eh, da. navela bih jedan primjer... radi se o dvojici mojih prijatelja. haha.

uglavnom. jednom prilikom došli su mi oni u posjet...a moj bebač je tad imao možda 3 mjeseca, dakle, bio je isključivo na sisi i jeo je svako malo...a ja sam tip osobe da se nikad nisam skrivala u sobi da bih podojila dijete pa makar mi 20 ljudi došlo u goste. jednostavno smatram to apsurdnim.

i da... obojica su rođena tamo oko 85'.

i uglavnom, kad sam počela dojiti maloga pred njima...jedan je okrenuo glavu i rekao:
"oh, ne..."

ovaj drugi nije niti trepnuo i normalno je sa mnom komunicirao čitavo vrijeme dok je moj mali bio na sisi.

na kraju sam prema priči skužila da ovaj prvi nikad nije bio dojena beba, odmah je bio na flašici i na rakiji (bez zaje*ancije, danas je alkoholičar).
a ovaj drugi koji na moje dojenje nije niti trepnuo... njega sam izravno pitala jel njega mama dojila kad je bio mali na što mi je on odgovorio:
"pa naravno da je. i to prilično dugo."


još jedan treći frend... koji je inače jako sramežljiv, osobito po pitanju žena... nije mu bio nikakav bed kad sam dojila maloga pred njim.
samo je rekao:
"a znaš da sam ja cicao do svoje 4e godine. sjećam se toga."
(također generacija 85e)
ja sam mu rekla:
"pa 4 godine je čisto ok. možda i ja produžim toliko."
njegova cura se u tom trenu zgražala.
za nju znam da također nije dojena.



još jedan frend... hahaha. družim se više s muškarcima nego sa ženama.
86' godište.
njegova mama rodila troje djece i svih troje je dojila.
s njim sam samo nešto pričala o dojenju i on mi je rekao kako je odvratna činjenica ta da su ljudi jedina vrsta koja se srami svog tijela i da njemu nije jasno zašto bi se žene koje doje trebale skrivati ili sramiti toga te da mu nije jasno kako netko uopće može pomisliti da bi za čovjeka kravlje mlijeko bilo prikladnije od ljudskog mlijeka.

uglavnom su ovi dojeni imali prilično pozitivan stav prema dojenju i nije su se čudili mojoj sisi ko pura dreku. lol.

no, da ne bi ispalo da generaliziram i da ne bi ispalo da želim da svi koji su odrasli na bočici su danas protivnici dojenja.
moj muž nije bio dojena beba nego je bio na flašici jer njegova mama "je izgubila mlijeko".
svejedno je moj muž prilično pozitivno nastrojen prema dojenju, ne shvaća zašto je problem da žena doji dijete u javnosti i dojenje mu ne izaziva nikakvu nelagodu.
sad, možda je to zato jer sam ga ja čitavu trudnoću pilala s pričama "dojenje vs adaptirano" haha.
ali što god da bilo u pitanju...njegovu sam podršku za dojenje imala non stop.

što želim reći...da je moguće i da pozitivan/negativan stav o dojenju proizlazi iz same činjenice jesmo li sami bili dojeni ili ne.
a ono što sam ja zaključila jest ustvari da većina dojenih ljudi jesu pozitivno nastrojeni prema dojenju...
dok ovi koji su odrasli na AD nisu nužno nastrojeni protiv dojenja. istina je da sigurno ima više onih odraslih na AD koji su negativno nastrojeni prema dojenju nego onih koju bili dojeni (stvarno još nisam srela nikoga tko je bio dojen kao beba a da je negativno nastrojen prema dojenju)...
ali to ne znači da netko tko je odrastao na AD da je nužno negativan prema dojenju.