Ja sam najmlađa od troje djece. Mama nas je sve dojila, mene najduže - 13 mjeseci. Dojenje je u našoj obitelji oduvijek najnormalnija stvar, o bočici se ne razmišlja. Tj. razmišlja se o njoj koliko i o npr. remenčićima za iščašene kukove . Mama je imala dobru podršku od svoje mame (moje drage, dobre none ). Ona je isto dojila svoje tri kćeri i brižljivo čuvala dojenje kao najveću blagodat u neimaštini Drugog rata.
Prvi put sam dojenje uživo vidjela kod svoje strine. Imala sam 7-8 godina i sjećam se acidi borici kojim je strina mazala bradavicu prije podoja. Dojila je među nama kad smo joj došli u goste i moja mama ju je hvalila kako je super da doji i neka pazi na cice da joj se ne upale.
Ja sam znala da ću dojiti. Nisam pripremala bočice i nisam kupovala adaptirano unaprijed. Hvala Bogu, nikad nikakvih problema nisam imala.
Mama mi je bila velika podrška. Ipak, nisam postupila po njezinim uputama da se u početku poslije svakog podoja do kraja izdojim. Tada sam već znala da se tako stvara više mlijeka i da je dovoljno da beba doji na zahtjev. Ona je također preporučala "svaka tri sata" jer su njoj doktori tako govorili. Tako mi je savjetovala u najboljoj namjeri, ali je u svakom slučaju bila dovoljno razumna da dopusti da se "u novije vrijeme nešto bolje zna". Ta nova saznanja pokupila sam na trudničkom tečaju kod patronažnih sestara kod nas u Puli (ožujak 2003.) - nek' se zna.
Prvo dijete prestala sam dojiti sa 13,5 mjeseci. Srećom, prestali smo lagano i bez trauma. Tada sam mislila da je za prestanak već došlo vrijeme - opet, pod maminim utjecajem. Drugo dijete još uvijek dojim i ne znam kad ćemo prestati. U ovom međuvremenu promijenilo se moje mišljenje o dojenju nakon prve godine, ponajviše zbog Rode. Ipak, ne volim misliti da Roda toliko utječe na mene pa si objašnjavam da su nekad mame pod normalno dojile djecu 3-4 godine. Roda nas je samo na to podsjetila. ( neee, šatro ne utječe, ... Da nabrojim: marama, platnene, ocat i eterična ulja umjesto omekšivača, boso dijete do prohodavanja. O autosjedalicama da ne pričam, ipak smo je sami od sebe kupili. Samo nikog do Rode nije bilo da nas nauči pravilno je učvrstiti.)

Da zaključim, ja sam vjerovala da mogu dojiti i da mogu riješiti probleme oko dojenja zato što je mama, koja je imala iskustva, vjerovala u mene. Zato i dalje mislim da je ona najzaslužnija za moje uspješno dojenje.

OT, često čitam po postovima da su nečije mame dojile drugu djecu u rodilištu. Događa li se to danas, dopuštaju li doktori (naravno, ne vidim zašto ne bi?! - :smajlićpaosmarsa?