Evo da i ja nesto kazem na ovu temu..mada se jos uvijek ne nalazim u nijednoj prici do sada. Mozda je to zato sto vrlo kratko razdoblje radimo na bebici ( 2 mj.), pa nekako mislim da je sve jos u granicama normale, pa mi se cak desi da kada M dode da kazem sama sebi super..jos hopsanja jos nade da malo popravim svoju kilazu..nekako sam jos uvijek jako pozitivna i ne dam se!..Najiskrenije mozda cak jos uvijek preispitujem sama sebe da li sam na to spremna..mada ponasanje, pogledi na druge trudnice, bebe..govore da sam itekako spremna...Moram Vam jos nesto ispricati..prije nekoliko godina sam iz zezancije rekla mami da cu se ja 100% udati 2005 a roditi 2007. (prvi dio izvrsen!)..prije jedno pola godine, ili cak i vise bili smo na nekom okupljanju i odmah je bila standardna prica pa sta vi cekate, u braku ste i blablabla..a ja ko iz topa ja cekam 12 mj. i tada zelim ostati trudna..da lijepo setam sa trbuhom u proljece, ljeto i da rodim bebicu na M rodendan (9. mj.)...i sada kuzim da sam se toliko ufurala u taj 12. mj..da cu prolupati