 |
|||
Prvi put bez mame
Cure, kad ste prvi put ostavile svog bebaća bez vas na duže, mislim na 2 dana, i da je u tom slučaju bio s nekim bliskim, tatom, bakom i sl.Naravno tu ne računam one slučajeve kad se mora zbog bolesti i sl, već čisto iz vlastite želje da negdje odete. Znam mame koje su to uradile jako rano, sa 4 mj. i to mi se čini jako loše.
Čisto me zanima vaše mišljenje
J. ce za mjesec dana imati dvije godine i jos mi nije niti palo na pamet da ju ostavim nekome na cuvanje na dva dana.
u stvari, lazem, bila je bez mene dok sam bila u rodilistu 5 dana.
prošle zime je s tatom išla na skijanje na vikend i to je bilo prvo odvajanje te dužine.
imala je 2 i pol godine.
U travnju, dva dana, a ostala je naravno sa tatom! Drugome je ne namjeravam ostaviti dok sama ne poželi!
23 mjeseca - s tatom - službeni put
Od Hrvoja se još nismo odvojili niti na jedan dan.
Domagoj se prvi put odvojio od nas prošle godine - imao je 11 godina kad je išao s bakom i dedom na more
Baš danas idem na sl. put i vraćam se u srijedu navečer - znači puna dva dana. Lovre ima 20 mjeseci i muka mi je ostavit ga...
N je imala ravno 362 dana kad smo je prvi puta ostavili s bakom i dedom na ravno 37 sati. Otišli proslaviti 2 godine braka u Dubrovnik :D . Isto tako nam je bilo koma u početku, ali moram priznati da smo zaista uživali i napunili baterije. Naravno, svako malo smo je spominjali i pogledavali se kad god bismo vidjeli neko djetešce. Sve je prošlo super, a po noći je spavala bolje nego ijednom kada spava s nama
.
Re: Prvi put bez mame
jos nikad.milicica prvotno napisa
ostajali po par sati, cijeli dan, pa i prespavat kad oni pozele, ali iz ovog razloga - jos nisu.
sa starijim kad je imao 14 mjeseci, otisla sam u zg na pravosudni, 3 dana razdvojeni, on s tatom i svekijima.
s mladjom jos nisam, odem na posao i vratim se, i to mi se cini i previse...
Andrej ce imati 17 meseci kada cu morati da ga ostavim na 7 dana.Ostavicu ga sa tatom,bakom i dekom koje obozava.Ne znam kako ce proci,ali znam da se vec sada plasim odvajanja.
Još nikad, osim zbog mog boravka u bolnici ( ostao je s tatom), ima 5 godina.
17 mj. i još ništa; najnajnajviše 4h kada sam išla u auto-školu i 12h kad sam bila na kiretaži u bolnici. Mi smo zajedno doma i izdžljivo nam je, objema, 2/3h razdvojenosti. Po noći nema šanse niti sekunde razdvojenosti.
tonceka prvi put s 23 mjeseca kod bake na 5 dana (muz i ja na sluzbenom putu). Tonku jos nikad.
25. mj. se nismo odvajali i ne mogu to ni zamisliti, i ovih 8 sati na poslu 5 dana u tjednu nam je previše!
također, samo što mi imamo 28. mj...( :shock: , zar već!?!?!?!)25. mj. se nismo odvajali i ne mogu to ni zamisliti, i ovih 8 sati na poslu 5 dana u tjednu nam je previše!
prvo dijete sam ostavila kad je imao 14 mjeseci i otisla poloziti pravosudni u zg.
drugo ima 15 mjeseci i jos je nisam ostavljala, nije bilo potrebe.
al, šta jes-jes... ne lažeš...
hm...da... i ucinila mi se poznata tema...
Sa starijom prvi put kad je imala 8 mj., sluzbeni put - i to dugi, 20 dana
I sa mladjom sam sad u istoj situaciji, imat ce 10 mj. kad ja budem isla na 15 dana
Kako cu, ne znam, ali moram
Samo se nadam da cemo nastaviti dojiti kad se vratim.
Sa tri i pol godine na tjedan dana, silom prilika: sluzbeni put.
Nalazim se, također, u sličnoj situaciji i ne znam sta da radim. Skola pravi izlet u inostranstvo na šest dana.Malom mi je 2 godine i 8 mjeseci. Svi govore da idem, a ja se dvoumim.Inače, bebac ostaje kod mojih jednu večer u sedmici i kada se vidimo, nakon samo nekoliko sati, ne odvajamo se jedno od drugog. Grli me i ljubi jer me poželi, a i ja njega. :?
