Da li primjetite razliku

[Natasa30]

Evo zadnjih dana razmisljam kako kod nas AP super funkcionira i kako imamo super ishod svega.

Gledam prvo svoju Annabel koja je prosla i sito i resto od dana od kad je rodjena. Silni problemi sa zdravljem, pa u pocetku ne spavanja, odbijanje hrane i ostalo. Medjutim stvarno sam bila uporna u svemu. Nikad je nismo ostavljali da place i ubrzo je pocela spavati bez ikakvih problema.

gledam je dans kad ima 4.5 godine i tako je jedna mala osoba za sebe ali toliko puna zivota i enuzijazma. Sretna, pametna niti najmanje razmazena a nosali smo se mjesecima, ono bukvalno je visila meni na rukama u jednom periodu. Obozava da se igra. Djecu obozava i nikad za nikad nije usla u konflikt sa nekim djetetom. Nije skrta sve djeli, a Noah obozava.

Spavala je s nama u krevetu do svoje trece godine i onda kad smo joj objasnili da sad ide u svoju sobu nikakvih problema. Vise sam ja bila uzdrmana tom cinjenicom nego ona. kad smo otisli za canadu i kad je krenula u skolu uciteljica se nije mogla nacuditi kako se tako lako navikla.
Nikad nema lose snove i nikad se ne budi. Kad se probudi nikad nije ne raspolozena nego ono osmjeh od uha do uha.

Kad nesto zeli pa pita u vecini slucajeva moj odgovor je ok moze ali i kad joj kazem ne moze nema vristanja ili bacanja. Uvijek pita smije li nesto. Ono mozes je povest i na kraj svijeta i ne bi imao nikakvih problema s njom.

Tako je njezna kad je u pitanju Noah a moja mama je stalno govorila kako ce biti ljubomorna i da vise paznje posvetim njoj kad se Noah rodi da ona ne bi postala ljubomorna. Nema ni lj od ljubomore.

Obozava se igrati, crata pise po cijele dane i jako je samostalna. Prava jedna mala osoba.

Jede super od kad je operirala mandule i super je sa zdravljem a ja kao majka cvjetam li cvjetam jer stalno dobijam komplimente kako je dobra i druzeljubljiva.

Noah je isto super. Malo drugaciji od Annabel jer jos uvijek ima problem sa spavanjem ali ni njega ne ostavljamo plakati. Po nekad mi uzme sat i pol da ga uspavam ali sta cu. Jesam umorna sam grozno od nespavanja po noci ali kad pogledam Annabel znam da radim pravu stvar. On je isto dosta samostalan i po nekad se zaigra po dva sata sam sa svojim auticima. Ja sam stalno tu oko njih ali nekad se tako lijepo sami igraju da ih ja niti ne zelim ometati nego sjednem i nesto citam i posmatram kako je lijepo biti sretno i zadovoljno dijete.

Noah je toliko svjestan svega oko sebe da je to nevjerovatno. Skoro smo bili na jednom rodjendanu i bilo je par malih bebica koje su puzale po podu i ono ja se istarumirala da ce ih nagaziti a on sve ih lijepo pomazi po glavi i onda oko njih.

On je malo vise tvrdoglav jer kad nesto naumi nema sanse da ga sprijecis u tome. Prati Annabel u stopu i sve sto je Annabl mogla fizicki sa neke tri godine Noah vec sad moze.

Sa hranom je koma ali sve sto pojede je jako zdravo pa se ne brinem jos.
Jako je vezan za mene i prava mala maza vise nego Annabel.

Time out ne koristimo sa Annabel vise uopce jer nemam razloga jer sve sto joj objasnos ona to shvati.

Nemam pojma da li je sve ovo zbog AP ali sam malo posmatrala dvije frendice koje ne prate ovu metodu i razlika je ogromna ono nebo i zemlja.

Ova jedna ima dvoje djece i mali joj je stvarno nemoguc. Meni je drag ali je nemiran i po nekad mi bas zao frendice ali ipak nekad mislim da i ono to malo pogresno sve radi.

Mali je kao i Annabel ali masta 0. Samo video igrice od jutra do sutra. Pa mu ona otima pa mu navija sat do kada moze pa ovaj ne moze ni igrati jer gleda u sat i sve tako. Uglavnom ako malom nesto kaze ne ovaj vristi udara je, govori mene niko ne voli ma stvarno grozno. mladja curica je preslatka i par mjeseci mladja od Noah. Od pocetka spava sama u svojoj sobi i ona kje samo stavi da sama zaspe. Nekad zaspe a po nekad place pa kad se izmori zaspe. Totalno nedrustvena i ne zna se poigrati ni minute a djeca joj ne znace nista. Palac u usta i po cjele dane kenjka i visi mami na nozi. Mozda nisam u pravu ali meni to nekako nedostatak paznje u nekim odredjenim situacijama pa si nadoknadjuju po danu valjda.

