Mene je mama dojila svega 1 mjesec. Onda je prestala...jer ja nisam htjela dojiti..jer me je moja baka (njena sveki) kriomice hranila sa razvodnjenim kravljim mlijekom + brašno + šećer....kad je mama skužila, već je bilo prekasno. Ja više nisam htjela cicu.

Brata je dojila 4 mjeseca. Sva sreća bila je dalje od sveki. No u ta vremena ona je počela raditi sa njegova 3 mjeseca i već je tada počinjala dohrana...

Moja šogi je dojila svoje dvoje djece, prvo 9 mjeseci, a drugo 6 mjeseci (nije se radilo o isključivo dojenju, uvijek je bila priča sa čajićima i sl..ali ona je bila jako pod utjecajem svoje mame...), no sve u svemu meni toliko toliko pozitvino iskustvo i danas mi je velika podrška!!!

Iz svih tih maminih priča o dojenju (uvijek mi je o tome pričala) shvatila sam da joj je izuzetno žao što nas nije dojila (pogotovo mene) duže. Pogotovo iz razloga što je njena mama dojila svojih četvero djece, a najmlađeg do njegove 4!!! godine!

Kad sam ostala trudna, nekako sam podrazumijevala da ću dojiti. Ali, bila sam stvarno pod utjecajem maminih priča... i nekako sam se nadala da ću dojiti BAREM 4 mjeseca...pa barem 6 mjeseci...pa 9, pa barem 1 godinu...pa barem...1,5..a ako dođem do 2, gdje će mi biti kraj...a gle sad...još uvijek dojim...

No isto tako moram reći, da sa prije odlaska u bolnicu, ponukana preporukama svoje frendice kupila kutiju adaptiranog, za svaki slučaj...hvala dragom Bogu, tog slučaja nije bilo...Lovro je isključivo dojen tjedan manje od 6 mjeseci...i to na užas moje sveki, jer po svim pravilima on je trebao već davnih dana dehidrirati...

I na kraju, moja mama mi je samo govorila: "Da je meni tada bilo ovog znanja, dojila bih ja svoje bebice dugo dugo!!! Ti doktori i njihova 3 sata! Srce me je bolilo kako ste plakali, a nisu mi dali da vas dojim....a sad znam da ste bili gladni!!!"