koristite li auto-sjedalice...
 |
|||
|
|
|||
Zanime me...
koristite li auto-sjedalice...
to sam bila ja
uvijek i bez iznimke. i kad idemo do ducana. i kad idemo na more. i kad im se nece u auto. i kad im se spava. i kad spavaju....
nikad, ni u kojem slucaju ne pristajem da se voze nevezani u svojim stolicama. kako ja moram stavit kljuc u bravu i okrenut da bi auto upalio, tako djeca moraju sjesti na svoje mjesto i vezati se da bi smjeli krenuti. pa ja pitam: mozemo li krenuti - a oni vicu (ustvari, samo ida) - naravno da mozemo!!!!!!!!!!
:D:D:D
al se strasno grozim toga da smo u velikoj, velikoj manjini
evo i mene, iako ih moram imati tri, ne mogu zamisliti da se voze bez njih.
pogotovo nakon što me pijana budala udarila 5 metara od kuće odostraga
mi smo isto privezani ako me moja mama stalno pili da zašto?
Obavezno i uvijek!
previse volim svoje dite da bi riskirala njegov zivot zbog moje nonsalantnosti pa zato sidalicu koristimo uvik
joj mislim da je anketa nerealna, odnosno rezultati, odnosno da je rađena na krivoj populaciji, trebalo bi ju napraviti na ljudima koji nisu s foruma pa ako bi i znali što je auto sjedalica možda bi odgovorili, mene u zadnjih nekoliko dana strašno živciraju ponosni očevi koji svoje jedno do dvogodišnje sinove drže za volanom s osmjehom na licu kao - gle ga tako mali a već vozi, a svako toliko nabasan na nekoga takvoga
Da slazem se sa tiaivom, jer mislim da vecina nas sa foruma koristi suto-sjedalice. Ja je koristim uvijek i za najkrace relacije. Ali evo dacu nekoliko primjera gluposti: imamo prijatelja koji IMA autosjedalicu u autu u kojoj se dijete UVIJEK vozi - ali PAZITE SAD OVO - sjedalica uopste nije zavezana u autu, vec samo stoji :shock: Nije mi jasno kako se do sada nije prevrnula u voznji. Imamo takodjer prijatelje koji ni ne pomisljaju na auto-sjedalicu - kao ko ce dijete stalno stavljat i vaditiz nje.
Mi smo u užasnoj situaciji: iako smo Orku još iz rodilišta donijeli u auto-sjedalici, nikako je ne prihvaća!
Ove gradske relacije, unutar pola sata, još kako-tako (a obavezno je stavimo i za vožnju od jednog metra)... Moramo se kreveljiti, zaokupljati je svim i svačim...
Ali na duže relacije... Strašno!
Sad smo išli na more i u oba smjera mi je sjedila na koljenima po 80% puta. Inače prestane disati. Poplavi, pocrni...
Kolikogod sam educirana i znam koliko je sjedalica neophodna... ja to ne mogu gledati ni podnijeti. Pretpostavljam da dijete ovim načinom neće počiniti samoubojstvo, ali ja nisam dovoljno snažna da to provjeravam.
Ionako je nikada nismo puštali da plače!
Pomozite!
Mi smo prosli te faze, dok se ona napokon nije navikla.
Npr. prosle godine, put koji inace traje 2 sata mi smo presli za 4.5 sata, jer smo nakon prvih pola sata stajali svako malo (isto vikanje, plakanje, nekontrolirano trzanje, totalno bi se izbezumila).
Poslije smo, ako smo mogli, za pocetak puta birali vrijeme kad ona obicno ide spavati, da nam barem prvi dio puta prespava. Onda bi napravili stanku od pola sata i nastavili uz povremene stanke. Na putu je obavezna ploca za crtanje, slikovnice, par teletabisa i lego kocke za zabavu.
Kako smo u zadnje vrijeme jako puno putovali, navikla se i prosli tjedan je podnijela put u trajanju od 5.5 sati, sa samo jednom stankom od 20 minuta.
Evo sad off topic, ali i mi smo vrlo cesto IMALI uzasne probleme prilikom voznje u auto-sjedalici. Ali ja se nisam dala, srce mi se cijepalo i muz sizio dok vozi, ali mi smo njega pustali da urla. Skontala sam da obicno protestuje ako: je gladan, zedan, zapisan ili jako pospan. Pa sam onda odlucila da ga prije svake voznje prvo dobro nahranim, kad ga stavim u stolicu dam mu njegovu vodu da pije kad hoce, a ako je pospan onda on place li ga place i zaspe najkasnije u roku 10 minuta. Mi mu pustamo neku "laganu" muziku koju voli, a to je Toxic od Britney Spears i Wild dances od Ruslane
Good luck!
Ne mogu si pomoći, ali ja nisam za "let cry solution".
U ovoj situaciji mi se "tuku" AP i nužnost!
Imali smo i mi par situacija dok je bio mladji.... Na prvom putovanju kad je bio 3 mj (dok jos nisam znala da ga mogu dojiti bez da ga vadim iz autosjedalice :wink: ) nam je doslovce bilo vatreno krsenje. Izasli smo na autoput, a on krenuo vristati iz petnih zila. A nikako doci do sljedeceg stajalista. Cinilo mi se kao da ima 200 km do sljedeceg stajanja. Plakao je, drzala sam ga za rukicu pricala mu i plakala s njim. Ali ga nisam izvadila. Kontala sam, bottom line je taj: nitko nije umro od placa, ali JE ako je bio izvan auto sjedalice. I tako smo s mukom konacno docekali i to stajaliste.
I onda i sad uvijek putujemo tako da idemo u vrijeme kad mu se spava. I zaista nikad, ali nikad se nije vozio izvan. Ja bih izvodila male majmune s njim na zadnjem sjedalu i odvracala mu paznju na 1001 nacin, ali nije nikad mogao van iz sjedalice. I sad on to zna, i ni ne trazi. To je shvatio kao normalno.
Cuj Apricot, neznam sta bih ti rekla a da ti vec ne znas. Na vasem mjestu bi probala nikad ne vaditi Orku iz sjedalice za vrijeme voznje, nego stati s autom pa makar to trajalo 10 sati sveukupno. Ovako ona zna da ces je ti izvaditi ako bude dovoljno ustrajna, i to je gotov cin. I svaki put ce ti to raditi dok ti ne popustis. Neznam sto bih ti rekla... moras sama sa sobom razrijesiti sto ti je bitnije.
Ja sam si zacrtala da je sigurnost prva i tek onda sve ostalo. Zato sam i plakala dok je on vristao, ali ga nisam vadila. Uvijek mislim da bih svisnula od muke i nikad si ne bi oprostila da mu se nesto desi, a ja se jako bojim saobracajnih i zato je to kod mene pod svaku cijenu autosjedalica.
mislim da je to jedina situacija kad ga pustam da placem, voznja dok ne stanemo na pogodno mjesto....
zna biti uzasno, ali cim mozemo stati, stanemo....
kako je stariji tako je puno lakse ici s njim u voznju, cesto smo u autu i a putu, pogotovo mi je sjedalica spas jer mi daje slobodu da idem s njim sama gdje god treba....
Kad počne urlikanje ja imam "kit za prvu pomoć":
Labelo,
mamin puder
češalj
mamin novčanik s karticama
slikovnice...
Pali i pjevanje: kad si sretan lupi dlanom ti o dlan...., kreveljenje, vriskanje, skidanje i oblačenje cipela i čarapa...i svašta mi padne na pamet u tim trenucima samo da ne traži van.
da fidji, dobro si me sjetila, nama najvise pali djecja muzika, znaci kazete zagrebackih malisana i malog raspjevanog dubrovnika
zakon! :D
Znači, u ovom slučaju je ipak "let cry...".
Anchie, imaš pravo... oni su prepametni! Gospođica, čim joj nešto nije po volji, trepće i čeka da joj teku "krokodilske suze" - zna da će mama popustiti. A u slučaju "sjedalica" prestane disati.
A ništa! Krenut ćemo ovaj vikend na neki kraći put, stajati svakih 10 minuta i tako je trenirati do 1.8., kada ćemo krenuti na more.
Fidji, labello, kartice, šminka i ostale "cake" ne pale... Vikne: "Neće!" i baci.
(Prekjučer smo dobili novi auto, pa smo prethodni dali na generalku... Šta sve dečki nisu pronašli - od rastopljenog sira, do vunenih rukavica i računa iz ožujka, dva sjajila... Ma, da ne nabrajam!)
Pjevamo i mi, ali je sve CD-e naučila napamet, pa joj je i to dosadno.
Jučer smo joj dali dječju kuhinjicu - miješala je 10 minuta, "pojela" i bacila! A ništa, morat ćemo kupiti i perilicu!
Lovro ne zna za drugu mogucnost pa ni ne pita. Ponekad se rasplace ali to su uvijek situacije koje je mayah vec spomenula.
Ja uopce ne znam kako bih drugacije nekud isla sama s njima, nego oni u sjedalice, a ja za volan.
