Luka je zadnjih nekoliko tjedana potpuno promijenio ponašanje. Kada je sam s tatom sve je OK, u miru se presvlače, papaju i šetaju. Ali, čim sam ja u blizini, ne želi se odlijepit od mene. Kada iz šetnje uđemo u kuću, ne mogu skinuti cipele jer mi se drži za noge, idem na WC a on sjedi ispred vrata i zove me, ujutro prije posla ga podojim i moram ga pustit tati jer idem u 5.30 na posao - on plače (vrišti!!!) i pruža rukice prema meni. Do sada smo se uvijek u šetnji vozili u kolicima, pa bi negdje stali da se poigramo na plaži ili u parku - jučer nisam ni sto metara uspjela odmaknuti od kuće, i već sam ga morala nositi. Ništa, sjela sam na klupu i ljubila ga i mazila. Kad se probudi po noći, uvijek mu ponudim ciku i normalno nastavi nanati. Sada ga jedino tata može ponovo uspavati, ustvari samo ga polegne u krevetić i dijete nastavi spavati (ja ga mogu nositi, maziti, pjevati i .... ništa od toga ne djeluje).
Jučer sam skužila da mu je izašao kutnjak (inače nema još ni sve dvojkice). Je li moguće da je to zbog boli?