jutro i budjenje i oblacenje i vrtic i nervoza i...

[mel]

AH! 7:30h a ja sam vec toliko nervozna..
kako vi oblacite djecu ujutro prije vrtica/jaslica!?
MM i ja cemo uskoro izludjeti..
Ela (2,5god.) najprije dok se razbudi (malo dojimo..), pa dok skinemo pidjamu, a onda krene cirkus s oblacenjem, mama ce, tata ce! Jednu carapu mama, a jednu carapu tata..pa hlace, pa majica, pa onda tenisice... ma za poludit' !! A, tek kad mora popiti jos i lijekove.. ma mislim za ne povjerovat' !!!!
I jos se popisati, pa na tutu ili na WC?!
Ajme meni...
Svako jutro deracina, plac... ! Svi troje zivceni !!! I onda jos i jaknu obuci!
A joooj... pa neka igracka koju bas mora uzeti sa sobom! I onda u autu, keks, banana, ....!!!
Pa u vrticu, papuce dok obujemo...
Ja vise ne mogu! Dodjem na posao toliko nervozna, sa cvorom u zelucu!

A, nije da se ne naspava!
Nego jednostavno ovisi kakvo joj je jutro? Mozda biometeoroloska prognoza? Mozda mjeseceve mjene... ma neznam!

A, iako 2xmjesecno bude super! Tako se lijepo spremimo.. ne razumijem?
Pa ujutro stavimo DVD teletubbiesa ili hello kitty ili vec sto god hoce..
kao da se malo opusti...

Sto vi cinite ujutro ?? :?

[ana.m]

Hm, mi kad idemo baš ujutro idemo jako rano tako da Janka praktički obučemo do još skoro spava. A kad radim popodne pa idemo malo kasnije u orincipu prođe sve ok. Samo najviše voli kad ga se stavi na krevet da ga se premota i presvuče, onako gologuz počne bježati po krevetu, ja na jednu stranu, a on na drugu. I onda se smijemo. Za sada. Ali ne bježi mi dugo, ja ga ulovim i to je to.

Sve sto i ti (iako, srecom, bez placa i deracine), samo x3 i trenutno bez muza. 8)

E da, kao sto vidis, i na Forum stignem...

[MARCY]

Prije kod nas isto deračina. Dizala sam ih u 6 (krećemo 6.45) pa neki crtić, pa se sara još izležava i u biti spava kraj upaljenog televizora. Marta još nije znala da se može buniti pa je s njom išlo lakše, ali ova starija...koma .

Kod nas sve radi mama i oblačenje i umivanje, plus još kod Marte i cicanje.

Sada smo prešli na buđenje 20-ak minuta prije polaska, prvo dignem stariju, stavim ju na krilo i skidam, nekako nam uspijeva, više ne urla, obučem ju bez problema.

Sada se Marta počela buniti , neće piškiti, neće se skidati.

Ja isto nekad poludim, izađem iz kuće napola počešljana, onda još u vrtiću skužim da smo zaboravili bebu.

Otkako smo poslije GO krenuli opet u vrtić, nekako ide, ali što ti kažeš 2 mjeseca super a onda se može desiti da opet bude ludilo.

[tanja_b]

I mi smo imali bolje i lošije faze, ali trenutno nam ide "glatko", hoću reći, bez moje nervoze.
Ustajem prije 6 da bih stigla obaviti sve što hoću, tako da kad budim Andreja, posvetim se samo njemu. On, pak, ima svoje jutarnje rituale kojih se drži kao pijan plota, i ako neki od njih pokušam preskočiti, imamo cirkus. Otkako sam to shvatila, i počela obraćati pažnju na njegove "mušice", puno nam je mirnije. Istina, njemu se ne da samom oblačiti ujutro (još ni ne može, a i usporen je malo), pa ga oblačim ja i tu uštedimo dosta vremena. A nakon toga, obavezno mora leći na pod (ne pitajte zašto, ne znam), onda poslaže sve autiće po stolu za kojim jede, onda pronađe slikovnicu koju hoće gledati dok jede, ..., onda napokon počne jesti i doručak sredimo začas, onda mora on sam raspremiti stol i sve autiće vratiti u ladicu, pa uzeti knjigu s kojom ide teti, pa otvoriti vrata (sam!)... razvlači se, ali zato ustajemo rano pa se sve stigne.
Usprkos tome, ponekad imamo proteste i odbijanja izlaska iz stana (i izjave da će ostati sam doma), ali nekako i to rješavamo. Zasad mi je bitno da ga ne požurujem i ne stvaram napetost, pa smo svi skupa bolje volje. Do neke nove faze

[Winnie The Pooh]

A da možda probaš da ju samo jedno sprema za vrtić.
Meni se čini da ima previše opcija za birati, pa pošto joj se očito ne ide u vrtić (kao većini djece), onda to koristi, da samo produži vrijeme boravka sa mamom i tatom i ostanka kući.

Mi sa Laurom stvarno nikada nismo imali problema, od kad je prvi dan krenula (prije godinu dana), nekada nema vremena ni za papuče obuti u garderobi jer se žuri prijeteljima i tetama.
Ima i ona svoje jutarnje rituale, koje naravno, poštujemo.

[jvk]

I Stela (2 godine) je počela sa istim forama.
Ujutro ju budim u 6. Ja sam do tad već spremna za pokret. I onda počinje.
Neću jesti, neću čarape, neću hlače, piški mi se, ne piški mi se, sama ću, mama pomozi itd.
U poslijednje vrijeme se nastojim što više smiriti jer kad bi i ja postala nervozna tek nikud nismo stizali.
Sada sam ja cool (ili pokušavam biti), a oblačenje nam ide ovako.
Hoćeš piškiti? Ne. Dobro.
Hoćeš mlijeko? Ne. Dobro.
Idemo se obući. Ne. Ignoriram i počinjem s oblačenjem.
Ako protestira za npr., čarape bez puno priče prelazim na majicu ili gaće i za sada nam to finkcionira.
Iako ja očekujem pogoršanje situacije.
Vidjeti ćemo kako će ići dalje.

[mel]

ma ne znam...
rituali? hm... moze se u ritual ubrojiti dojenje i eventualno pisanje na tuti, ali ostalo ovisi kako koje jutro!
U globalu, nema neke 'sprance', a bilo bi super da ima neki protokol...


ah... kad bi postojala neka univerzalna formula!
a, da ima puno opcija, definitivno ima!
Samo sto cemo... mi se trudimo da joj bude fino.. da ne bude pod stresom ili da se ne osjeti 'potjeranom' u vrtic...
a, na kraju svi troje ujutro pod stresom! :shock:

[VedranaV]

Oblačim ga dok spava.

[mel]

ma i mi ignoriramo prvih 20-tak min..
ali E se onda krene derati i onda krene lavina...
Najprije carape, pa onda sto se da navuci... ali uporno se dere!
Nama sanse da bi koji put preskocilato vristanje (bez suza) !!
Koji put ide lakse uz DVD ili nesto... ali uglavnom Boze sacuvaj!
a, u vrticu kad uspijemo papuce navuci, super !

[VedranaV]

Tj. dok je bio u 1-3 sam ga oblačila dok je spavao (i nastavila i kasnije). Nekad sam oblačila uz crtić, ako se probudio. A nekad smo išli na hodnik u plahti (živjeli smo u zgradi), tada se obično predomislio pa je bilo i oblačenja na hodniku. Ali nije bio sretan.

[mel]

mi se oblacili dok spava (MM-ova specijalnost) ali nazalost nije dugo trajalo... pocme plakati kad joj se pomakne ruka, noga, a tek ako ju okrene?! .... pa je bolje probuditi ju! :?

[kloklo]

Mel, prvo što bi ti ja savjetovala je da staneš na loptu i poslušaš tanju_b

Velik dio problema leži u tebi i tvojoj nervozi, a nervoza je vražje zarazna stvar..
Ako se ti digneš ujutro i već si živčana, ode sve u Honduras....

Prvo se smiri, mantraj u sebi da je tvoje malo (čudo)vište samo dijete kojem još nije nimalo jasam koncept da i drugi ljudi imaju svoju volju koja se često kosi s njegovom voljom.
Kad smo mi prolazili slično s Leonom, uhvatila sam sebe da se ujutro ponašam djetinjasto poput nje, gledam samo ono što ja želim da bude napravljeno i samo stremim tom cilju, zanemarujući njene znakove što je za malog čovjeka neprihvatljivo frustrirajuće...

Pa, sam onda napravila što i tanja_b, digla se ranije, potpuno se spremila i potpuno zaboravila na sat...
Kad se ti opustiš onda ti je lakše izaći na kraj sa djetetovim frustrirajućim zahtjevima, tj. jasnije vidiš što joj možeš pustiti na volju i zapravo trebaš pustiti, a gdje je potrebno nježno ali odlučno reći "Mama želi da to napraviš ovako zato i zato" i da se to tako napravi.

U ovoj dobi oni silno žude za samostalnošću i koliko god ti to kidalo živce pusti joj da radi sve sama, sve što može, čak i ono što ti se čini da ne može. Jer će probati i ubrzo shvatiti da ide preko svojih mogućnosti, pa će te sama zamoliti za pomoć. Djeca su jako pametna i sposobna sama odrediti kaj ide a kaj ne ide, samo im treba dati malo lufta

Mnogi problemi nastaju zbog toga što roditelji i dalje tretiraju dijete kao bebu, a ono to više nije...otvori oči za nove djetetove sposobnosti i ne sputavaj je pa će se neki konflikti jednostavno sami od sebe ukinuti jer problem nije bio u djetetu već u tebi

Ali naravno, za ostale stvari postavite jasna pravila tipa: prije vrtića imamo vremena pogledati samo jedan crtić, po tvom izboru ali smo jedan! Dogovoreno?
Ako nakon tog jednog počne izvodit cirkus da hoće još, smireno ponovi dogovor, ako histerizira reci da ideš u sobu i da je čekaš da se smiri...
Sve to napravi najsmirenije što možeš, jednostavno ne smiješ dozvoliti da se raspigaš, jer probaj to shvatiti kao svoju veliku zadaću...ti si odgovorna za odgoj svog djeteta, o tebi ovisi u kakvog će mladog čovjeka ona izrasiti i onda si ne smiješ dozvoliti da gubiš glavu kad ti je najpotrebnija hladna
Vjeruj mi da ćeš uštedjeti puno vremena i natezanja ako se uspiješ smiriti...naizgled je brže i lakše vikati ili nedajbože udariti dijete, ali to je prečica od koje su svi još nervozniji i žalosniji, možda kratkoročno pomogne ali je dugoročno jako štetno...

Naoružati se strpljenjem, razumijevanjem za to malo biće i velikim antenama da pohvatamo značenje onog što rade i zašto rade i spasit ćemo sami sebe mnogih cirkusa...terrible two znači da mi roditelji imamo problem i kad se naučimo postavljati drugačije prema djetetu sve je puno bolje, vjeruj mi, znam to, jer je isprobano na vlastitoj koži

Kad kažem razumijevanje, mislim na to da mnoge stvari koje klinci naprave mi dočekamo na nož i unaprijed osuđujemo, a nismo napravili umno-emocionalni napor da se stavimo u njihovu kožu i pogledamo stvar iz njihove perpektive, pa da shvatimo recimo da je namjera bila dobra, ali realizacija loša i sad je dijete zbog toga samo po sebi tužno i nezadovoljno, a onda povrh toga još mi vičemo na njega! Koja frustracija!

Nikad neću zaboraviti priču frendova kad je njihov mali jednog dana popiškio i wc i sve oko wc-a i onda još prolio kanticu vode na sve i odmotao cijelu rolu papira koja se lijepo razmočila po podu.
Mama, je dobila slom živaca zbog male štetočine, ali se tata skulirao i nakon razgovora shvatio da je siroti mališan htio sam piškiti, ali je mali i nije dobro pogodio wc, pa je otišlo svuda. Onda je htio popraviti grešku i oprati pod, ali mu se kantica izvrnula i prolila se, pa je htio to obrisati i izvukao cijelu rolu papira, ali nije mu baš išlo i hebiga napravio svinjac i ispao zločest

Point is, djeca većinu vremena rade stvari iz jako dobrih razloga koji su njima savršeno logični, a najmanje imaju veze s tako popularnum objašnjenjima poput "prkosa" i "namjerne zločestoće"
Naša je greška što se ne možemo uživjeti u njih, a kad naučimo tu hvalevrijednu vještinu svima je život lakši

[mel]

a, sama cu...
mislim da cu poludjeti od te fraze!
'sam cu'....a, onda 'mama daj ti' i to vrlo ljutito !!

[kloklo]

Tipkale smo u isto vijeme....vidiš, mel, da je djelomično problem u tebi jer "sama ću" ne prihvaćaš kao sretan znak da ti dijete raste, već nevolju

Promijeni stav i nećeš moć vjerovat koliko će vam biti lakše

[ms. ivy]

Nikad neću zaboraviti priču frendova kad je njihov mali jednog dana popiškio i wc i sve oko wc-a i onda još prolio kanticu vode na sve i odmotao cijelu rolu papira koja se lijepo razmočila po podu.
Mama, je dobila slom živaca zbog male štetočine, ali se tata skulirao i nakon razgovora shvatio da je siroti mališan htio sam piškiti, ali je mali i nije dobro pogodio wc, pa je otišlo svuda. Onda je htio popraviti grešku i oprati pod, ali mu se kantica izvrnula i prolila se, pa je htio to obrisati i izvukao cijelu rolu papira, ali nije mu baš išlo i hebiga napravio svinjac i ispao zločest

totalni raspekmez

[mel]

hvala kloklo , zvuci sve skupa jako logicno i jednostavno...!
Morati cemo se malo 'korigirati' !!! ili barem se potruditi...

[tratincica]

mozda malo OT jer mi ne idemo u vrtic ali imamo problem s oblacenjem...ne uvijek ali to ponekad je dovoljno jer se ne zelim ni ljutit ni vikat a pribjegla sam i tome par puta i ne moram vam pricat da se kasnije osjecam jos losije i zao mi je. ispricam se ja ali...
ako mu pustim po njegovom i cekam da prode par min sto je do sada palilo, tek onda nastaje kaos i ne zeli se obuc pa vice i cak me udario nekoliko puta.
jedna situacija koja se onavlja zadnjih dana je kad se popiski skine sve i gacice i gace i carape i onda ih vise nece obuc...a vani bas i nije vise vruce...i sto sad?

[mendula]

Nikad neću zaboraviti priču frendova kad je njihov mali jednog dana popiškio i wc i sve oko wc-a i onda još prolio kanticu vode na sve i odmotao cijelu rolu papira koja se lijepo razmočila po podu.
Mama, je dobila slom živaca zbog male štetočine, ali se tata skulirao i nakon razgovora shvatio da je siroti mališan htio sam piškiti, ali je mali i nije dobro pogodio wc, pa je otišlo svuda. Onda je htio popraviti grešku i oprati pod, ali mu se kantica izvrnula i prolila se, pa je htio to obrisati i izvukao cijelu rolu papira, ali nije mu baš išlo i hebiga napravio svinjac i ispao zločest

Point is, djeca većinu vremena rade stvari iz jako dobrih razloga koji su njima savršeno logični, a najmanje imaju veze s tako popularnum objašnjenjima poput "prkosa" i "namjerne zločestoće"
Naša je greška što se ne možemo uživjeti u njih, a kad naučimo tu hvalevrijednu vještinu svima je život lakši

Klo, ti si ono jednom cvilila da ne znaš pisati... ma daaaaj, moolim te!
Prekrasno!
Plus poučno i poticajno.

[ms. ivy]

možda se vaši mali drekavci jednostavno žele sami oblačiti.

andrej je šizio na presvlačenje pelene pred kraj pelenaštva.

probala sam i ja njemu dati da se sam oblači (uz moju pomoć) ali još mu nije dovoljno interesantno da bi se potrudio, uglavnom ga na kraju ja obučem.

ali on se buni jedino ako je pospan ujutro pa bi se razvlačio po krevetu. ako se vaša dječica stalno bune možda traže više samostalnosti.

[tanja_b]

ali on se buni jedino ako je pospan ujutro pa bi se razvlačio po krevetu. ako se vaša dječica stalno bune možda traže više samostalnosti.

Andrej se ne bi sam obukao ni pod razno, ali bi se valjao po krevetu (i govori "još Andrej malo spava") Ali skužila sam da mu jako puno znači listanje slikovnica u krevetu i ne dižem ga dok ne odlista svoje + uključen radio s nekom tihom muzikom u pozadini. Onda je puno spremniji na moju "akciju", dignem ga iz kreveta i obučem bez problema.
I još nešto: ne znam kako je kod drugih koji zbilja gledaju crtiće, ali meni se čini da uključen televizor ujutro može samo pogoršati jutarnju nervozu pred odlazak (i kod roditelja i kod djece). Ali to je moje mišljenje ovako, "sa strane", iz familije koja ne pali tv prije 8 navečer.

[tratincica]

ma k. se nekad sam obuce, a da on to zeli nikad ga ne bi u tom sprecavala, dapace. isprobala sam sve metode zelim da napravis to i to, dosadna sam i sama sebi s objasnjavanjem. ponekad znam da je uzrok svega moja "potrosenost" - naime, sami smo ja i on po cijeli dan, tj sva briga za njega je na meni jer je MM na brodu pa nemam nikad tih famoznih 5 min pomoci ako mi zatreba...ali izluduje me to sto ne mogu dokucit o cemu se ZAPRAVO radi kod tih malih protesta. Jer problem nije u tome da mu je vruce pa se ne zeli obuc nego nesto drugo?

[Vrijeska]

Svako jutro deracina, plac... !

možda je ovo njezin ritual

moja svaki dan kada dođe iz vrtića jednostavno na neki način mora otpustiti svu nakupljenu negativnu energiju i imamo pola sata plača deračine iz najbanalnijih razloga - primjerice onaj šav na čarapama na prstima nije u potpunosti sjeo vodoravno na njezine prstiće i eto valjan razlog za histeričan napadaj

I ja se slažem da ih treba peduhitriti (dobro pazim na šav na čarapama 8) ), spremiti se prije njih, pripremiti doručak, njihovu odjeću (ja to već večer prije stavim u dnevni boravak gdje se oblači), cipele, jaknu i ruksak pred vrata, i sve smireno, ali pod kontrolom držati cijelu situaciju - ne dati ima sekundu vremena za premišljanje i naravno cijelo vrijeme odvlačiti pažnje razgovorom s velikim osmjehom na usnama i iskazima veselja što će se ponovno susresti prijatelji u vrtiću ili što ćemo raditi kada dođe kući itd.itd.

[andrea]

meni se čini da uključen televizor ujutro može samo pogoršati jutarnju nervozu pred odlazak

vidiš, nas to u jutro spašava; to nam je dio jutarnje rutine i za sada je ok

bojan si u krevetu jedno pol sata cica, onda se, još u piđamici, premjestimo u dnevnu sobu, upalim mu žutokljunca, on si to gleda, ja se spremim za nekih 15-ak minuta, priredim njemu doručak i onda njega obučem i sve ide solidno

[pavlisdo]

:? :? AJME, ŠTO ME ČEKA NA PROLJEĆE!!!!????
Davno sam rodila prvog klinca i s njim to sve prošla. Sad mi malog još čuvaju bake dok radimo, a ne želim ga dati u jaslice prije dvije i nešto godina kad bude star. Užasno se bojim kako će reagirati.... Već sada imam napade panike zbog toga!

[kloklo]

Već sada imam napade panike zbog toga!

Zašto se bojiš, Pavlisdo, pa ako imaš većeg klinca onda znaš iz iskustva da sve to jednom prođe i da se nema smisla puno opterećivati s tim, niti shvaćati pretragično te sukobe...
Dapače, oni su izvrsan poligon da se, paralelno kako se naše dijete razvija i mi sami razvijamo kao ljudi, da postanemo bolji, tolerantniji, pažljiviji, empatičniji

Ja se izvrsno osjećam nakon što neki sukob volje riješim na miran i nenasilan način, djetetu sam pomogla da napravi još jedan korak do zrelosti a nisam morala ni vikati, ni čupati kosu niti lupati glavom u zid, nitko nije istraumatiziran i svi smo izašli kao pobjednici...
Treba za to vježbe i samokontrole, nitko ne kaže da je jednostavno...meni je trebalo jedno šest mjeseci da shvatim kako si sama kopam jamu ako gledam na "terrible two", kao na nešto zastrašujuće..kad sam konačno uspjela okrenuti ploču i gledati na to s druge strane, život nam se drastično poboljšao, svima i sad jedva čekam nove izazove

Naravno, ponekad je nemoguće ostati smiren, sjećam se da sam jednom od jada i frustracije sjela na pod i počela plakati
A moje milo dijete me zagrlilo i tješilo: Mamice, molim te nemoj plakati, molim te, nisam htjela

Takav je strah bio u njenim okicama da sam pomislila kako sam fakat budala što nešto tako prirodno i neizbježno i poželjno poput izgradnje njenog karaktera, shvaćam kao nešto tako teško i neizvedivo....
Leona me gledala s očitom krivnjom i bilo mi je žao kako sam na njena mala leđa natovarila osjećaj da je ona odgovorna za moje osjećaje..
A kaj je tak strašno napravila? Niš, samo traži dijete svoje mjesto pod suncem, uči život, uči modele prihvatljivog ponašanja metodom pokušaja i pogreške jer drugačije ne zna i ne može...
Samo je moj problem što sam bila zatrovana idejom da su roditelji gazde u kući i da je dječja (samo)volja nešto strašno i opasno, čak i ako se tiče stvari koje su djetetova osobna stvar...

Osjećati se loše zato što ti dijete odrasta i postaje sve samostalnije, ne zvuči li to tragikomično

Al si mi ljudi volimo komplicirati život

[tridesetri]

Mozda biometeoroloska prognoza? Mozda mjeseceve mjene... ma neznam!

ni jedno ni drugo nego terrible twoes! kazu do prodje do treceg rodjendana.
kod nas vec mjesecima slicna situacija s tom razlikom da mi imamo srecu da nam se ujutro ne zuri pa si mozemo prisutiti da se m. sama obuce, opere zube, doruckuje na miru i sl.
ali kad se moramo negdje zuriti - to je zaista horor. ali jedini ralog za to je sto m. zeli sve sama. i to je super. lose je jedino to sto mi roditelji na zalost cesto nemamo vremena dopustiti im to.

[sunce]

A nekad smo išli na hodnik u plahti (živjeli smo u zgradi), tada se obično predomislio pa je bilo i oblačenja na hodniku. Ali nije bio sretan.

VV , koliko mi je to puta palo na pamet.
Svako jutro je šiza kod oblačenja koliko god ja bila pribrana i cool.

Psihologica iz vrtića me utješila kad je otvoreno rekla da razdoblje između druge i treće godine života jednostavno treba - izdržati.

Držim palčeve svakoj.
Svjesni smo backgrounda, znamo da nisu zločesti niti da svjesno prkose al naravno da pucamo i nismo nemajke zbog toga.
Ja se dižem sat vremena prije muža i malog, u gluho doba. To je zasad rezultiralo jedino ljubičastim podočnjacima, crvenim i mutnim očima i čirom na želucu.

[imported_Sunčica]

Draga Mel, imamo potpuno istu situaciju, samo što je Karla budim između 6 i pol 7, treba mu otprilike sat vremena da se razbudi. Za to vrijeme viče: ne, ne!! A još imamo i bebicu koja spava pa je uvijek i probudi.

[pavlisdo]

Draga kloklo!

Super si sve napisala. Ja to ne bih tako lijepo sve znala objasnit niti se izraziti. Ma ja se više bojim onih suza i odvajanja ujutro kad ću ga morati ostaviti, a on sav uplakan, s onim tužnim, tužnim okicama....
Možda sam sebična što tako razmišljam, možda se više bojim da će moji živci zbog toga otići k vragu, možda djeca to tako tragično ni ne doživljavaju kao što se nama čini, možda ipak doživljavaju pa će im to ostaviti trajne psihičke posljedice (mislim, to je ipak stres za dijete), možda ovo, možda ono, možda.... Ma ne znam. Probat ću se kontrolirati i smoći snage na proljeće za sve to. Hvala ti!