Gabreka tek s 3 godine, kad je s bakom i dedom išao na vikend u Zagorje, a Mihu ćemo najvjerojatnije sljedeći mjesec ostaviti na 2 dana s kumovima a mi u toplice na proslavu 5. godišnjice braka.
Otići ćemo u subotu ujutro, a vratiti se u nedjelju predvečer.
Viki sa 6 mjeseci-sl. put, 7 dana, totalna koma-ja sam jedva preživjela.
Katja sa 4 mjeseca - sl.put, 7 dana, bilo mi je malo lakše, ali se još uvijek sjećam s najvećom jezom.
Klince su čuvali baka, tata, moja sestra, svi pomalo i njima je bilo OK. Ja sam bila ta koja je bila u banani.
nikad, i priznajem, to mi je nepojmljivo
bila su i djeca u banani
Prvi put s 2 godine i 8 mjeseci, službeni put. Ostala je s tatom.
Inače, jos uvijek nije spremna za ostati s nekim drugim osim s nama. A da nemam želju, imam
Nikad, ima dvije godine, i ne namjeravam ga ostavljati, gdje god ja, tu i on.
Mislim da je svima nepojmljivo dok se ne desi prvi put. Nekim mamama koje su zaposlene odlazak na put je u opisu posla i njihova je poslovna i zivotna realnost. Ja sam svoju kikicu ostavila baki i didi na 3 dana sa 11 mjeseci i od toga napravila dramu koja nikome nije pomogla. Slijedeci poslovni put nisam dramila ali sam bila zalosna i brinula sam se. I tako se osjecam svaki put kad idem na put. Uvijek je tesko otici ali momenat povratka i prvi zagrljaj nakon puta su sreca najveca.
birala izmedju toga da ostane sa mnom u uzarenom zagrebu il da ju prvi put baka (sa 7 mjeseci), drugi put mm (s devet) povede na more, svjezi zrak, sunce i voda, u kojoj se ona obozava kupati. nisam se dugo dvoumila.
1. put - 13 mjeseci, otišla na službeni put pet-sub
2.put - 15 mjeseci, isto službeni put, pet- ned
3. put slijedi za dva tjedna, neće me biti opet od petka do nedjelje, u sva tri slučaja je kod bake preko dana, navečer sa tatom i nikad nikakvih problema iako se prvih 12 mjeseci nismo odvajale ni na par sati.
Ja non stop nazivam i šaljem poruke ali iskreno rečeno iskoristim to vrijeme dok sam na putu da napravim nešto za sebe ako stignem, npr. bazen, sauna, masaža...
Razmišljala sam ići poslovno na Motovun ovog ljeta, ali ipak sam odustala. Smatram da je 16 mjeseci, koliko će tad imati, još prerano za 5-7 dana razdvojenosti.
u ovih godinu i pol - nijednom.
uglavnom je to na nekoliko sati (dok je vani sa teta cuvalicom), no ne mogu zamisliti da ga ostavim preko noci.
mislim mogu ja to zamisliti ako on tako bude htio, ali dok god on nije spreman na to, necu to raditi.
nakon svega pročitanoga sad ću ja ispast baba-roga i grozna nemajka kad kažem da ga na ljeto (imat će 1 god. i cca 9 mjeseci) planiram ostaviti s mojim starcima na moru :? ...
iskreno, ne razumijem vaše tako krute stavove. iz rečenica nekih od vas kao da se, između redaka, da iščitati 'ni jedna normalna majka ne bi ostavila svoje dijete'...
ne znam, možda je problem u izrazito povezanoj djeci, a možda i u tome da nemate neku osobu s kojom biste ih ostavili.
eto, meni ne pada na pamet da ga, kraj kuće na moru, silim da ljeto provodi na užeglome zagrebačkom asfaltu... iako će nam to biti prva razdvojenost toga tipa, mislim da je svaka eventualna trauma (a ne očekujem ju jer će biti s dvoje ljudi koje, poslije mene, voli najviše na svijetu-bakom i didom) manja od koristi koju će imati od 2 i pol mjeseca svježega morskog zraka...
da o tome već sada razmišljam - razmišljam (i pokušavam smanjit dojenje), da ću letat dolje svaki vikend - hoću, ali bit ćemo razdvojeni 5 dana u tjednu i ne vidim ništa loše ni neobično u tome...
Miha, svaka obitelj, svaka majka ima svoju "racunicu", osjecaje i prioritete.
Ja, koja sam dijete prvi put na 3 dana ostavila s tatom kad je imala 5 g. i 2 mj. (ne zato jer sam luda i posesivna), uopce ne mislim u kategorijama (ne)normalnosti drugih zena. Ja mogu osobno misliti da je neka zena u zabludi da je djetetu "tako bolje" ili pomisliti "kako je mogla", ali ne osudjujem nikoga jer polazim od vjerovanja da svatko radi kako najbolje zna u odredjenom trenutku.
