cure moje citam vase slucajeve, isti slucaj je i sa mnom. od 100 posto sigurnih simptoma, do izludjivanja mm, nade, zelje i opsesivnog razmisljanja. sve ja znam, nije to dobro, ali toliko me boli, raspadam se sva od silne zelje. ne mogu vise slusati tko je od poznatih u trudnoci, sto je najgore, pocela sam razmisljati o malom andjelu po cijele dane.....sto god radila samo mi je beba na pameti, a oko sebe vidim samo zene sa ogromnim trbuhom ili sa djecom koja veselo trckaraju oko svojih roditelja....
ne znam kako da se opustim, jos zivim u inozemstvu, nema onih cavrljanja i kavica sa dobrom prijateljicom da mi skrenu misli.....toliko ocaja, suza, jedino ovako preko foruma malo mi bude lakse....
sto vi radite da bude lakse?