[kloklo]

[hrčkić]

Mi još nismo u fazi 2-3, da ne kažem tt jer pokušavam već sada ne razmišljati o tome na taj način (pod utjecajem JJ), ali recimo i dalje ne znam što napraviti kad se N. npr. ne da ujutro premotati i bacaka se na sve strane. Možda bi mi to dozvolila mirno za pola sata ili sat, ali uz najbolju volju nemam za to vremena i/ili nije baš zdravo da je ostavim pokakanu do grla sljedećih sat vremena. Ja tada pokušavam sve strpljivo, pa zabavljam, itd. ali ne uspije uvijek. I tada sam uvijek u dilemi oko osobnih granica - gdje su tu osobne granice njene i moje. Njena osobna granica je pretpostavljam da joj se u tom trenutku ne trpi prematanje - fine, a moja je da moram npr. stići na posao u neko dogledno vrijeme ili da ne mogu dozvoliti da s pijamicom kroz koju npr. probija kakica (rijetko, ali se zna desiti) dozvolim da se vrti po strunjačama/krevetu. Kako pomiriti te osobne granice, ne slomiti dijete, a postići ono što želiš/trebaš/moraš u tom trenutku. Zaista se tada često pokušavam staviti u njenu kožu i skuliram se uglavnom, ali ponekad je baš

[kloklo]

Eh, da...ponekad nema odgovora i onda shvatiš da odgoj djeteta nije matematika di je 2+2 uvijek 4, pa kad to naučiš znaš za svagda...

Ovo je matematika bez jasne logike, pa plivaj kako znaš ovisno o inspiraciji

[hrčkić]

kloklo, moram priznati da su mi tvoji odgovori često inspirativni i lijepo pokazuju kako čovjek ako se trudi može zaista napredovati - svakoga daana u svakom pogledu...

[mel]

Ah! mi se i dalje borimo... 8)
Dobro, nije svako jutro isto... ali eto, sad je tata oblaci, sve je pripremljeno u dnevnome na trosjedu, samo ju treba izvuci iz kreveta!
I nekako ide...
TV jos uvijek ujutro, iako nitko ne gleda (onako u backgroundu radi), ... biti ce bolje...
Jedino bas ne spava u zdanje vrijeme pa smo MM i ja malo zobificirani ujutro! Ali trudimo se..
Isto zna vristati kad izidje iz vrtica, cim zatvorimo ulazna vrata - krene histerija.... nece u auto (udje sama nekako) pa bi sok, pa keks, pa ne doma -nikako, moze u konzum, moze igraliste, kuda bilo :? ... ludoo...
tako budem tuzna kad ju pokupim iz vrtica, jer nikako mi normalno popodne provesti... ako smo na igralistu - uvijek joj je nesto, u ducanu nakon 15-tak min. joj dosta svega! Ako idemo ipak doma, onda mora isti sekund biti sto si ona zamisli taj tren, ni cipele ne stignem skinuti... !
A, spavati.... osim ako nije koma to potraje.... cica, prica, pokri-otkri, piskiti, igracka neka fali uvijek...dok ja ne zaprijetim da cu se dignuti iz kreveta i da ce ostati sama u sobi nema spavanja...
I onda poslije budem tuuuuznnnnaaaaaaaaaa.....
Kako ne mogu nista napraviti da bude zadovoljna! :?

A, sad je u 'tata ce' fazi!! 8)
Nista sto ja kazem ili napravim nije dobro (70% slucajeva), nego 'tata ce' ... i to mi isto vec ide pomalo na zivce! Najprije mi je bilo smijesno i fora... a, sad mi je naporno i iscrpljujuce

[tratincica]

upravo se popiskio na pod u wc-u jer nije htio u wc a stajao je kraj skoljke...pa je rekao da treba oprat lice i ruke a onda je vikao iz petnih zila neeeeeeeeeeeee! kad sam ga dovela na pranje

probudio se pa valjda mu treba jos malo...proci ce i to...

[domy]

Kod nas je isto kako koji put. Ali sve ovisi o njegovoj volji. U zadnje vrijeme je ok.