odlična tema
i da, mislim da utjecaj okoline za vrijeme odrastanja ima itekako velik udio na stav o dojenju u odrasloj dobi.
do moje...otprilike 20. godine, jedino dojeće stvorenje koje sam viđala su bile ciganke...i blago rečeno, nije mi baš bilo simpa. dojenje sam povezivala sa siromaštvom i neurednošćui bočice su mi bile nezaobilazan dio opreme za bebu. produženo dojenje mi je bilo nešto odvratno i iskvareno, a dojenje u javnosti "ma kako ih nije sram"! Uf, pa sad bih se pljusnula!
i seku i mene je mama dojila svega 3 tjedna. sa sekom joj nestalo mlijeka iz nepoznatog razloga, a mene je morala prestati dojiti jer je dobila temperaturu...a općepoznata istina je da se beba ne doji dok je mama bolesna.
sad ne znam jel bih se svemu tome smijala ili plakala, ali zbilja je žalosno što okolina može napraviti od čovjeka.
a da će mi stavovi postati dijametralno suprotni samo koju godinicu kasnije nisam ni mogla zamisliti...ali eto, čovjek uči dok je živ i vjerujem da će moja djeca od samog starta razmišljati drugačije![]()