Dijana prvotno napisa
E tada zaslužuje nagradu pa ako najviše od svega voli slatkiše dobiti će ih za nagradu.
Pa nije valjda da postoji djete koje vise od svega voli slatkise? To dijete je onda mali ovisnik!

Salu na stranu, ne salim se. :/
A s druge strane, zamisli povezivati nagradu uz slatkise? :/ Obrazac koji ce je pratiti do kraja zivota. To zelimo svojoj djeci?
Nagrada kod nas NIKADA nije hrana. Doduse, nije ona ni taj tip, pa je mozda u tome stvar (ali zar nismo nepce sami navikli na intenzivne/manje intenzivne okuse? pa onda postajemo takvi "tipovi").
Ima mali milijun nacina kako dijete nagraditi, a da pritom ne stvaramo los obrazac za buducnost. Ja nastojim uvijek paziti uz sto vezem njene intenzivne i lijepe emocije jer to je njena emotivna "hrana" koju ce voljeti "papati" i u odrasloj dobi. Da li su to slatkisi ili kvalitetno provedeno vrijeme zajedno ili neki kreativan rad ili neka vrsta posebne igre koju razlikuje od svakodnevne itd... to je ono sto je nas izbor.
Apricot... takve stvari kao ovo na aerodromu, cak i ja radim. I jednom, dvaput mjesecno tako sto napraviti doista ne spada u kategoriju neceg loseg. Ali svaki dan poslije rucka? Losa navika, ako znamo sve moguce posljedice te navike.