Ova jedna druga engleskinja ista stvar koda je drugima djete rodila a ne sebi i ajde u pocetku sam mislila pati od post natalne depresije ali to vec traje godinu dana. Ona je sebi na prvom mjestu. mali cesto ide spavat bez vecere jer ona ima neko drustvo pa ga ne stine nahraniti pa se onda zali sto se budio po noci a meni dodje da joj samar opalim. majke mi moje mile pa ja ne spavam godinama. spava ujutro do 10. Muz uzme malog nahrani i vec ga stavi spavat ono oko 10 a ona jos spava pa spava popodne. mali isto tako kenjaka po cjeli dan. Sam spava u sobi i zna po nekad plakat po sat vremena pa onda nesto gugukat po sat vremena a ona nista nek se nauci. Zivo me zanima kako ta djeca budu kasnije.

Mislim to me zanima koliko me i zanima kako cu se ja osjecati za par godina kad djeca malo porastu jer biti AP roditelj nije ni malo lako.

Mislim svako ima pravo izbora kako ce odgajati svoju djecu ja sam za AP i kod nas je sve to ispalo super.

Jutros gledam kroz prozor i vidim susjedinu djecu jako rano ustali 6 ujutro a mi bili budni ali svi ne samo djeca. Njena djeca su kao i moja ali samo njih dvoje sjede 2 cm od TV i gledaju a njih dvoje spavaju pa sad se mislim jesam ja previse brizna ili je omna totalno bezveze. ja ne mogu niti zamisliti da djeca sama sidju dole a da ja spavam jos dva sata.

A jest vas udavi ali eto zanima me kakva su vasa djeca. Funkcionira li Ap kod vas

[Mamita]

baš si lijep post napisala, nekako osjećam da smo i mi takvi. mi isto primjenjujemo ap (kao tablete :D ). istina još smo mali pa nemamo tako puno iskustva.
naš primjer je vazan za jaslice. sami još uvjek doji i kad smo krenuli u jaslice imala sam problema s jednom tetom jer je forsirala da ne dojimo i da sad moramo prestati jer da kako će ona sad izaći s njim na kraj (ko da njoj traži sisu). ja sam se jako bojala, pogotovu jer me ona isprepadala.
ali pokazalo se upravo nevjerojatno - sve suprotno od onoga što je ona rekla. mi i dalje dojimo, mali se prilagodio bolje od sve djece zajedno, tete stalno pričaju o njemu kako je miran, divan, poslušan, nikakvih problema sva starija djeca su naprosto luda za njim, čuvaju ga igraju se s njim, dolaze neke curice iz starije jasličke skupine samo da bi se s njim igrale. ja naravno cvatem. mm mi priča kako je prije neki dan kad je išao po maloga u jaslice sreo neke starije curice po koje su došli njihovi roditelji i curice kažu: gle mama, došao je samijev tata. ma koji sami? ma znaš od samija!!! svi ga znaju. 8)
nije vazan ni za što flašice, dudice iliti igračkice i nema problema onda ni sa spavanjem jer legne u krevetić i zaspi. prošli tjedan je cijela jaslička skupina i pola roditelja tražilo nečiju dudu?!!
naravno vezan je za siku :D
vidjevši ga kako je divan u nepoznatoj sredini i kako nas radosno dočekuje kad dođemo po njega znam da činim pravu stvar.

[Morwen]

Nataša, hvala Mamita, hvala
Još jednom ste me uvjerile da je način kako razmišljam i koji moram stalno braniti pred okolinom, učinkovit i daje ploda na duge staze...
Pusa vašim sjajnim klincima i klincezi!

[sunce]

Annabel i Noah su sretni mali ljudi
MM i ja još učimo od Fabijana, nadam se da će jednom i on od nas nešto naučiti.
Od prvog dana pratimo njegove potrebe, pogađamo njegove želje dok god nam ne podari najslađi smile, pa znamo da je to to.
I nikada nisam rekla 'dobar je' ili 'zločest je', nego 'sretan je' ili 'nesretan je'.
I spava s nama svaku noć, makar ima veselu sobu koju sve više razgledava, svako buđenje ujutro je nasmijan, pa si MM i ja umišljamo da je to sretan što nas vidi.
I nikada nismo imali grčeve, nismo imali problema sa zamjenom dana i noći.
I našetali smo se kod liječnika jer kao većina nedonoščadi ima boljki, i nadam se da mu je lakše jer zna da smo uvijek s njime.
I mrzim samu sebe što mi tlak naraste na tisuću dok verbalno ratujem s ostatkom obitelji. Te teze i postupci (uporno ga kane ušutkati dudom koju izbacuje iz usta, pa je jednom završilo tako da sam rekla svojoj mami da ću i njoj uvaliti dudu u usta ako ne prestane prigovarati) su neprepričljivi, svako-malo čekam kad ću totalno puknuti, isprva sam bila tužna zbog netolerancije, a sad sam već ljuta jer nas ne puštaju na miru.
Pa onda pogledam muža, pa malog, pa osjetim sigurnost.