Egemama, ja isto Maju nagovorim da proba i eventualno kaže da joj nešto nije fino. Nikad nije ni pokušala reći FUJ!, valjda shvaća da je to rezervirano za psa. Problem je što ona najčešće kaže da joj je fino, al ona ipak ne bi pojela.
Ova Mamazikina ideja mi se sviđa. Idemo u apartman, a ne planiram se pretjerano zamarati kuhanjem, već jedan topli obrok u restoranu, ostalo sendviči, ujutro neke žitarice i sl, što i inače jede.
Vidim da ste svi moju izjavu da ću joj dati da jede shvatili kao nešto prilično šokantno.
Moje pravilo je inače da poslije ručka dobije neku malu čokoladicu (štangicu kinder lade npr.) ili 1 keksić. Poslije večere obično 1 bombon, a često i one lizalice iz DM-a od grožđanog šećera s vitaminima. To jako voli i meni je prihvatljivo. Naravno samo ako pojede obrok, inače ništa od toga. Sokove pije samo ako je neka specijalna prilika, ako vidi nekoga ili je netko kod nas, kad je žedna pije isključivo vodu, jer je tako naučila odmalena.
Koliko ja vidim djecu oko sebe, slatkiši se jedu u puno puno većim količinama. Recimo, mojoj sestrični je normalno da njene curke dobiju po jednu 100 gramsku čokoladu :shock: , da me utješi kaže da im podijeli na dva-tri puta na dan. U međuvremenu se jedu keksi, bomboni, čokolino je redovan obrok, kao i palačinke i griz. Meni to nije normalno, mada se cijela moja obitelj slaže da je to bolje nego ovo kako ja radim. Svi mi sole pamet da djeca moraju jesti slatkiše, da je to tako i da ja pretjerujem. Ko je u pravu? Da li mislite da pretjerujem? Možda malo...hmm..
Uglavnom, Maja neće ni tražiti ne znam kakve količine slatkiša, jednostavno nije navikla, već je sretna sa jednim kinder jajetom ili sl. Vesele ju i krompirići, sladoled, pizza ili neko fora pecivo i mislim da joj mogu dopustiti da bira (uz male sugestije), a da to ne završi sa pol kile čokolade, tri sladoleda za ručak ili nešto još gore.