Mi isto dojimo svugdje.
Onog trena kad sam shvatila da svoju srećicu mogu umiriti cicom, počeli smo dojiti gdje god nam je to trebalo. Dosada smo imali iskustva sa kafićima i velikim trgovačkim centrima (Baumax, Bauhaus, KingCross, MBM). Nigdje nismo doživjeli nikakve neugodnosti. Ljudi ili to uopće ne primjete ili ako i primjete nam se nasmješe.
A što se mog srama tiče, meni bi bilo puno neugodnije da mi plače na sav glas i da je ne mogu umiriti.