Nandi, je jako hvalio jedan tata, moja stranka.
klinac je imao problema sa adaptacijom u vrtiću. ustvari nije čak problem bila adaptacija, koliko djetetova nekomunikacija sa ostalom djecom. prošli su tri vrtića pa završili u nekom privatnom na Pantovčaku (glazbeni ili tako nešto).
Uglavnom kako su se namučili sa vrtićima i krutim tetama, tako su si dali puno truda u pronalaženju pogodne osnovne škole.
Njihov je izbor Nandi, i jako su zadovoljni.
Znam da ta škola ima svoje stranice+forum.
Ako hoćeš mogu pitati tatu ili mamu tog dječaka da li se možete čuti da ti malo podrobnije to objasne, jer ja nisam sigurna jesam li ti dobro objasnila dječakove poteškoće (plus ne znam dal dječak ima neku dijagnozu u tom smjeru ili ne).
Ono što mi je na brzinu rekao, osim što ih je osam u razredu (ne znam koji je gornji limit), s djecom se radi i tako da oni predmeti koji mu idu rade se pojačano, a oni koji mu ne idu rade se onoliko koliko je potrebno da usvoji znanja i vještine koje su dovoljne za zadovoljavanje programa za tu dob.
tipa, ako djetetu ide njemački njega će forsirati, a ako mu možda ne ide matematika neće mu stvarati osjećaj manje vrijednosti nego će raditi samo onoliko koliko zbilja mora. Sve to u cilju da dijete stekne pozitivnu sliku o sebi.
Još jedan primjer, ako je u sportu jako napredan, raditi će tjelesni sa starijima, neće ga ostaviti sa njegovima da se dosađuje.
sad moram juriti, pp-jaj ako ti mogu još više pomoći.
predškolarki
i još jedna našoj terminalki