Roditeljski sastanak u vrtiću

[tihana2003]

Danas smo muž i ja bili na roditeljskom u vrtiću. Tema - adaptacija. Naša Petra je krenula prije mjesec dana u jaslice sa 14 mj. Tolko smo ljuti došli kući da sam morala to podijeliti sa vama. Uz roditelje prisutni su bili psihologica, pedagogica, gl. sestra i tete. Ono što me danas tolko zasmetalo je taj superiorni stav psihologice DV "Vrapče" koja je vodila sastanak. Odnosila se prema nama roditeljima kao prema kretenima...kao da nitko od nas nije pročitao ništa o adaptaciji, kao da nitko od nas ništa ne zna, kao da se mi nismo pripremali...oni sve najbolje znaju jer imaju 20 i nešto godina iskustva. Nema smisla da prepričavam taj roditeljski, al to je bilo stvarno neprofesionalno. Sjedili smo u krugu i svaki je ko osnovnoškolac morao reći ono što ga se pita. Tko je htio malo više, odmah je bilo ..."pa nemojte sad elaborirati". Morali smo odgovoriti na 3 pitanja, nakon sat vremena pogledala je na sat i ćao. Niti jedna jedina uputa, savjet i sl. I onda će ona meni reć šta sam ja stajala sat vremena pred vrtićem dok sam prva 2 dana čekala djete, a po njoj, trebala sam negjde pit kavu, kupovat, šetat. Sigurno bi mi bilo tako bolje. Pa nisam si dozvolila da me djete vidi, niti sam tamo obitavala danima, ali mi je bilo lakše da sam čula kako je prestala plakat nakon par minuta i ostalih 50 minuta bila bez brige. Razumijem roditelje koji to mogu, ali ja je nisam prvi put mogla ostavit samu i drito iz vrtića van.
Kakva su vaša iskustva?

[kovke]

naš sastanak je pošao jako lijepo-najprije su nas pitali da se svaki od nas predstavi i kaže što najviše voli kod svog djeteta
tad su nas upoznali s 4 protokola za ne daj bože(u slučaju nestanka djeteta, ozljede, bolesti...)
i onda smo mi ispitivali što nas je zanimalo
sve u svemu-jako ugodno i poučno i odazvalo nas se od 17 djece-15 -ne računajući oba roditelja pojedinog djeteta

[kovke]

i rekli su da je suradnja roditelja i vrtića jako važna, i čak smo imali kviz-što očekujemo od vrtića-ispalo je isto što i oni od nas, kao roditelja i ono što je njihov zadatak-tako da se poklapamo u našim očekivanjima

[rinama]

J ja sam čekala ispred vrtića prvih dana adaptacije i to po sat i pol, a nekad i duže, nisam išla na kavu, jer mi je bilo jako teško tih dana nisam ni jela ni pila.

Žao mi je što si imala tako grozno iskustvo. sigurno ludiš od brige.
Mislim da bi pomogao neki razgovor solo sa tetama, pa sa psihologom, malo raspraviti onako nasamo s njima.
Inaće nije rijetko takvo "rezervirano" držanje osoblja, kako u vrtićima, tako i u školama. Ja imam neugodno iskustvo sa starijim djetetom, kad je bio na pregledu kod školskog dispanzera, prije polaska u školu.
Nastupila je doslovno kao babaroga, mali se nije mogao umiriti dva sata kasnije od mučnog pregleda, a ja sam poludjelja, na sljedećem pregledu inzistirala sam ostanak u ordinaciji riječima: JA NE IZLAZIM VAN!
Nisu ništa rekle, samo vrtile oćima.

[Sanjica]

Ne kažem da na tom roditeljskom možda nije bio propusta i možda nije bio baš previše zanimljivo pripremljen, ali nezahvalno je generalizirati u ovakvim slučajevima.

Mnogi od vas jaaaako bi se iznenadili kada bi vidjeli kakvih sve roditelja ima oko vas i koliko malo znaju, čitaju, trude se i razmišljaju o odgoju svog djeteta.

Neki roditelji zaista ne znaju ama baš ništa i dođu apsolutno nepripremljeni na ono što ih čeka...

Pa treći dan ispišu dijete jer se nije adaptiralo...

[Snjeska M]

Evo da se i ja javim, maloprije sam se registrirala...
Bila sam sa tobom na roditeljskom o kojem si pisala (ti si ona koja joj je rekla da si defektolog po struci ?) i slažem se sa tobom. Ona pedagogica koja je vodila sastanak je užas od žene, grozno kako je nepristupačna i bezobrazna. Sve ostalo je ok. Svidio mi se koncept roditeljskog, mada bi da smo više pričali o klincima a manje o nama i našim osjećajima. Kao da smo bili na AA sastanku. Čim smo počeli o djeci, -e nemojte sad nadugo i naširoko. Pa koga briga kako sam se ja osjećala, pa klinci su ipak važniji. Barem da smo i o tome malo... Mislim tema je bila prilagodba- pa valjda djece, ne? Uglavnom, žena je koma. Btw- meni je na prvom razgovoru prije polaska u vrtić, baš ona, rekla kako moram mog Matiju pod obavezno (?) odviknuti od dojenja (Matija ima 2 godine) prije vrtića. Popiz... sam na to. I nisam ga naravno odvikla. Šta ćeš ti meni govoriti. Kao su svi jako stručni. Ali to je sad druga tema...Na kraju sastanka je pitala dali ima tko kakvo pitanje, ali osim jedne gospođe, nitko nije ništa ispitivao, pa su one otišle a mi smo roditelji ostali sa svojim tetama i onda tek kako spada popričali o svemu što nas je zanimalo, onako, normalno i opušteno. Meni se sviđa što se bar nešto događa jer znam vrtiće u kojima se ne događa apsolutno ništa, pa eto, bar nešto. Toliko...

[yaya]

Razumijem roditelje koji to mogu, ali ja je nisam prvi put mogla ostavit samu i drito iz vrtića van.
Kakva su vaša iskustva?

Naše iskustvo???? Adaptacija trajala užasno dugo ali kako sam očekivala da će kod Sonje biti problema s adaptacijom imala sam dogovor sa šeficom da dva mjeseca uzmem slobodno za adaptaciju (šefica ima sima Sonjine dobi pa razumije kako je to). Prva dva tjedna adaptacije sam se igrala s djecom u vrtiću sat dva, sljedeća 2 tjedna je ostajala sama u vrtiću oko sat vremena s tim da je bilo 15 minuta opraštanja od Sonje a ostalo plakanje (Sonja u vrtiću a ja ispred vrtića na stepenicama). A tete su bile i ostale divne i pune razumijevanja.

[Snjeska M]

Isuse kako dugo je trajalo? Mi smo 2 dana ostajali s klincima po sat vremena, onda 2 dana ih ostavljali po sat vremena, pa 2 dana na 2 sata, pa polako do ručka i pred kraj drugog tjedna na spavanju. Nije bilo oproštaja na vratima dugog, bilo je- mama će doći tad i tad, budi dobar, bla, bla...Mislila sam da je tako bolje, ne opraštati se predugo. Plakao je jako, 2 dana je i povratio od plaća, i tako otprilike još tjedan dana, i meni je bilo užasno, a nakon 3 tjedna mogu reći da se navikao. Nisam mogla bolje ni sanjati. Stvarno super. Vjerojatno bi se sa tetama mogli i drugačije dogovarati, divne su, da je bilo problema. Neki sigurno i jesu. Ali meni su savjetovali ovako, kako sam i napravila, i ispalo je SUPER.

[ninochka]

naš sastanak je pošao jako lijepo-najprije su nas pitali da se svaki od nas predstavi i kaže što najviše voli kod svog djeteta
tad su nas upoznali s 4 protokola za ne daj bože(u slučaju nestanka djeteta, ozljede, bolesti...)
i onda smo mi ispitivali što nas je zanimalo
sve u svemu-jako ugodno i poučno i odazvalo nas se od 17 djece-15 -ne računajući oba roditelja pojedinog djeteta

da nam ne idu klinci u isti vrtić? i kod nas je bilo identično i sa predstavljanjem i sa očekivanjima...špansko?

[yaya]

Isuse kako dugo je trajalo?

Oko 2 mjeseca
Možda bi bilo kraće da sam ja bila malo "čvršča" jer je Sonja vjerojatno kužila da je meni teško. Imala je skoro 3 godine kad je kretala u vrtić jer do tada nisam radila a krenula je jer je mene čekao posao, a do tada se nikada nismo odvajale dulje od sata i to samo kad sam išla doktoru ili zubaru.

[tihana2003]

Kako je svijet mali...drago mi je da se javila još jedna mama s tog sastanka!!! Ma zapravo, ne radi se tu uopće o adaptaciji djece. Koliko djece, toliko različitih priča. U konačnici, gotovo sva se djeca prilagode. Što se tiče adaptacije roditelja, i oni to racionalizaciom problema uspiju prebrodit. Što se tiče teta...ma one su divne...zapravo sve je ok. Ono zbog čega sam bila ljuta je ta prepotencija, arogancija kod osobe koja bi to najmanje trebala biti. Pa ne može "prati" na roditeljskom baku, samo zato što nisu roditelji došli, ko da je izrod! Ljuta sam što i sama dolazim iz pomagačke struke, a ona kao psiholog (zavladali su u odnosu na pedagoge, defektologe, soc. radnike) bi pogotovo trebala biti neki primjer profesionalca. Jedan tako složen sustav koji se sastoji od djece, roditelja i profesionalaca svakako bi trebao razvijati suradnički odnos. Pozdrav mami malog Matije

[tihana2003]

E..da.. i nama je na inicijalnom razgovoru digla živac. Btw. ne mogu vjerovat ovo za dojenje!!! Dakle, postavljala je niz pitanja, a mi odgovarali potpuno iskreno. Na pitanje o spavanju...iskreno smo odgovorili kako je tu malo problema..da je dosta vezana uz mamu (al koji klinac nije..dal kosa, ruka, dal pjesma prije spavanja) i ona nama na to...pa šta vi mislite kako će onda tete ako ne možete vi. Naravno, ja ko lavica nisam joj dopustila tako obraćanje pa sam joj vratila smireno da će naša Petra savladat spavanje kao i sva druga djeca!

[Snjeska M]

Ej. Tihana, pozdrav i tebi i Petrici.... I ja joj na razgovoru nisam dala za pravo, rekla sam joj da je to stvar mene i mog djeteta i da to neće biti nikome nikakav problem što se tiće vrtića. Ma katastrofa od žene.... Pozdrav!

[Larita]

naš sastanak je pošao jako lijepo-najprije su nas pitali da se svaki od nas predstavi i kaže što najviše voli kod svog djeteta
tad su nas upoznali s 4 protokola za ne daj bože(u slučaju nestanka djeteta, ozljede, bolesti...)
i onda smo mi ispitivali što nas je zanimalo
sve u svemu-jako ugodno i poučno i odazvalo nas se od 17 djece-15 -ne računajući oba roditelja pojedinog djeteta

da nam ne idu klinci u isti vrtić? i kod nas je bilo identično i sa predstavljanjem i sa očekivanjima...špansko?

mislim da kovke nije u španskom... ali mi jesmo i bilo je isto ovako...

[kovke]

ne, pešća

[Mama Dalton]

U našem vrtiću ("Vedri dani") roditeljski sastanak za jasličare održan je prije početka rujna, kako bi svi roditelji unaprijed bili upoznati sa svim "dječjim bolestima" adaptacije. Mora reći da je izlaganje psihologije i defektologice fakat bilo smisleno (iako sam već mama-veteran i gotovo sve već znam iz vlastitog iskustva). Ono što je bilo pametno je da su nas na samom početku sastanka posjeli po jasličkim skupinama, tako da su roditelji odmah upoznali i tete svoje djece, a i druge roditelje. Nakon formalnog dijela sastanka tako smo imali priliku razgovarati s "vlastitim" tetama i pitati unaprijed sve što nas zanima, riješiti razne nedoumice..
Ne bih htjela da zvuči kao reklama, ali s našim jaslicama (i a s vrtićem) imam zaista samo najbolja iskustva. Kod koje god tete su mi klinci došli, sve je bilo ok. Nadam se da i drugi imaju takva iskustva.

[jazz]

Mi smo se mučili 2 tjedna. Cure su plakale i plakale, a mi smo bili vedri i veseli kao da je sve u najboljem redu. Koja gluma. Kući smo puno pričali o tome i prije polaska u vrtić kako će imati dobre tete, puno igračaka i djece sa kojima će se igrati.
Naravno priča je jedno. Ali ipak, nismo oklijevali kad smo ih ostavljali već smo se s punim povjerenjem pozdravljali s tetama i oduševljali se sa svim i svačim u vrtiću.
Zapamtili smo sva imena djece i pitali ih tko se igrao s njima, čega su se igrale, šta su papale.
Sad kad pogledam ta dva tjedna nije ništa u usporedbi s drugima. One sad vole vrtić. Tete obožavaju i ponekad sam i ljubomorna. Ali mi je naravno drago da im je dobro. Ali strpljenje i strpljenje.
I da, pored svih dadilja koje je mama izbirljivo mijenjala, sad kažem vrtić i samo vrtić. Samo bože daj zdravlja.

[Maleno]

to Tihana2003 - kao što je Sanjica rekla

-psihologica je jednostavno generalizirala, ali moraš shvatiti da stvarno postoje roditelji koji ne znaju kako teče adaptacija niti su svjesni da tko nešto postoji, da je to taktički moglo biti izvdeno drugačije, slažem se!

Najbitnije je da si zadovoljna sa odgajateljima svojeg djeteta, a kao što vidim jesi

[pepi]

stav psihologice DV "Vrapče"

Mogla bih svašta reći o toj "gospođi", ali ja sam jako pristojna...

[Ivček]

U jaslicama u koje Max uskoro kreće roditeljski je bio kad nam još nisu mogli potvrditi da će upasti i nismo bili pozvani na razgovor. Drugi tjedan idemo na inicijalni razgovor kod psihologa. Da li je običaj da tamo bude bar jedna od teta? Ako ne bude, nije mi jasno u kojem trenutku bi mogla porazgovarati s tetom, sigurno ne za vrijeme kad ona pazi na klince.

[paci]

U našem vrtiću ("Vedri dani") roditeljski sastanak za jasličare održan je prije početka rujna, kako bi svi roditelji unaprijed bili upoznati sa svim "dječjim bolestima" adaptacije. Mora reći da je izlaganje psihologije i defektologice fakat bilo smisleno (iako sam već mama-veteran i gotovo sve već znam iz vlastitog iskustva). Ono što je bilo pametno je da su nas na samom početku sastanka posjeli po jasličkim skupinama, tako da su roditelji odmah upoznali i tete svoje djece, a i druge roditelje. Nakon formalnog dijela sastanka tako smo imali priliku razgovarati s "vlastitim" tetama i pitati unaprijed sve što nas zanima, riješiti razne nedoumice..
Ne bih htjela da zvuči kao reklama, ali s našim jaslicama (i a s vrtićem) imam zaista samo najbolja iskustva. Kod koje god tete su mi klinci došli, sve je bilo ok. Nadam se da i drugi imaju takva iskustva.

Moja cura je malo veća, ide u isti vrtić i jako smo zadovoljni, tete su super, prilagodba je trajala koliko je nama odgovaralo, grupe nisu velike, puno se bave s djecom. Manja kreće na jesen, nadam se da će također sve biti ok.