koja su vase prve slike/sjecanja na dojenje kao dijelu vlastitog zivota? da li ih uopce imate, ili vam je prvi "u zivo" kontakt beba-dojka bio nakon poroda kad ste svom malisanu ponudili ciku? ili u najboljem slucaju pogled na frendicu koja je fisko rodila i doji svoju bebu?

moje sjecanje seze do 7. godine, kad mi se rodila sestra, sjecam se da ju je mama dojila, to mi je tako ziva slika - bucmasta vesela okrugla beba na cici
sjecam se i svoje tete sa braticem, isti prizor, kod bake u kuhinji, bila je zima, svi debelo obuceni, a ona nudi ciku plavokosom malisanu...

teenagerske godine i kasnije, dojenje mi nije bilo ni u peti, a kamoli u mislima .... ali ipak, kada je test pokazao + i krenulo iscitavanje literature o bebama, dojenje je bilo nekako prirodno, bez imalo rezerve ili sumnje, pitanje dojiti ili ne nije se niti jednom postavilo u mojoj glavi

i opet mi je mama (uz MM-a ofkors) bila istinska podrska koja niti jednom rjecju nije dovodila u pitanje kvalitetu ili kolicinu mlijeka, ona je bila ta koja me pozurivala kad bi S. zaplakao: ajd brze malo, daj mu jesti, pusti sad sve ostalo ...

ja cvrsto vjerujem da nasa vlastita iskustva i pro-dojeca okolina u kojoj smo odrasli itekako imaju utjecaja na nas stav o dojenju, i kasniju odluku kad same postanemo majke

sto vi mislite?