 |
|||
|
|
|||
petarpan
nakon što sam s prvim djetetom propustila taj pogled jer nisam bila educirana, (ona se rodila mala i svi (pedijatrica u bolnici i domu zdravlja, sestre, patronažna...) su mi govorili "nemoj mučiti dijete", a ja nisam znala što sad znam) sad se već dva i pol mjeseca ispod cice gledam sa svojim drugim anđelom. dojimo sve u šesnaest, a bila sam sigurna da sam upravo ja među onih 1 posto koje zbog određenih razloga stvarno ne mogu dojiti. predlažem svima koje mislite da ne možete dojiti (a vjerujem da nas bar 50 posto misli da spadamo u onih 1 posto) i odlučile ste se za adaptirano, a žao vam je što ne dojite, dajte djetetu u međuobrocima cicu nek se zabavlja i mazi, možda vas iznenadi kad iz nje nešto krene (ako ste stvarno jedna od sto, pružite ćete djetetu ono što možete, nezamjenjivi kontakt)! žao mi je što mi to nije palo na pamet prije tri godine, kad sam nakon proplakanih noći odlučila da "neću mučiti dijete"
petarpan,
petarpan, prekrasna ti je priča. Tužna, ali poučna.
Zeko1, :DZeko1 prvotno napisa
Zeko1
Petarpan, dugo me neka priča nije toliko dirnula.
Svaka čast na postu, jer sigurno nije bilo lako toliko tuge pretočiti u riječi.
Zeko1 :D
petarpan
ja želim-hoću-moram dojiti!!!
Petarpan, stvarno me je dirnula tvoja priča, jako si hrabra mama
totalno nepotrebna patnja izazvana neznanjem.... za majku i za dijete, a proizvod upravo ovakih sajtova......
sretniroditelj, jesi li samo provokator pa da te zbanamo ili stvarno needuciran pa da se potrudimo?
(vidim da u tvom nicku nema sretne djece?)
Petarpan
Navodno "sretneroditelje"plizzz zbanajte. Što je previše, previše je
Ima jedna vrlo bitna razlika (ima ih puno, ali da ne duzim) i da ne ulazim u duuugacko objasnjavanje, izmedju majcinog mlijeka i adaptiranog, a to je imunitet.
U adaptiranom nema antitijela koje dijete dobija dojenjem. Za svaku bolest/virozu whatever, koju mama "pokupi", ako imalo znamo o tome. . . majcin organizam stvara antitijela koja dijete dobija u mlijeku nije jos sposobno stvarati vlastita.
Ja sam se, jos puno prije trudnoce, zaklela da cu uciniti SVE sto je u mojoj moci, da jedog dana dojim svoje dijete najmanje 6 mj, a za dalje ovisi kako ce ici, jer je to zdravije, a ako bas hocete i jeftinije, od kemije zvane adaptirano.
Sama sebi u cijeloj prici nikad nisam bila previse bitna, samo nek sam zdrava. . . najvaznije mi je moje dijete i da napravim ono sto je najbolje za njega/nju.
Prekrasna, prekrasna tema.
Dirljiva, bolna, edukativna, inspirativna.
Ja bih od ove teme i sa ovom mamom napravila reklamu, pa da se "vrti" skupa s Divasicama.
U ovom trenutku sve moje zelje su samo da rodim zdravo dijete. Nakon toga - da ga mogu dojiti. Ne znam sta nas ceka, ali spremam se koliko mogu, citam, ucim. Cak i da nisam prije bila svim srcem (i sikama) za dojenje, jedna misao uvijek je bila prisutna: ako je moje tijelo sposobno stvarati zivot 9 mjeseci, zar mu ne vjerovati da tom novom zivotu moze stvoriti i ono najpotrebnije i nabolje?
Vjeruj svom tijelu, ono zna najbolje...Ono što je u psihi, to te eventualno može izdati...Mada smo presušili kao pustinja, još uvijek se mazimo i tješimo na ciki, makar na kratko...Ja sam se nadala i još se uvijek nadam da bi to moglo potaknuti novi nalet mlijeka, mada kako vrijeme odmiče bojim se da ništa od toga...
petrepane, tvoja duša bila je tako ljudski tužna. Prirodno je da tijelo tako reagira. Pokušaj prema sebi biti blaža...jer nisi kriva...tvoja beba bi razumjela vjeruj mi...Najbitnije je da si željela i trudila se dojiti..beba to zna...
p.s. i ja sam mama koja trenutno doji i koja je imala priliku uživati u rooming in-u. Stvarno sam zbog toga blagoslovljena. Inače sve stoji kaj si napisala, samo je žalosno što mnoge mame to ne priznaju, nego te gledaju ko svjetsko čudo kad ima kažeš da ne dohranjuješ s 4,5 mj...
petarpan
Na portal s ovim!