I to plakanje uopce ne dozivljavam kao nesto tragicno. To je samo pokusaj ispitivanja granice.
apricot, ja to ne bih nazvala "let cry" opcijom, ako biras da li ce dijete plakati ili nece plakati, ali je u realnoj opasnosti.
imamo srecu da ivar nikad nije previse plakao zbog sjedalice, u nasem autu je vezan uvijek i na najkrace relacije, sad kad je ovako veliki, i sam kuzi koliko ga sjedalica stiti, pa nema sanse da okrenes kljucem, ako se on nije vezao.
isli smo nedavno do dubrovnika, 10 sati je bio vezan bez ikakve frke i kuknjave.
bila sam u situaciji da mi ivar nije bio vezan u frendicinom autu, i da je zavrsio pod njenim sicem, a tek smo bili na izlasku iz haustora, tako da sad voznju bez sjedalice biram jedino u iznimnim situacijama
Nama se ista stvar desila kad je petljao sa remenom i otkopčao se. Više ne pokušava (to stariji, kad je imao 3 godine) ali se mlađi sad počeo sam otkapčati kad se sparkiramo (to je ona kopča s 5 točaka, treba je dosta stisnuti ali izvede to). Nadam se da neće to izvoditi na autoputu.
Inače plakali su samo kad im je bilo jako vruće ili ih je pržilo sunce. Jedino kad sam izvadila starijeg sina iz sjedalice je bilo kad smo se 2 sata vukli u koloni po serpentinama (od Slov. granice do Kopra) ali čim smo krenuli odmah sam ga ukopčala. Malo se bunio, ali nikad se nije vozio izvan sjedalice (tad je imao 2 godine) i prihvatio to kao nužnost. Inače je strašno svojeglav, ali moram priznati da neke stvari poštuje bez pogovora - sjedalicu uvijek, isto i struju i prelaženje ceste. Ostalo je otvoreno za sve moguće "scene".
Jedino smo klince do nekih mjesec dana vozili u košari od kolica jer su nas uvjeravali da je silno štetno staviti ih u MaxiCosi (školjka, prema natrag). Moju sestričnu je pedijatrica uvjerila da dijete ne smije u stolac dok samo ne sjedi. Tak da su oni dobrih 6 mjeseci bili u košari.
mi na put idemo gladni i po mogučnosti pospani, pa kad se zavežemo odma sisa ( jadna moja rebra), ako zaspe svi sretni, ako ne e onda mučemo, lajemo i sl. pa se beljimo i sl. a zabavim i ljude na semaforima :D
za sad to super funkcionira nego me brine što će mo kad se prestane dojiti...nekako se nadam da će se do tada saživjeti sa sjedalicom...
Anchie, Tiaiva... kako dojite "sjedaličarski"?
Mi imamo frku jedino s tim što Karlo neće da ga se stavi unutra...ali čim ga zakopčam smiri se i sve je u redu...
Sad kad se vozimo po gradu s njim ja sjedim naprijed a on se zabavlja sa svojim igračkama, ili s mobitelom koji mu zvoni. Dojim ga prije i poslije puta, jedino sam ga kad je bio skroz mali dojila u vožnji i to najnormalnije, osim što bi MM vozio 20 na sat umjesto normalnom brzinom :D
Za duže relacije sjedim otraga s njim ako postane nemiran, inače naprijed jer mi se grozno povraća na putovanjima i ne bi mu bila ionako od pomoći. I stanemo barem jednom svakih sat vremena, osim ako spava, onda vozimo dok se on sam ne javi.
Ja nolu isto dojim u autosjedalici, ne znam kako se to s janom nisam bila sjetila. jedino moram pazit da na redu bude desna cika kad idemo negdje
i zulja za poludit. nagnem se preko nje i dam joj cicu.
sjedalica je okrenuta u suprotnom smjeru od vožnje, a ja se malo nagnem naprijed i u stranu s rebrima na rubu sjedalice tako da osjetim svaku rupu, a rukama se naslonim na gornji dio sjedalice, položaj je katastrofa neudoban ali šta se može,
još ju nikad nisam sama vozila a za tri mjeseca ću morati (kad počnem raditi) tako da me je i zbog toga frka...
I da dodam...ako slučajno idem s njim vani sama a vozi me netko od prijatelja ili obitelji, onda sjedalica obavezno ide sa mnom, prva postaja je mužev posao, gdje ga prebacim u kolica i ostavim sjedalicu u našem autu za povratak kući...Taxiji su ista stvar.
Priznajem da smo ga nekoliko puta vozili meni u klokanici, ali sam ja onda sjedila otraga, i držala ga cijelo vrijeme.
Ako se već mogu tako drndat u busu u tramvaju, ponekad i na nogama, onda mogu koji put i u autu...ali to je bilo stvarno za relacije od 5min max.
Mi koristimo autosjedalicu od početka.Prvo smo koristili onu malu i to na prednjem sicu ( nisam čitala prije postove ),jer sam mislila da ću je tako lakše smirit ako mi je blizu,i to za svakodnevnu vožnju do jaslica i natrag.Prvo je plakala no poslije se naučila.Naravno davala sam joj svakakve gluposti da se igra no najviše je pomogla hrana , bilo štapići , baby keksi...Kada smo išli na skijanje ( 9mj. ) čitavo vrijeme sam sjedila iza sa njom a ona je veći dio provela meni u krilu i cicala i nikako da se uspava .Kada je napunila godinu dana kupili smo veću stolicu i montirali je otraga i od tada je stalno stavljam u nju.Zaokupim je hranom no zadnje dane ne dam joj ništa eventualno ključeve ili pustim da se sama smiri i uspijevam u tome.Malo plače ali je to više plač -žaljenje i smiri se.
uopce ne znam dal trebam pisati kak sam odgovorila. 8) :D
Da se ispravim - na taksije nisam mislila, ali ne, u njima nisu u sjedalici. Koristimo ih kad nema MM a idemo doktoru - gradska vožnja, spore ceste. Ne mogu zamisliti kud bi sa stolcem... zapravo bi trebali imati taksije s autosjedalicama, pa kad naručuješ tražiš takvog.
Apricot
Nazalost sad vise nema dojenja u sjedalici, jer je sjedalica okrenuta naprijed.
Brinula sam se kako ce to biti kad bude bio okrenut naprijed, i kad ga vise ne budem mogla dojiti, ali sika mu vise nije "apsolutni" kraj svijeta i sad ga mogu zabaviti na 100 drugih nacina i tako mu odvuci paznju sto je prije mogla SAMO sika
A da i dan danas nekad pozelim da ga mogu podojiti u sjedalici pa da se smiri, pozelim, al hebat ga, nemre se vise :? (samo kontam, da sad za razliku od kad je bio mala beba, sve da mu i mogu dati da sisa, on bi posisao za 30 sec, i poslije toga nastavio po svom :? Tak da danas i da je moguce da ga podojim u sjedalici ne bi ga bas uspjesno primirilo ako njemu nije do toga da bude miran
Ja sam Orku držala na sisi od Korenice do Zagreba :shock:
To je bilo jedino rješenje jer je pokušavala doći do volana i preuzeti komande u svoje ruke :shock:
Uvijek u sjedalici bez iznimke.
Vidim da imamo sreće jer Sven uživa u vožnji i nikada se nije niti pomislio pobuniti. Nama su putovanja uživancija. Prvih pola sata gleda u sve oko sebe a onda zakrmi ko top dok tatica ne ugasi motor.
I moje cure su uvijek u sjedalici. Paula se kao jednogodišnja beba vozila od Šibenika do Osijeka bez ikakvih problema, uz jedno stajanje jer su se djedu koji nas je vozio ukočile noge.
Tromjesečna Patricia uživa u svojoj sjedalici. Koliko god bila plačljiva i sl. čim legne u nju osmjeh joj je na licu, pogotovo dok gleda seku pored sebe.
zara je isto uvijek u sjedalici, i ako nismo s našim autom, uvijek nosim sjedalicu sa sobom i namještam po tuđim autima, ma koliko mi nespretno bilo... dede i bake isto stalno pitaju zašto toliko forsiram sa sjedalicom, pa oni kao sporo i pažljivo voze. a to kak drugi voze, nitko ne razmišlja. nikad ne znaš koja budala se može zaletit u tebe.
inače je zara ok kad se vozimo, uglavnom je smiri labello, a probat ću i to sjedaličko dojenje, jer smo nedavno putovali 8 sati od pule do zagreba: otprilike svakih pola sata do 45 minuta je zaplakala i onda brzo nađi mjesto za stati i izaći iz auta. autoput smo zbog toga izbjegavali koliko smo mogli, i vozikali se po našim cesticama
Apricot, sta mislis da autosjedalicu pocnes koristiti u stanu. Fol se igrate, ljuljate. Neka se malo navikne na nju. Kod nas je to upalilo. :wink:
Kod nas je najkriticniji bio odlazak iz bolnice kuci. Kad smo to prezivjeli i ostalo cemo. Sada se sama ljulja u autosjedalici. Da mogu kako poslati video pa da se licno uvjerite.
18.3.2004-Edita :D
Snorki, :D :shock: :D :shock: :D :shock: :D :shock: :D :shock: , a onda
Onda nece htjeti izac iz autosjedalice. :wink:
18.3.2004-Edita :D
Nisi shvatila, Bosanko moja!
Ovo umiranje od smijeha i razrogačene oči znače ovo: moje dijete ne bi sjedilo ni da joj zavežeš noge! Ona samo pleše, pjeva i trči! Dnevno napravi kilometražu prosječnog atletičara :D
Kad hoće sjesti mami u krilo (mama, kijo), ja moram čučnuti, ona uvali guzu, ali noge i dalje vrludaju po podu.
Toliko o sjedalici "za po doma"!
Pa onda je najbolje da raspalite jednu trku do mora. :wink:
18.3.2004-Edita :D
Uvijek i bez iznimke, ali u zadnje vrijeme pokazuje da baš i nije oduševljen :? :?
Sjedalica uvijek. Dojenje prakticiramo i mi :D, u prvoj sjedalici sam ga češće dojila, no sada sam probala jednom ( ostale kritične situacije je riješio Edo :D) i bilo mi je lakše nego u onoj naopačke. Osim Prikaza, novčanik je slijedeća najzanimljivija stvar u auto i svaki puta bez greške išćupa samo zelenu karticu ( u bilo čijem novčaniku
No, problem je kad sam kod svojih a nemam sjedalicu, uglavnom kad sam bez svog auta - kako to riješiti...
Naša sjedalica je doma na ormaru, tako da je uvijek pri ruci...Svi su se već navikli da ako dolaze po nas autom prvo moraju sjedalicu stavit unutra. Taksisti me već poznaju. :D
Jedino ako idem nekud pješke s kolicima a MM me kupi poslije zna bit problem jer je onda moram ostavit doma - stane ona na kolica ali se on toliko preznoji u njoj da mu ne mogu to napravit.
A dojim ga tako da ga izvadim ven a MM vozi 20 na sat.
Uvijek i bez iznimke.
Apsolutno uvijek i nikad nisam imala problema s plakanjem a da i jesam i dalje bi insistirala na sjedalici.
Ne mogu da dodjem sebi koliko ljudi u hr ne koristi sjedalicu a oni se zgrazavaj nad mojim insistiranjem da djecu vozim u sjedalicama. Ustvari kazu pa Annabel je vec velika :shock:
Nikad u zivotu nisam povezla djete u svom autu ako mama nije dala sjedalicu i par puta smo se kacili ja i dobra frendica oko toga ali boli me briga.
potpisujem...litala prvotno napisa
to sam bila ja
uvijek i bez iznimke. i kad idemo do ducana. i kad idemo na more. i kad im se nece u auto. i kad im se spava. i kad spavaju....
nikad, ni u kojem slucaju ne pristajem da se voze nevezani u svojim stolicama. kako ja moram stavit kljuc u bravu i okrenut da bi auto upalio, tako djeca moraju sjesti na svoje mjesto i vezati se da bi smjeli krenuti. pa ja pitam: mozemo li krenuti - a oni vicu (ustvari, samo ida
:D:D:D
al se strasno grozim toga da smo u velikoj, velikoj manjini
iako je kod mene još kratko vrijeme jedno dijete u autu, obavezno ga vozim u auto-sjedalici i za bebača sam naručila već sada sjedalicu od prijatelja koji su pitali što da nam uzmu kad se bebe rodi...
užasno mi je vidjet da se dijete vozi bez sjedalice....
samo da se javim da nije sve to tako jednostavno
eto, samo sam zelila reci da nije sve tako lako...inace pojaseva nema za kupit odvojeno pa da ih se nekako osmisli u auto koje nije prilagodeno tome (renault 5)....
vanjci, ni moj auto nema pojas straga, autosjedalicu smo vezali za lim na nacin da ancica nije mogla nego prasnuti u smijeh.
opet, i to je bolji izbor nego nevezivanje, tjesim se ja.
raspitujemo se o ugradnji pojasa, javiti cu ti cim saznam
Mi u starom autu isto nismo imali pojaseve na stražnjim sjedalima ali muž se dosjetio pa je autostolicu pričvrstio špagama. Da bi to bilo ok po instruktorici ne znam ali nama se činilo čvrsto i sigurno.
I ja imam srecu, da mi je oboje djece naučeno na sjedalicu od početka, i ne krcem s autom dok nisu vezani, i oni su mirni dok se vozimo :D :D Andrea cim sjedne u auto vice "vezi me". Sjetila sam se da smo i mi u starom autu u kojem nije bilo pojaseva, autosjedalicu vezali konopima.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom