 |
|||
Sjedim kod okuliste u čekaoni i izlaze mama i curica cca 20 mjeseci.Curica vidno uzrujana pregledom sjeda mami u krilo i kaže "mama daj ciku" , ona izvadi i mala sad pocicki malo " daj mi i drugu ciku " ona izvadi i drugu a malešna pocicki malo jednu malo drugu tepajući im MOJE CIKE, MOJE CIKE
Ovako sam i ja pre puuuuuuuuno godinaivona prvotno napisa
Sjedim kod okuliste u čekaoni i izlaze mama i curica cca 20 mjeseci.Curica vidno uzrujana pregledom sjeda mami u krilo i kaže "mama daj ciku" , ona izvadi i mala sad pocicki malo " daj mi i drugu ciku " ona izvadi i drugu a malešna pocicki malo jednu malo drugu tepajući im MOJE CIKE, MOJE CIKE
Moja mama-moja sika,i kada sam vec u skolu isla trazila sam da se na njih naslonim za utehu,jer,"sika sve leci"
I moja baka je dojila svo svoje osmoro dece,i moje tete....dojenje je bilo za mene tako nekako....jedino kako za mamu i bebu moze biti.
Ali mi je neznanje(moje i tudje)losi saveti dobronamernih osoba od poverenja,kao i nekih nedobronamernih(koje bi takodje trebale biti od poverenja)pokvarilo dva dojenja.
Svakoga dana zahvaljujem nebesima sto sam dobila jos jednu priliku,otkrila Rodu i napokon uspela.
Ne mogu reci da nas put nije bio trnovit,ali sikimo vec(za mene dosad neverovatnih)16.5 meseci
Tijekom djetinjstva sam par puta vidjela žene kako doje novorođenčad. Ja sam dojena mjesec i pol, sestra tri mjeseca. Ja nisam htjela sisati, a za sestru presušilo mlijeko.
Ono što mi je najviše ostalo u sjećanju je priča bake kako je ujo dolazio do nje i sisao dok je dojila mlađu kćer, odnosno moju tetu. Tad je imao oko 3 godine. To mi se činilo kao nešto prirodno i lijepo.
Prije desetak godina se pričalo kako dojenje povećava inteligenciju pa smo ja i sestra zafrkavale mamu koliko bi tek bile pametne da nas je duže dojila... i uvijek mi je bilo žao što je to bilo tako kratko.
Rodila sam s 20 godina i već u rodilištu sam sanjala o tome kako bih htjela dojiti 2 godine, što je na kraju ispalo 2,5g. i sad mi se čini da je i to malo.
I ja sam kao klinka viđala Ciganke kako doje. Činilo mi se normalno i općeprihvatljivo.
Onda je sestra (starija 21 god od mene) dojila mog nećaka, no tada sam bila mala pa se ne sjećam što sam točno osjećala. Šest godina nakon toga dojila je i svoju kćerkicu. Sjećam se da je u jednoj ruci imala cigaretu i da je govorila kako se mora piti tekućina za vrijeme dojenja, a pivo je, naravno, poticalo proizvodnju mlijeka. Tu si sliku ne mogu izbaciti iz glave pa sam si rekla kako ju nikada za ništa u životu neću pitati za savjet.
Do prije nekoliko mjeseci sam bila uvjerena kako me je mama dojila godinu dana (na žalost, umrla je prije 19 godina pa ju nikada sama nisam imala prilike pitati), no brat i sestre su mi rekli kako me je dojila samo tri mjeseca jer je izgubila mlijeko. Bila sam šokirana, tužna i razočarana. Naravno, ne krivim mamu, ali mi je bilo baš jako žao.
Snaha je dojila svog starijeg sina, no uvijek se skrivala i imala sam osjećaj kako se srami tog čina. Poslije mi je rekla kako ga je prestala dojiti jer je moj tata (njezin svekar) uvijek upadao bez najave pa joj je bilo bed. Ne osuđujem je jer je bila mlada i nije se znala izboriti za svoje i pravo svoga djeteta.
Prije 6, 7 godina bila sam kod ginića, a u čekaonici je bila mlada mama sa svojim, misilm 3-godišnjim sinčićem koji je još uvijek dojio. Bio je presladak, pomalo vragolast, a ona tako blaženog i mirnog osmijeha. Znam da su joj starije žene govorile kako ga mora odviknuti toga jer to nije zdravo, kako će biti jako vezan za nju, kako će se stvoriti bolestan odnos majke i sina. Ona je šutjela i smejškala se, a kada smo kasnije nas dvije same pričale, rekla je kako on jako voli dojiti i da mu to ne želi uskratiti. To mi je bilo sasvim normalno.
Eh da. Postoji i nekakva priča koju moja teta stalno priča o nekom klincu koji je vukao šamlicu za sobom i dojio dok je njegova mama nešto radila. To mi je uvijek bila lijepa slika.
Ja sam oduvijek znala da ću dojiti (pa i kad mi mišljenje o djeci nije bilo ni u peti). O produženom dojenju nisam razmišljala. Ono, dojiš dok dojiš.
Onda sam skužila kako Roda ima radionice o dojenju i to mi je bila sjajna stvar. Znala sam kako ću jednom, kad budem velika i ja pohađati takvu. O mastitisima, ragadama... pojma nisam imala i tek tada sam se uplašila kako će se kod nas to odvijati. Dojenje mi je uz sam porod (nek sve prođe u redu) bila najvažnija stvar na svijetu. Kada sam saznala da sam trudna, noćima sam sanjla kako mi je dijete gladno jer ga nisam podojila, nemam mlijeka, zaboravila sam...
M. je, na žalost u bolnici dvije noći dobila AD jer nije navukla dovoljno mlijeka pa je bila gladna. Sada bih drugačije. Ali dobro. Nakon toga do svojih 6 mj. nije popila ni kap ničega osim mog mlijeka i jako sam sretna zbog toga. Doji i dalje, a ja se nadam da će potrajati. I znam da neću dopustiti okolini da na bilo koji način utječe na nas.
SikaPika, mi izgleda imamo istu tetu
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