Kao sto dansy rece, tvoja beba sve razumije.Vjeruj svom tijelu, ono zna najbolje...Ono što je u psihi, to te eventualno može izdati...Mada smo presušili kao pustinja, još uvijek se mazimo i tješimo na ciki, makar na kratko...Ja sam se nadala i još se uvijek nadam da bi to moglo potaknuti novi nalet mlijeka, mada kako vrijeme odmiče bojim se da ništa od toga...
Citiracu ti nesto sto mi je napisala moja lijecnica koju redovito posjecujem kad sam u Zg na vijest o mojoj trudnoci (koja se - napokon - desila u vrlo zbrckanom trenutku mog zivota):
Djecje tijelo je maleno ali duh koji stoji je iza toga i njegove snage nam donose blagostanje da rijesimo sve sto je potrebno za dijete, a i mnogo vise sto pomaze nama licno.
Vrlo, vrlo cesto se sjetim ovih rijeci, pogotovo kad se uhvatim u razmisljanju "kako cu ja to sve". I vjerujem duboko da je ovo Malo Srce u meni dobro nastimalo bas sve sto mi se sad cini kao razlog za nekakvu brigu.
Tako je i s vama, vjeruj u to.
Ovo je toliko prekrasno napisano (sa prekrasnom poantom) da trenutno nemam drugih riječi!
petar pan
ja sam sretnica koja je uspjela sa relaktacijom i samo hocu dodati da ako imate problema sa dojenjem morate reagirati taj tren, svaki dan cekanja vam je dodatni dan kod relaktacije
steta sto nisi ranije napisala ovaj post, relaktacija je moguca, bilo je (teoretski) moguce vratiti bebu na dojenje da si pisala ranije
ako muski mogu dojiti, ako mame (i tate) dojiti usvojenu djecu uz odgovarajuce informacije i podrsku moguce je napraviti cuda sa relaktacijom
stray cat, pa on je bio na prsima cijelo vrijeme...čak i kada nije bilo mlijeka... držali smo se onak za maženje i nadali se...nažalost, u našem slučaju nije bilo uspjheha...
Rasplakala si me
Meni su bradavice ok (tako mi se čine), i kolostrum ide mic po mic, kap po kap, no strašno me je strah hoću li ja to moći, nekako imam posesivni osjećaj prema vlastitim grudima. Ne znam hoću li moći pustiti da ide sve svojim tijekom, a što je najbolje uvjerena sam da stvarno želim dojiti jer je to i više nego najbolje za pišuljicu.
Najpraktičnije, najzdravije, najekonomičnije.
No mene je tako strah da neću moći... neutemeljeno ali sam panična.
Hoću li uspjeti? to mi je enigma.
vjerujem da kad ugledaš svoju pišuljicu nestati će i posesivnosti prema svojim grudima...
a hočeš li moći?! naravno da hočeš...to je po onoj- tko hoće-može (i tu postoje sitne iznimke, ali iznimke i potvrđuju pravilo)...
zapravo, što znači moći?!
dojenje nije kvantna fizika, legnut će ti sasvim prirodno... a bude li malih poteškoća u prvim danima, uvijek imaš nas mame sa foruma, rodin sos telefon...
nemoj se zabrinjavati... skoro 99% mama ima preduvjet za uspješno dojenje, pa tako i ti...
sve ostalo je stvar, rekla bih, "uhodavanja"...
sretno!
petarpan tek sam sad pročitala... prekrasan tekst, onoliko koliko tuga može biti prekrasna... razumijem te jako dobro. Ne zbog dojenja, to je nešto u čemu ja jesam uspjela. Ali puno drugih neuspjeha ostalo je iza mene, zatrpanih u riječima i pričama. Nadam se da je tvoja tuga ostala u ovim prekrasnim riječima, da si je uspjela izbaciti "na papir" i da više nije u tebi. Jer neuspjesi služe zato da nas učine jačima za nove borbe.
Cure su ti zaželjele da dojiš sljedeće dijete. Ja ti to neću sada zaželjeti (naravno da ti to želim, kada jednog dana dođe na red), ali ono što ću ti sada poželjeti je još puno, puno sretnih pogleda djeteta kojega sad imaš. Jer dojenje je samo jedan mali komadić onoga što možemo dati naštoj djeci. Ima još toliko puno važnih stvari, toliko radosti za podijeliti...
Petarpan ma ovo je genijalno.Evo suze u mojim očima, ali stvarno dala si nešto prekrasno jer se totalno nesebično boriš za druge
kopam po vlastitim ranama još jednom, još jednom preispitujem samu sebe i sramim se što nisam znala biti jača od bola..jača za svoje dijete..otvaram još jednom vrata svog privatnog pakla za jednu buduću mamu negdje na ovom forumu koja me danas silno rastužila rekavši mi kako zna da dojiti neće, da ne vidi veliku razliku u ovome ili onome mlijeku...
draga, nadam se da ćeš pročitati...
