Ja sam bila na induciranom pobacaju u 22. tj. i doktor, koji me kroz sve to vodio, bio mi je u tom trenutku najbolji prijatelj. Stvarno se posebno trudio, znao je koliko mi je tesko i imala sam osjecaj da se u tih tjedan dana u bolnici mogu osloniti na njega u svakom trenutku. I odnjela sam mu bocu samoborskog bermeta. Bio je stvarno ugodno iznenaden. I nije mi zao ni malo jer mi je bio i vise od doktora.
Ovu trudnocu vodim kod privatnika koji takoder za mene radi i vise nego sto treba. Svjesna sam da mu placam, ali placam mu za pregled, ali ne za to da mi je na raspolaganju i u 10 navecer i da zove svoje prijatelje po bolnicama da me prime kad nesto nije u redu. To ne spada u njegova opis posla, ali ipak to radi iako sam ja samo jedna od mnogobrojnih pacijentica. I kad rodim, definitivno cu mu nesto odnjet. Ne novce, niti slucajno, ali bocu kakvog finog viskija vjerovatno hocu. Ne zato sto je red nego da mu dam do znanja da cijenim njegov trud.

A u bonici neznam bas da cu sestrama dijelit, nije mi to ni palo na pamet.