Medjutim, smeta mi jako ova predrasuda (ili je neznanje):
Povezano je ono dijete koje osjeca snaznu emotivnu vezu s roditeljima, koje zbog te veze i vjere u njega kao covjeka, koju roditelji isijavaju (o njemu kao bicu, o njegovim sposobnostima i mogucnostima), ima dovoljno samopouzadnja istrazivati svijet (jer zna da se uvijek moze vratiti u sigurnost roditeljskog narucja i da ni za sto nece biti "osudjivano"), otpustati se od roditelja i vracati im se kad mu je to potrebno (dok ga roditelji jednako veselo pustaju da slobodno istrazuje svijet i cekaju ga sirom rasirenih ruku kad se vraca).možda je problem u izrazito povezanoj djeci
Ne svidja mi se taj negativni prizvuk povezanosti jer zdrava povezanost to nije.
Isto tako, po meni, bitno je razlicito odvajanje iz nuzde (bolest, posao, xy), drugo zbog "stvaranja bliskosti" sa sirom rodbinom (bake i djedovi, tete), trece iz procjene je li djetetu bolje s bakom na moru ili s roditeljima u uzavrelom gradu, cetvrto kad dijete samo iskaze zelju (povezani roditelji na koje ja mislim, sasvim ce sigurno uvaziti ovu djetetovu zelju i bez problema "pustiti" dijete iz gnijezda), a sasvim razlicito kad roditelji izmisljaju potrebu kako bi se dijete "navikavalo" na odvojenost ili "odmorili" od djeteta/djece (npr. kad mene bilo tko pita da mu "dam" dijete na par sati, dan-dva, ... da bi se ja odmorila, meni je to jako uvredljivo). Osobno, prvo treba prezivjeti (ako vec dodje do toga), zadnje mi je posve nerazumljivo (ali ne osudjujem, samo ne kuzim), a za sve ostalo ima vremena i mjesta i prilike.
onda recimo da sam neupućena i neinformirana (ne bi bilo prvi put da me na forumu tako nazovu kad izrazim drugačije mišljenje)...
OK, možda si u pravu, ali kako onda nazvati djecu koja satima vrište kad mama ode na posao, djecu koja se zalijepe za nju kad se vrati s posla? djecu koja zaista imaju veliku potrebu biti u blizini majke?
eto, u svom neznanju i u nedostatku primjerenijeg nazivlja, ja sam takvu djecu nazvala 'izrazito povezanima'... to je najblaži izraz koji mi je u tom trenutku pao na pamet...
kod mene, na sreću, nije takav slučaj, barem kad ostaje s mojima (a ostaje svaki dan jer ne ide u jaslice nego ga oni čuvaju)...
a da mi ne pada na kraj pameti poslati ga samog s tatom kod sveki na more - to isto stoji...
Ma ja te ne bih nazvala/prozvala neupucenom i neinformiranom, samo drugacije koristimo neke termine. Ova djeca koju si opisala su po meni potpuno nepovezana, izrazito nesigurna djeca.
ja sam je ostavila babi i didu prvi put na 2 dana kad je imala 20 mjeseci. Službeni put. Mjesec dana nakon toga smo bile razdvojene 9 dana (opet službeni put- inozemstvo), meni je bila koma, ona je jedva osjetila, nije bilo trauma.
Potpisujem. Ovako sam se i ja osjećala i osjećam se svaki put kad odem na sl. put
ma i da jesi, navikla ja
Hmm...ovak - mišonja još nigdje nije bio bez mene. S jednim bakom i dedom živimo (svekiji), a drugi žive u drugom gradu. Mišonja ih obožava, ali svejedno ne želi ostati kod njih (pitali smo ga više puta). Moram priznati da mi tako odgovara jer me frka, starci ionako imaju dosta briga o svojim boleštinama i o bolesnoj seki koja živi s njima.
Svekiji pak jedva da izlaze iz kuće (osim svekar na posao i sveki u dućan) tak da i ja hoću i da mišonja hoće nema kam s njima ići na više dana.
Meni je lakše rasporediti vrijeme jer nisam zaposlena nego MMu koji je puno na poslu pa je logično da ugl. mišonja i ja putujemo (npr. mojima), s MMom ili bez njega... ne postoji situacija u kojoj bih npr. ja morala nekam ići, a MM da s mišonjom ostane doma jer nikam ne moram ići...
Kad bude mišonja htio nekam ići sam, pustit ću ga, ali ne mislim da ga trebam forsirati za to.
xOva djeca koju si opisala su po meni potpuno nepovezana, izrazito nesigurna djeca.