Petarpan, ja tek sad vidim ovo.
Šaljem ti veliki
Jer Luka može biti presretan što je dobio baš ovakvu mamu
Ja sam se , doduše, slično osjećala kad je jedna meni bliska osoba, oko čijeg dojenja sam se jako trudila,počela nadohranjivati s formulom.
I plakala sam i grizla se jer sam znala da će sad sve krenuti prema dolje.
Jednostavno nisam mogla vjerovati da ona, koja ima mene uz sebe, koja dojim preko 4 godine, neće dojiti. Osjećala sam kao da sam ja zakazala, kao da je moja krivica
Ali, eto, nije sve bilo baš tako crno. JOš doje, uz nadohranu. Vidjet ćemo koliko
Zato, nemoj se živcirati oko te mame. Ti možeš napraviti sve što je u tvojoj moći, a na kraju je odluka ipak na njoj. Ili na njenoj okolini
Pod ovim NEĆE DOJITI ne mislim da ne želi, nego da neće dojiti u budućnosti
OT: Draga Petarpan, evo malena ima pet mjeseci... pogodi što? Isljučivo
Hvala na riječima podrške
Nisam se rasplakala, utrnula sam. Ovakvu priču i ja vrtim u svojoj glavi, i neki njeni teški dijelovi provale na nekim drugim temama. Okolnosti su bile potpuno drukčije, osjećaji isti. Nisam se dvoumila ni jednog trenutka, samo nisam bila spremna na probleme, a oni su me ophrvali, i nisam došla na pravo mjesto u pravom trenutku. Jedna me moja supatnica iz bliže rodbine jako tješi jer upravo sad doji svog drugog miša bez ikakvih poteškoća (na žalost, morala se vratiti na posao, ali gura dok može). I ja se jako nadam da ću proći na popravnom, bar još dva puta
nemaš pojma koliko me veseli to čuti...OT: Draga Petarpan, evo malena ima pet mjeseci... pogodi što? Isljučivo
Hvala na riječima podrške:D
dajem i ja svojna temu
Drago mi je da je tema opet "isplivala" na povrsinu, i ponavljam sto sam nekad prije rekla - od OVE teme i OVE price, mislim da Roda moze razmotriti napraviti promotivnu kampanju nekada.
.............NEMA ŠTA......PREDIVNA PRIČA...NADAM SE DA CE ISTO TAKO I PROSVITLIT SVE ONE KOJE SE PREDUMISLJAJU DOJITI ILI NE....ja dojim već 5 i po miseci i nadam se da cu jos 2x toliko....nema nista lipse nego kad tegleda sa cicom u stima i drugom rukicim te gladi po njoj......kako itko to moze uskratit i ditetu i sebi......pozdrav svima....
pp, nemam rijeci.
osim da luka ima predivnu mamu
Žalosno je koliko je okolina uvjerena da ima pravo drugima dijeliti savjete : "Da se ne muče s dojenjem..." i slično... Pa što su oni jeli???
Moja mala ima 4 mjeseca, isključivo doji i ima 7 kila. Neki dan je sisala u bolnici, a kad mi je neki čiča kroz zube promrmljao da sam kao Ciganka (misli valjda nasred "prometnog mjesta" ja sisam...) rekla sam mu: A vi siguno ništa ne jedete kad ste tako mršavi???)
Ovakve poruke melem su za dušu- istinom i iskrenošću. A onaj pogled...Kad sisa i pogleda me, nasmije se i brzo ponovno uhvati siku...nebi ga mijenjala nizašta na svijetu....
opa, ni-za-šta
I ono što sam, ponijeta emocijama, zaboravila reći, a trebala sam.
PP, puno toga možeš dati svom anđelu, osim dojenja, a što će te opet na poseban način povezati s njim- svoju toplinu, nježnost, činjenicu da će te izdvajati od ostalih, pa vjerojatno i od tate i tebe tražiti kad je uplašen, tužan ili radostan...a vjerujem da će u tebi naći toplu i brižnu mamu...
Samo da podignem ovu priču, jako ju je vrijedno pročitati
Hvala
ajme čitam priču i suzim. ali nije to poanta, drago mi je da je dignuta tema i voljela bih kad bi roditelji jedne male curice sad to pročitali jer su ju dolaskom kući počeli hraniti AD mlijekom. jer je dijete gladno, jer mama 'nema' mlijeka. uzalud dobre namjere ali ta mama je počela sa prestankom dojenja... i strašno mi je to, nadam se da će čitati, da će zvati SOS (iako sumnjam, savjet su odmah odbacili)...
Puno hvala, nisam ju prije vidjela.Samo da podignem ovu priču, jako ju je vrijedno pročitati
Predivna je i učinila me je još odlučnijom da napravimo SVE, bas SVE da dojimo dugo i sretno!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom