dragi sjenka,

sve je to jako teško i ostavlja rane i tragove. ali, ti tragovi ne moraju biti negativni, nego (ponekad) samo podsjetnik na to kako je moralo biti upravo tako, i da si napravio pravu stvar. a to je bitno zbog i radi djece! ona će bolje rasti s jednim roditeljem, nego u kući punoj svađe i(ili) nerazumijevanja i vrijeđanja, ili pak šutnje.
naravno da mi je puno vremena trebalo već i za to da donesem odluku o tome kako tako više ne mogu, ali niti ne želim živjeti. a dijete ni u kojem slučaju ne zaslužuje biti izloženo stalnoj vatri ili ledu. moja kći i ja rastemo dalje, a tata je prisutan u njenom životu, ali - na sreću - sve manje i manje u mojem.
puno mira i sreće tebi i tvojim (koliko ih već ima)