Meni nikad ne pada na pamet poklanjati nešto nekome tko radi svoj posao. Usmeno se uvijek lijepo zahvalim kad mislim da netko to zaslužuje, i to je to.

Medicinska sestra moje socijalne doktorice kod koje sam pratila prvu trudnoću i sestra u ginekološkoj ambulanti u bolnici u kojoj sam rodila oboje bile su uvijek zaista predivne prema meni, trudile su se da minimalno čekam, dogovarale mi dodatne preglede i pretrage mimo redovne procedure (ne poznajem ih, vjerujem da su to radile i drugim trudnicama jer su jednostavno takve, dobre i vrijedne) i bavila sam se iskreno mišlju da im se nekako zahvalim.
Ali bilo mi je blesavo kupiti nekakvu čokoladu ili cvijeće i smatrati da smo "poravnali dugove". Ovako uvijek pamtim njihovu dobru volju i ljudskost i znam da ću i jednoj i drugoj pomoći na bilo koji način ako ikad u životu budem u takvoj situaciji.
Ja zaista mislim da se sve u životu vraća, i dobro i zlo.

I sama volim kad mi se netko usmeno zahvali na dobro obavljenom poslu. Kad dobijem neki poklon (događa se i to ) obično mi bude pomalo neugodno.