/iliti unteršrift 8) /
Ja isto ne razmisljam o razdvajanju ni zbog kakvih razloga osim nuzde, jos mi je prerano za to.
Po meni je djetetu bolje sa roditeljima u 'uzarenom' gradu nego razdvojenom na moru, do neke dobi svakako. Ali to sam ja, svak ima svoje razloge.
Ma ustvari, potpisujem BusyBee.
I dalje razmišljam sta da uradim. U jednom trenutku kažem sebi "ma ići ću, biće njemu dobro i bez mene, neće ni osjetiti" ili "i on će jednog dana mene ostaviti, a neće me ni pitati", a onda ga pogledam, pa me bebac zagrli, pa pomislim "ma sta će mi to, sto da ga ostavljam, biće jos putovanja". Ne znam. Možda je sve do majke, i jeste sigurno. Slažem se sa konstatacijom da je prvi put najteže. Misliš najgore, a sigurno se sve super završi. Možda će mi biti teško ostaviti ga i kada mu bude tri, četiri, pet.... Jednom mora biti. Ma ne znam, biće sta bude. Nadam se najbolje za svakoga.
Ovo sam napisala neki dan, i gle što me snađe. Dijete mi hoće ići na ljetovanje s vrtićem. :shock:Prvi put s 2 godine i 8 mjeseci, službeni put. Ostala je s tatom.
Inače, jos uvijek nije spremna za ostati s nekim drugim osim s nama. A da nemam želju, imam Samo nemam priliku.
A ja kad sam to napisala, mislila sam na vikend s bakom. :/
a ja se, vidiš, ne slažem s tobom... ja mislim da je sve do djeteta!
Rok je s mojim starcima već nekoliko puta išao na 1-dnevni izlet (odu ujutro na viksu i vrate se navečer) pa je on kroz sve to prošao kao da je do dućana, na 5min s njima skoknuo.
i zato sam sigurna da neće ni skužiti da me nema kad u jednu ljetnu nedjelju navečer sjednem u auto i zapičim prema zagrebu - jer apsolutno nikada nije pokazivao nikakve reakcije kad bih odlazila (eventualno zagrljaj kad bih se vratila).
hmmm... možda bih se trebala zapitati :? ?
ali, opet ponavljam. takvo što ne bih s nikim drugim napravila - žalosno, ali ni s tatom ga ne bih ostavila...
miha
ako vjerujes baki i didi, i vjerujes u njihov odnos s unukom, onda nema dileme, nema straha, nema griznje savjesti. moja mala je sa bakom jako cesto znala otici na more. tad bi njih dvije uzivale u kupanjima u moru il bazenima, setnjama kolicima, sladoledu na obali, voznji biciklom il vlakicima...nikad nije bilo placa, ni kad bi isla ni kad bi bila daleko, s bakom. divota. i dan danas obozava ici baki, pa me zovu prije spavanja i ko fol mi vade mast: mi se jubimo, mi se volimo i naravno: mi necemo u vitic.
Vidim da vi sve mame govorite da ostavljate djecu svojim roditeljima, a što je sa muževim roditeljima, imate li u njih povjerenja? Kad ja nekud moram ići, dijete radije ostavim svojim roditeljima, u muževe roditelje nemam toliko povjerenja jer poznajem svoju svekrvu i znam da je "zmotana" (ovo nije uvredljivo, samo ne znam kako bih ju drugačije opisala). Stariji sin sad često ide i k jednoj i drugoj baki, ali dijete do 4 godine ne bih ostavljala svekrvi.
svekrvi ne bih dala ni da mi šalicu kave pričuva :/ ...
ne znam kako ćemo to riješiti jednoga dana... za sad se mogu izvlačiti na ono 'mali je, još sisa'
Miha, ma skuzit ce kikic da te nema ali od toga nece pravit frku jer je siguran u sebe i svoje bliznje. Moja mama kaze da me L trazi po kuci kad sam odsutna, da me zna zvati, pogotovo nocu ako se probudi ali tada vidi baku i didu i to joj je dovoljno da bude zadovoljna. Cesto sam na plazi gledala djecu koja se vjesaju od roditelje i nece od njih ni na korak dok moja L sjedi u pijesku doslovno satima i igra se sama ili s drugom djecom i tek tu i tamo baci pogled gdje sam. Ja bih voljela da se ona malo vise voli mazit (u prijevodu "da je vise ovisna o mami") ali takva je, kulerica i bilo mi je drago procitat tu na forumu da su takva djeca upravo povezana i sigurna. Valjda se to odnosi na nju.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom