima), muza i to je to. tu u americi nemamo nista svojega, a u zagrebu imam stan u kojem sad zivi moj brat.
nagovaram ga da dodemo zivjeti u zagreb jer sam tu sama i nezadovoljna, samo su mi djeca svjetla tocka u zivotu.
mislim da znam kako se osjecas kad kazes da se ne osjecas tako dobro u braku ... i ja ponekad imam taj osjecaj (skoro nam je 3. godisnjica braka), ali mislim da ti osjecaji naviru kad me tiste druge stvari oko mene pa se ne mogu posvetiti muzu i nasem braku.
znas onu pjesmu od "zvjezdica" - jednog lijepog dana, a mozda jos i prije ... sve ce biti ok, bez obzira kada, kako i s kim. sve se u ovom nasem zemaljskom zivotu dogada sam razlogom.
a sad sto se usvajanja tice. mi bismo htjeli jos jednog klinca za nekoliko godina. o usvajanju nismo pricali i mislim da moj muz ne bi bio za to. imam nekoliko prijatelja koji su posvojili djecu jer su imali problema sa bioloskim zacecem i presretni su. svaki par koji se odluci posvojiti dijete je divan roditelj, jer stvarno ne znas kakve ce gene imati to dijete i kako ce ga biti lako ili tesko odgajati, pogotovo ako je starije od 2 ili 3 godine.
sto se surogat majci tice - ja sam rekla da bih to mogla biti samo za moju najbolju prijateljicu ako ona ne bi mogla imati djece. tu u americi je legalno prodavati jajne stanice - oko 3000 dolara, ali to isto ne bih mogla. dala bih ih nekome ali ih ne bih mogla prodavati.

eto, to su moje misli u 1 poslije ponoci 8)

drage moje cure, na kraju da vam samo kazem da nikakvi novci vam ne mogu kupiti smjesak vase (bilo bioloske ili posvojene) bebe. zato vam svima zelim tonu srece sa svim vasim planovima.

pusa i drs' te se!

[klara]

...osjecam se glupo, prevareno mozda...kako on ne zeli pricati ni o lijecenju ili pretragama, moram priznati da se vise ne osjecam tako "dobro" u nasem braku...

Zora ti si zaista u teškoj situaciji. Jedino što tvome mužu i tebi može pomoći je razgovor. A jedina osoba koja može potaknuti taj razgovor si ti. Pokušaj naći načina da te muž shvati, da se stavi u tvoju poziciju. Za to je potrebno puno strpljenja, ali moguće je. Nadam se da ćeš uspjeti.

Moja najbolja prijateljica ima 36 godina i nema djece. Razlog: njen muž ih ne želi. (Zato jer nemaju stan, jer on nema stalan posao... :? ) Meni je teško vidjeti je nesretnu zbog toga, naročito zato što bi ona, za razliku od mene, mogla zatrudnjeti na prirodan način. Pokušala sam je nagovoriti da objasni mužu koliko joj je majčinstvo važno i da neće biti sretna bez djeteta. No na žalost ona je odustala. Rekla mi je da joj je dosta svađa i prepirki te da je ionako prestara i preumorna da bi mogla odgajati dijete. I da se pomirila se sa životom bez djece. S moje perspektive to zvući apsurdno, ali ne znam što da joj kažem i kako da je uvjerim da se bori. Znam da će za nekoliko godina biti kasno i da će joj biti žao i da i ona to zna...

Ono što želim reći Zora je da si ti u drugačijoj situaciji samim time što nisi odustala (tvoj post na forumu dokazuje da nisi :wink: ). A često puta smo mi sami jedini u stanju promjeniti vlastiti život.

[zora]

hvala vam, cure...
razumijem da je mm zalostan, razocaran i tuzan, da se boji postoji li treca sreca...mi smo oduvijek bili slozni par, zajedno u svemu i ja sam intenzivno vjerovala u nasu vezu..ipak, sad kao da se polako sve rusi, kao da svatko ide svojim putem, ja sumom, on drumom...da ne zabrazdim dalje, nije ovo ta tema
ipak, zao mi je zbog takve reakcije, ona je ocigledno rezultat neke cudne faze. generalno znam da on nema nista protiv odgajanja djeteta koje nije bioloski nase pa mislim da smo mogli vec uci u proces posvajanja. blizu smo tridesetoj i bojim se da nas ne pregazi vrijeme...ne bih htjela poduzimati nista cemu se on sad protivi, a kad pomislim da sam prvi put pobacila prije manje od dvije godine, eto, ko da je bilo jucer... ma ja sam ok sto se toga tice, muci me samo njegovo ponasanje...

[Nera]

Kad je MM trebao dati spermu za inseminaciju pa mu nije išlo ja sam mu rekla da se ne živcira, ima još dana, još pokušaja, a ako nikako ne bude išlo idemo na posvojenje. On je poludio! Znala sam da je nervozan jer mu ne ide pa nisam reagirala na to ali kasnije sam s njim ponovo razgovarala o svemu. Razgovor je sve raščistio.
Naravno, MM se slaže da idemo na posvojenje ako ne uspijemo. :D Odluka je pala, ako do studenog ne uspijemo, podnosimo zahtjev. :wink: Paralelno ćemo još pokušati dobiti svoje dijete, ali dogovorili smo se ako nam se dogodi da uspijemo imati "svoje" i posvojeno dijete ona moraju imati jednaka prava (da ne pravimo razliku, a i jednog dana da su jednaka u pravima za nasljedstvo jer oboje bi bila "naša").

[Mrs RIA]

Joj Zora, to je tako tužno slušati....
No molim te, razmilsi dobro i budi strpljiva.
Mladi ste još uvijek i i te kako mislim da će te već nači zajednički jezik i razgovarati o tom problemu.
Nego, molim te, reci nam. Imala si dva spontana, kakve si sve pretrage prošla nakon toga? je si li ti obavila sve što si mogla?
D ali ste prirodno tada začeli, ili IVF-om?
AKo ste uspjeli prirodno, pa ti bi morala napraviti sve pretrage?
Pls, javi malo.

[odra]

Mi smo pričali vrlo malo o usvajanju. Kad su naši problemi započeli, odnosno, kad je prošlo nekih godinu dana, a od trudnoće ni T, ja sam pokrenula priču. Odgovor MM je bio da ne može sad razmišljati o tome, da mu je to previše - i ovaj naš problem i razmišljanje o usvajanju. Htio je da prvo vidimo možemo li ipak roditi jedno zajedničko dijete, a onda ćemo ipak krenuti na usvajanje. Problem je samo što on ne želi ni pričati o tome do kad ćemo pokušavati... ja, doduše, nisam ni inzistirala da se izjasni i da to izvedemo na čistac.
Zora draga, mislim da su oni (muškarci) jako teški na riječima i radije prekidaju takve mučne situacije, pa i grubo ponekad. I meni bude teško zbog toga, ali nađem trenutak kad je raspoložen za razgovor, pa mu, bez optuživanja i bez pogađanja što on misli, samo opišem kako se osjećam i što bih željela i što mi treba od njega, dajući mu mogućnost da on odvagne koliko mi je od toga i spreman dati. Ako voliš svog muža, vrijedi se boriti za brak u kojem ti je nekad sigurno bilo dobro, a moglo bi opet biti.
Čitala sam da su ovakve životne faze, kad trebaš ostvariti roditeljstvo, a to ide teško, vrlo teške u životu jednog para i potrebno je jako puno tolerancije i razumijevanja da bi se prebrodile i da ne bi "on šumom, a ti drumom" otišli predaleko jedno od drugog!

Drži se i odvagni koliko želiš dalje ulagati u taj brak!!

Sretno!

[Sonja29]

Zora draga! Svima njima je puno teže prihvatiti naše neuspjehe a tako i priću o pokušaju usvajanja. Ja sam bila za usvajanje od prve godine našeg braka, međutim MM nije bio oduševljen time. Još par puta sam pokušala razgovarati o tome ali bez nekog rezultata. Poslije drugog neuspjelog IVF-a MM me zatekao pitanjem "kada ćemo pokrenuti postupak usvajanja?"...I evo, sada radimo na tome. Složili smo se oboje da ćemo predati za usvajanje i paralelno nastaviti sa liječenjem neplodnosti. Sada...MM jedva čeka da usvojim djetešce Zoro, budi strpljiva sa MM-om i vidjet ćeš da će i on tebe iznenaditi.Pusica i sretno!!

[zora]

pa eto, hvala vam cure, jos jednom...nakon vasih iskustva, osjecam se puno sigurnije. i sama sam vec shvatila da smo u nekoj klimavoj fazi nakon zadnjeg nemilog dogadaja, no cini se da ja sve to drukcije dozivljavavam i vjerojatno brze reagiram na zivotne situacije. mm kao da nece prihvatiti cinjenicu da su to dva pobacaja i da mozda nesto nije u redu. ja bih vec bila obavila masu pregleda i raznih testiranja da on to ne oteze. istina, na zadnjem pregledu doc je ustanovio da je sve ok no ipak nas uputio na testiranje kromosoma. a ta mogucnost "neslaganja" nasih zbunjenih kromosoma vjerojatno mm-a plasi, pa uopce ne zeli to obaviti...hm...strpljenja, jel tako? naravno da cu se boriti! i dalje njuskati po forumu, citati clanke i educirati se, pa kad on osjeti da zeli, ja budem spremna! (samo...samo da osjeti, vise) a onda se vidimo ponovo na ovom ili onom drugom forumu. hvala vam cure!

[Mrs RIA]

Zora, ma znam da je sad ovo možda glupo pitanje, ali...
Je si li obavila osnovne briseve?
Moram ti reći da je moja draga prijateljica imala 2 spontana pobačaja u razmaku od 1,5g. Nitko joj nije htio napraviti briseve. Odlaskom drugom liječniku ustanovljena ureasplasma.
Izlječena je i danas imaju prekrasnu bebicu (zatrudnila je u drugom ciklusu nakon izlječenja)!

[zora]

nekoliko dana prije prvog spontanog bila sam na redovnom pregledu kod ginekologa, sve je bilo ok i nikakvih nevolja na vidiku, i tad mi je uzeo briseve. rezultate sam dobila vec nakon kiretaze, isto ok. a drugi put mi nitko nije uzeo briseve, iako sam tad bila kod drugog...hm..

[nelitza77]

eto citala sam klarinpost na temi posvajanja,gdje pise o svojoj najboljoj prijateljici ciji muz ne zeli dijete pa mi je palo na pamet-mislis li da bi ju mogla nagovoriti da malo prosurfa po rodi i procita postove o posvajanju i skrbnistvu.ima puno fora stvari,npr.ono kumstvo u djecjem domu na vrhovcu.
ja poznajem jedan stariji par koji su imali 2 odrasle djece i zena je pocela volontirati u Nazorovoj.tamo joj se svidjela jedna djevojcica,nakon nekog vremena su joj dozvolili da ju povremeno dovodi k sebi doma.kad je to dobro proslo,opet s vremenom dobili su dopustenje pa je djevojcica sad stalno s njima.nisu ju usvojili jer ona ima majku koja se povremeno javlja.iako su "samo" skrbnici ja ne primjecujem da ju oni tretiraju imalo drugacije od svoje vlastite djece.
mislim da se nitko tko ne moze imati djecu a zeli ih ne bi trebao pomiriti s tom situacijom.sad istina da ja nisam bila u toj situaciji al mislim da su geni,moji ili tudji tak malo vazni (pa i moje dijete ima gene moje '''ljubljene" svekrve,tak mi i treba kad nisam dobro provjerila u kakvu obitelj ulazim! :wink: ). ili kak je netko vec rekao ak volim svoje kucne ljubimce kak ne bi voljela i dijete? ja sam bila uciteljica i znam da kad sam ostavljala klince s kojima sam provodila samo nekoliko sati tjedno bilo je suza s obje strane (tako da mislim da nije problem voljeti "tudje" dijete,vise je problem odluciti se nekog voljeti jer da citiram jednu prijateljicu,to je "igra" sa visokim emocionalnim ulozima.)
dakle sto zelim reci-citam postove zena koje ne mogu zaceti i osim tuge u njima primjecujem i puno gorcine.mnoge misle "zasto bas ja ne mogu imati djece?". ali postoji i puno zena koje su bile u situaciji da misle "a zasto bas ja IMAM dijete?"svuda oko nas ima djece koja su rezultat takve situacije,ne samo ona koja su ostavljena u domovima isto tako puna gorcine i tuge.
dakle moje je misljenje:- i - daju +,zasto ne bi djecju (uostalom, i svoju) tugu barem na kratko pretvorili u osmijeh? ne mora to biti usvajanje, mozda je i to kumstvo dobro rjesenje-povremeno posvetiti malo svog vremena i (kak bi ameri rekli "resursa") nekom djetetu.nedavno mi je prijateljica upoznala djevojcicu koja je prodavala ljubicice na Voltinom i rekla joj da je iz obitelji gdje ima devetero djece i zato ona mora prodavati cvijece na ulici.mislim da bi i takvom djetetu dobro doslo malo paznje (naravno,nista roditeljima iza ledja).
eto tolko od mene,da opet malo podmazem ovu temu :D

[tiaiva]

mi imamo plan, za 4 godine početi graditi kuću, do tada probati izroditi eskime (ako budu dobri pa se prime), više ne bi išla na stimulacije, e onda, kad zadovoljimo nekakve uvjete na usvajanje ili udomljavanje, šta nam već budu dali, sad živimo užas, malo kod staraca malo ko podstanari, stvar je u tome da zbog posla moramo stalno seliti, dogovorili smo se da ne stajemo dok ne skupimo nogometnu ekipu, i još nešto mm je predlagao donatora sperme ako nam ivf zašteka, no ja nisam htjela, naravno da mi je bilo važno roditi ali ako već ne mogu roditi naše dijete ne moram nikakvo tj. mogu odmah usvojiti, dobili smo našu bebu a još imamo želju usvojiti, bdw. htjeli bi usvojiti klinca do 3 godine, novorođenče nam nije uvijet

[juju]

muž i ja smo dobili Juru skoro "isprve", ali smo prije razgovarali o usvajanju i oboje se složili da ćemo svakako to učiniti ne budemo li imali svoje dijete.
sad kad imamo sina, ja i dalje mislim da bismo mogli usvojiti jedno dijete, a muž misli da bismo trebali imati još jedno naše.
možda napravimo kompromis, rodimo još jedno naše, a treće usvojimo.
silno bih željela usvojiti dijete i uoće ne sumnjam da bih ga voljela kao da sam mu biološka majka.

[MIJA 32]

MM nije protiv posvojenja :D
No prije neki dan sam rekla da bi nakon još jednog IVF pokušaja (čitaj 6) otišli u Nazorovu i da bi htjela početi za početak malo brinuti o nekom djetetu i ići dalje u postupke,volontirala bi malo.Cure ponekad imam toliko ljubavi da mislim da ću puknuti od navale emocija i želim ju dati toj dječici.
MM je u prvi tren reagirao čudno;rekao je imaš nećake i bavi se njima,kasnije sam skužila u čemu je problem.
On se boji;boji se da će se jako vezati i da će ostati bez malog ,a podsvjesno se bojim i ja svega toga i te bujice emocija.
Sad sam glasno izgovorila što mi se mota po glavi i sad čekam ,on će pristati znam kakav je samo mu treba vremena da razriješi svoje strahove.