Moja prijateljica je bila profesorica informatike u jednoj zagrebačkoj privatnoj gimnaziji. Kao što je mim napisala, nije dolazilo u obzir da netko dobije trojku, a učenici nisu imali blage veze ni o čemu. Profesori uopće nemaju autoriteta (što više, učenici ih otvoreno vrijeđaju) jer se jako dobro zna tko koga plaća. Njene priče su bile čisti užas, dala je otkaz nakon jednog polugodišta (dala bi i prije ali ugovorom je bila tako vezana). I ona je imala "divan razgovor" s ravnateljem i jednim tatom-automehaničarom koji se došao potužiti radi ocjene. Tatu uopće nije zanimalo kakve sočne psovke joj je upućivao njegov sin.

Žalosno je da je stvarnost takva, jer ono što ta gimnazija nudi "na papiru" je zaista dobro - individualizirani pristup, učitelji su cijeli dan dostupni, potpuna informatiziranost, ručak u obližnjem restoranu, izleti... ma sve divno.

Svako polugodište se u toj gimnaziji mijenjalo pola nastavničkog kadra, jer profesori jednostavno nisu mogli podnašati takvu situaciju. Uglavnom, ja bi predložila onima koji razmišljaju o upisivanju djeteta u privatnu školu da provjere kada su zaposleni učitelji koji trenutno tamo rade. Sudeći prema iskustvima iz ove gimnazije, to je dobar pokazatelj (ne)kvalitete škole.