mislim da je ovo najadekvatnije mjesto da iznesem moj problem, odnosno nje. Sramota me ovdje pisati, jer ste vi sve trudnice u iščekivanju djece, ili žene koje to tek planiraju ili pak one koje to nemogu imati...osjećam se posramljenom jer sam došla tu pisati o pobačaju. Zatražiti bilo kakva savjet neke treće osobe, ili bilo što jer sama na svojim leđima nemogu to nositi.
Naime ona je mlada cura 20 godina, drogira se i imala je česte seksualne odnose s muškarcima nadrogirana, nenadrogirana nije bitno.
Uglavnom ovo ljeto, spavala je s dobrim prijateljem do kojeg joj naravno nije stalo i počela je sumnjati da je trudna.Ja sam to saznala nedavno i naravno šokirala se, ne toliko da je trudna već na to da je konzumirala sve i svašta tijekom te trudnoće. Odgađala je taj posjet ginekologu jako dugo, toliko dugo da je došla do one najljepše faze za vas trudnice, kad dijete oživi, a najgore za one koje se odluče pobaciti.
Ona je naravno odlučila pobaciti, i ne reći nikome od svojih doma. Traži od mene ogroman oslonac i još jedne cure, a i ne sluti koliko traži.
Mene srce boli...pogotovo kad znam da je to dijete živo...i da se već igra u majčinoj utrobi. Ona je rekla da želi gledat na to kao jedan problemčić kojeg se mora riješit. Naravno, obrambeni mehanizam. ALi koliko će kasnije platiti...što kasnije...nemogu,nemogu....kad je vidim tkao neodgovornu, kad se više ja brinem za nju o svemu tome...ubila bi je...i nije fer prema tom djetetu..ljudi moji ...u jednom sam stanju šoka, i savjest mi nalaže da budem uz nju, ali ja bi je naradije šutla nogom...razbjesnim se kad vidim njeno ponašanje, vjerovatno ne misli tako, ali nemogu je ni slušati znajući da je to samo njena obrana...boli me..boli me to dijete koje nije ni krivo ni dužno što mu se majka drogirala,zatim nadrogirana zatrudnjela,zatim se trudna drogirala, zatim ga se odlučila rješit i to odgađala sve dok se nije zaigralo i oživilo..
A da se razumijemo ta droga nije heroin, već ostale kao je li blaže droge tako da ona nije težak ovisnik već samo jedna glupača...aaaaaa...neznam bijes, žalost, jad...sve se to skupilo u meni...
a i da odluči rodit to dijete jednog dana, pa na što bi to dijete ličilo...??!
To bi dijete bilo ako ne fizički onda teški psihički bolesnik, ili oboje...
neželim je imat na savjesti, neželim je više nikad vidjet, a nemogu je ostavit sad... samo me boli to jadno dijete, ni krivo ni dužno...