Hoće samo mamu!!!

[Goge]

Luka je zadnjih nekoliko tjedana potpuno promijenio ponašanje. Kada je sam s tatom sve je OK, u miru se presvlače, papaju i šetaju. Ali, čim sam ja u blizini, ne želi se odlijepit od mene. Kada iz šetnje uđemo u kuću, ne mogu skinuti cipele jer mi se drži za noge, idem na WC a on sjedi ispred vrata i zove me, ujutro prije posla ga podojim i moram ga pustit tati jer idem u 5.30 na posao - on plače (vrišti!!!) i pruža rukice prema meni. Do sada smo se uvijek u šetnji vozili u kolicima, pa bi negdje stali da se poigramo na plaži ili u parku - jučer nisam ni sto metara uspjela odmaknuti od kuće, i već sam ga morala nositi. Ništa, sjela sam na klupu i ljubila ga i mazila. Kad se probudi po noći, uvijek mu ponudim ciku i normalno nastavi nanati. Sada ga jedino tata može ponovo uspavati, ustvari samo ga polegne u krevetić i dijete nastavi spavati (ja ga mogu nositi, maziti, pjevati i .... ništa od toga ne djeluje).
Jučer sam skužila da mu je izašao kutnjak (inače nema još ni sve dvojkice). Je li moguće da je to zbog boli?

[Goge]

Sada vidim kako ovo "odlijepit" ružno zvuči. Kao da sam najgora mama na svijetu! A srce mi se kida svaki put kada ga moram odmaknut od sebe Sad bi mi dobro došao jedan godišnji i kućna pomoćnica.

[makka]

Ja mislim da je to faza (opet ), tako je i moj marko u zadnje vrijeme počeo zahtijevati da sve ja moram s njim, i čitati i obući i štajaznam, nema šanse da s tatom ode u krevet, kad smo vani ako će se nositi naravno "mama će nosiiiit!!", i tak...ja mislim... faza.

[Lutonjica]

je li vam se desila neka promjena u životu (povratak na posao, drukčije radno vrijeme, polazak u jaslice...)??

[Goge]

Prije 4 mjeseca sam se vratila na posao i on je krenuo u jaslice i sve je bilo OK. Radim stalno u smjenama, mislila sam da se je već naviknuo (ja nisam!).

[čokolada]

Nama se to dogodilo nakon ljeta (godišnjeg) i bivanja sa mnom 24 sata. Drugi tjedan po povratku u ZG bila je prava koma. Visila je na meni non-stop, tatu nije uopće doživljavala, kao ni baku (drame pri odlasku njima).
Trajalo desetak dana i prestalo.

[Goge]

Nadam se i ja ta je to samo faza... Negdje sam pročitala da se u dobi oko 18 mjeseci zna javiti strah od napuštanja. Ja ne znam da li se radi o tome, ali ne znam kako mu pomoći osim da ga grlim i ljubim smo zajedno

[Paula]

Prilično sam sigurna da je to strah od odvajanja. Može se pojaviti odmah po povratku na posao ali i puno kasnije. Kod neke djece se zna i vračati. Nažalost lijeka nema, s vremenom će prestati - kad sam skuži da se mama vraća :/

[Sanjica]

Potpisujem. Faza.

Nastoj samo da nikada ne koristiš lažna obećanja da ne izgubi povjerenje. S vremenom će proći...

Najgora faza moje prve kćeri došla je do toga da mi je sjedila u krilu čak i kad sam morala na WC...

[tanja_b]

I Andrej je u toj dobi bio pravi priljepak.
Sad ga je prošlo (ne sad, ima već neko vrijeme). Ali svejedno, kad je neka frka, trči "mamiiiii". Ipak su klincima mame najvažnije utočište - fizički i emocionalno. I sad i kasnije kad narastu.
Ako si uz njega i ima povjerenja u tebe, postupno će se sam "odlijepiti".